‘Putin nije sam u lancu pokretanja udara, prvi potez je povukao‘

Od početka sveobuhvatnog ruskog rata u Ukrajini, ruski predsjednik Vladimir Putin, zajedno s brojnim drugim ruskim dužnosnicima, političarima i propagandistima, prijetio je uporabom nuklearnog oružja. Putin je posljednji put tu temu spomenuo prošle srijede, kada je najavio "djelomičnu mobilizaciju" Rusije. Kako bismo pružili jasniju sliku o tome postoje li i kakve su šanse da ruski čelnici ispune svoje nuklearne prijetnje i kakve bi bile posljedice ako to učine, neovisni ruski Meduza, koji djeluje iz inozemstva, kontaktirao je Maksima Starčaka, stručnjaka za rusku nuklearnu politiku i suradnikom Centra za međunarodnu i obrambenu politika Kraljičinog sveučilišta u Kanadi.

U svom govoru u srijedu u kojem je najavio mobilizaciju u Rusiji, Putin je obećao da će uporabiti "sva sredstva koja (mu) stoje na raspolaganju" kako bi zaštitio ruski narod ukoliko "teritorijalni integritet" Rusije bude ugrožen. "To nije blef", prijeteći je dodao. Kako kaže Starčak, ova pažljivo sročena izjava, čiji je cilj odvratiti NATO i SAD od izravnog miješanja u ruski rat protiv Ukrajine, sadržavala je dvije očite dvosmislenosti.

Prva je koncept "svih sredstava koja su Putinu na raspolaganju". Tehnički, prema ruskoj nuklearnoj doktrini, Putin ne bi trebao raspolagati nuklearnim oružjem - njegova je uporaba dozvoljena samo ako se konvencionalno oružje koristi na ruskom teritoriju te je postojanje same ruske države ugroženo (ili ako postoje drugi posebni uvjeti, od kojih nijedan trenutačno nije na stvari, koji su ispunjeni). "U ratu s Ukrajinom ovaj scenarij u biti nije moguć", kaže Starčak.

No, Putin nikad nije bio od onih koji su dopuštali činjenicama da mu stanu na put. U istom govoru, nekoliko minuta prije pozivanja na "teritorijalnu cjelovitost" Rusije, izrazio je potporu aneksiji ukrajinskih djelomično okupiranih teritorija. "Putin umjetno proširuje koncept ‘postojanja same države‘, a istovremeno nije izričito spomenuo nuklearno oružje", kaže Starčak.

Pozicije veta i mobilizacija

Ukoliko Putin odluči uporabiti taktičko nuklearno oružje u Ukrajini, postoji nekoliko pozicija veta koji ga mogu spriječiti da to učini - prema Starčaku, proces nuklearnog udara pokreće se kada sam predsjednik, načelnik glavnog stožera i ministar obrane zajedno daju dopuštenje iz svojih nuklearnih aktovki.

Proces uporabe strateškog nuklearnog oružja - onog koje može dosegnuti SAD - malo je kompliciraniji, a obavještajne službe SAD-a i NATO-a njegovo bi pokretanje rano otkrile, navodi Starčak. Ipak, sprječavanje pokretanja lansiranja nakon što to Putin naredi zahtijevalo bi da se netko u lancu ogluši na predsjednikove naredbe na razini bez presedana.

I dok teorija odvraćanja podrazumijeva da racionalni Putin ne bi pokrenuo nuklearni napad na drugu nuklearnu silu - ili saveznika nuklearne sile - iz straha od odmazde, Ukrajina nema vlastito nuklearno oružje niti je članica NATO-a.

No, ništa od toga ne znači da je ruski nuklearni napad neizbježan. Prema Starčakovom mišljenju, Putinova odluka da objavi mobilizaciju vjerojatno pokazuje koliko je malo vjerojatno da će pokrenuti nuklearni napad. "Odlukom o mobilizaciji, Putin kao da govori da će upotrijebiti ljudstvo (a ne nuklearno oružje) da riješi svoje probleme u Ukrajini", kaže Starčak. Uostalom, iako ruske vlasti tvrde kako planiraju unovačiti 300.000 ljudi, mogle bi zapravo mobilizirati još milijune. Starčak pritom vjeruje da bi to moglo biti dovoljno za poraz Ukrajine.

Ako situacija još više eskalira, i dalje uvijek postoje koraci koje bi Moskva vjerojatno poduzela prije nego započne nuklearni napad, navodi Starčak. "Konvencionalna mudrost kaže da je jedna razina ispod uporabe nuklearnog oružja uporaba visokopreciznog oružja, koje se smatra alternativom (taktičkom) nuklearnom", kaže on. "(Prije upotrebe nuklearnog oružja) Rusija bi mogla napasti Kijev i (ukrajinske) vladine ciljeve (visokopreciznim nenuklearnim oružjem)".

