"Mislim da se stvar privodi kraju", rekao je Vladimir Putin novinarima u subotu, nakon obilježavanja Dana pobjede, govoreći o svome ratu u Ukrajini, koji traje već petu godinu. Tom je izjavom iznenadio i zbunio mnoge te pokrenuo nagađanja i nedoumice što je time mislio reći, da bi u utorak Kremlj ponovio njegovu tvrdnju da je rat u Ukrajini gotovo pa završen - iako ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski upozorava da Moskva nema nikakvu namjeru okončati rat i da se u Kijevu pripremaju na daljnje ruske napade i akcije, kako je prenio Reuters.
Naime, zamoljen da komentira Putinove primjedbe, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je kako je obavljen jedan dio trilateralnog rada s Ukrajinom i Sjedinjenim Državama na postizanju dogovora. "Ti pripremljeni temelji u smislu mirovnog procesa omogućuju nam da kažemo da se završetak doista približava", rekao je Peskov novinarima, dodajući ipak da je u ovom trenutku teško iznijeti konkretne pojedinosti. Dapače, iz Kremlja je poručeno da ne postoji konkretan plan za okončanje rata u Ukrajini, kako su prenijeli mediji, među njima i Channel News Asia.
Moskva i Kijev nastavili su s međusobnim napadima nakon završetka trodnevnog primirja koje je inicirao američki predsjednik Donald Trump, dok su se međusobno optuživali za kršenje.
Putin je u subotu, bez daljnjih objašnjenja, rekao kako vjeruje da rat "ide prema kraju", nakon što je ponovno oštro kritizirao NATO i poželio svojim snagama brzo napredovanje na bojištu. Razgovori o okončanju ruske invazije punog opsega dosad nisu vodili nikamo, a Putin nije pokazao znakove odustajanja od svojih maksimalističkih zahtjeva u Ukrajini.
Stoga se ubrzo postavilo logično pitanje - zašto je ruski vladar iznenada i baš sada ustvrdio da rat ide prema kraju. Britanski The Guardian svoje je procjene o tom pitanju iznio u analizi objavljenoj u ponedjeljak, a ponudio je pet razloga zbog kojih bi ruski vođa mogao željeti završetak rata u ovom trenutku - s obzirom na to kako se situacija sa sukobom trenutačno razvija.
U prvom redu, kako piše Guardian, Rusija gubi zamah na bojištu. Nakon neuspjele ukrajinske protuofenzive u ljeto 2023. godine, Moskva je postupno - sporo, ali kontinuirano - osvajala i povećavala ukrajinski teritorij pod svojom kontrolom. Iako su ruski napadi bili spori, iscrpljujući i skupi u smislu ljudskih gubitaka, stvorili su dojam da Ukrajina polako, ali neizbježno gubi rat.
Guardianovih pet ključnih momenata
No, u međuvremenu, to se promijenilo. Ukrajinsko ponovno zauzimanje Kupjanska u prosincu, za koji je Moskva tvrdila da ga je osvojila mjesec dana ranije, iznenadilo je čak i zapadne vojne stručnjake. Sporazum koji je u veljači onemogućio okupatoru korištenje satelitskog internetskog sustava Starlink - kao i rusko ograničavanje Telegrama, koji se također široko koristio za komunikaciju - značajno je pomogao Ukrajini da preokrene situaciju na terenu i povrati, po nekim procjenama, oko 200 i više četvornih kilometara teritorija u regiji Zaporižja.
Prema istraživačkom centru Institut za proučavanje rata (ISW), Rusija je u travnju izgubila kontrolu nad oko 70 četvornih kilometara ukrajinskog teritorija. Bio je to prvi put da je Rusija pretrpjela stvarni teritorijalni gubitak od kolovoza 2024. godine, kada su ukrajinske snage iznenada upale u rusku regiju Kursk, a dolazi nakon što su okupatori ostvarili zanemarive dobitke u veljači i ožujku. Pobjeda Moskve koja bi bila ostvarena sporim iscrpljivanjem, kako procjenjuje Dan Sabbagh, urednik Guardianove rubrike obrane i sigurnosti, više ne izgleda tako sigurna.