Provokativni udar na pustu lokaciju

S druge strane, kaže Starčak, to možda ne bi promijenilo situaciju na bojnom polju. "Svako streljivo ispaljeno na Kijev jedno je manje koje se može uporabiti u Donbasu, Hersonu ili Zaporižju... Osvajanje Kijeva bez velikog broja projektila nije izvedivo, a dvojbeno je bi li to doista utjecalo na ukupnu situaciju na bojištu".

Druga mogućnost, navodi, bila bi da Kremlj napadne opskrbne rute koje koriste SAD i NATO za transport oružja u Ukrajinu. Problem je u tome što bi takav napad nosio rizik od pogibije pripadnika NATO-a, što bi vjerojatno pokrenulo odmazdu tog vojnog saveza. "Moguće je da bi stvari ostale stabilne da NATO-ov jednokratni odgovor ne izazove protuodgovor Rusije", kaže Starčak te dodaje: "Ali to nije ono što bi se dogodilo ako bi NATO-ov odgovor uključivao prebacivanje NATO snaga u Ukrajinu".

U svakom slučaju, ističe Starčak, mogućnost da se NATO izravno involvira u situaciju na terenu u Ukrajini plaši i Washington i Moskvu. Istovremeno, Putinov govor o mobilizaciji sugerira da on planira trenutačne ukrajinske ofenzive na "novoanektiranim" teritorijima opisati kao "prijetnju teritorijalnom integritetu Rusije" u slučaju da Moskva odluči pribjeći nuklearnom udaru.

"U ruskoj vojnoj teoriji, prvi korak u nuklearnoj eskalaciji bio bi jedan provokativni napad na pusto područje ili pučinu”, rekao je Starčak. "Teoretski, to bi se moglo odviti u Arktičkom oceanu, ‘pustom‘ mjestu gdje ne bi bilo velikog rizika za ruske snage ili građane bilo koje druge države".

Cilj takvog udara, kaže, bio bi izvršiti psihološki pritisak bez izlaganja civila radijaciji. No, isto kao i u slučaju teoretskog visokopreciznog udara na Kijev, Starčak ne vjeruje da bi nuklearni udar na nenaseljeno područje imao učinak na otpor Ukrajine. A ako bi to bio slučaj, idući korak bio bi da Moskva izvrši napad na neki ukrajinski vojni cilj.

Scenariji zapadne odmazde

No, čak i da Rusija pokrene nuklearni napad dovoljno snažan da uništi cijeli grad, ističe Starčak, to vjerojatno ne bi bilo dovoljno da porazi ukrajinsku vojsku i donijelo bi buduće probleme. "To bi rezultiralo kontaminacijom radijacijom u tom području, uništavajući teritorij za buduću uporabu od strane Rusije", kaže Starčak. "Tako da je malo vjerojatno da bi uporaba nuklearnog oružja na ukrajinskom teritoriju imala ikakvu vojnu vrijednost".

Starčak smatra da Putin nije nužno racionalan akter u cijeloj stvari te se može zamisliti da iskoristi nuklearno oružje za uništenje Ukrajine iz inata. No, isto je tako malo vjerojatno da će htjeti potaknuti NATO-vo uključivanje, što bi nuklearni udar sigurno uzrokovao. "Za osobu koja je zabrinuta za svoje zdravlje, zainteresirana za postizanje vječne mladosti i još uvijek očekuje da će svi koji se s njom sastanu proći kroz karantenu, to je (vjerojatno) preveliki rizik".

Ako bi Rusija izvela nuklearni napad, prema Starčaku, odmazda bi mogla imati više različitih oblika. "Vjerojatno je da SAD već radi na mogućim odgovorima", kaže. "NATO snage bi mogle ući u Ukrajinu, moglo bi doći do ne-nuklearnog udara na ruske snage u Ukrajini, SAD bi mogao izvesti nuklearni napad na ruske trupe i tako dalje".

Putin je vjerojatno već upoznat s tim mogućnostima i to bi teoretski trebalo biti dovoljno da posluži kao sredstvo odvraćanja, smatra Starčak. Ako ne, "nadam se da čak ni ograničen vojni odgovor NATO-a ne bi eskalirao u svjetski rat. No, istovremeno je nemoguće predvidjeti kako bi se događaji odvijali", zaključuje Starčak.