Procurio tajni dokument iz Putinova kruga: Ovo je ruski scenarij za kraj rata u Ukrajini
Kao drugi ključan moment, autor navodi da bi ruski gubici mogli premašiti broj novih vojnika. Kijev tvrdi da su ukrajinske snage tijekom posljednjih pet mjeseci ubile ili ranile više ruskih vojnika nego što ruske vlasti uspijevaju regrutirati nove vojnike. Iako je te brojke teško provjeriti, Ukrajina svoju statistiku temelji na snimkama s bojišta te tvrdi da je njezina vojska u ožujku i travnju ubila ili ranila oko 35.000 ruskih vojnika mjesečno, uglavnom u napadima dronovima.
Istodobno je razina ruskog novačenja pala na oko 800 do 1000 ljudi dnevno tijekom 2026. godine (24.000 do 30.000 mjesečno), prema ekonomistu Janisu Klugeu, na temelju analize regionalnih proračunskih podataka. To bi, kako se navodi, bilo u skladu s izjavama bivšeg predsjednika Dmitrija Medvedeva, čelnika ruske komisije za novačenje, koji je rekao da se "više od 80.000" ljudi prijavilo tijekom prvog tromjesečja. K tome, nema neposrednih znakova da Putin ima volje pokrenuti drugu javnu mobilizaciju, nakon društvenih nemira koje je izazvala prva u rujnu 2022.
Kao treći mogući razlog, Sabbagh navodi da ukrajinski napadi na rafinerije izlažu Rusiju padu prihoda od nafte. Rusko gospodarstvo počelo je posrtati početkom godine, no nagli rast cijena nafte uzrokovan napadom Donalda Trumpa na Iran pokrenuo je oporavak. Prihodi od izvoza nafte, ključni za ruski državni proračun i financiranje ratnog stroja, iznosili su 19 milijardi dolara u ožujku, u odnosu na 9,8 milijardi u veljači, što je bila najviša mjesečna brojka od jeseni 2023., prema Kijevskoj školi ekonomije.
Faktor Trump
Ipak, ukrajinski nedavni dalekometni raketni i udari dronovima na ruske izvozne naftne terminale u Primorsku i Ust-Lugi na Baltiku, dvije od 14 rafinerija ili terminala za koje Ukrajina tvrdi da ih je bombardirala u travnju, znatno su smanjili obujam ruskog izvoza nafte. Dnevni izvoz pao je s 5,2 milijuna barela dnevno na 3,5 milijuna, prema Sergeju Vakulenku iz Zaklade Carnegie. Za sada je viša cijena nafte bila više nego dovoljna da nadoknadi procijenjeni pad ruskog izvoza, zaključio je Vakulenko, no to bi se moglo brzo promijeniti ako SAD i Iran postignu sporazum o ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca i ako cijene nafte naglo padnu.
Četvrti ključni moment je, kako piše Guardian, to što Ukrajina postaje velesila u području raketa i dronova. Na početku ruske invazije, podsjeća autor, Ukrajina je bila snažno ovisna o zapadnoj vojnoj opremi i obuci. Kijev je nekoć polagao velike nade u zapadne borbene avione F-16 kako bi pokušao ostvariti proboj, kao i u američke sustave protuzračne obrane Patriot za zaštitu svojeg zračnog prostora.
No, s vremenom je postalo jasno da se zapadne zalihe tope, što je potaknulo Ukrajinu da više ulaže u vlastito znanje i opremu. Uspjeh tog napora pokazao se u napadima na rusku naftnu infrastrukturu duboko na ruskom teritoriju, uključujući tri napada dronovima tijekom posljednja dva tjedna na rafineriju u Permu, udaljenu više od 1000 kilometara od bojišnice.
Dolazak jeftinih presretača na bojište početkom proljeća dao je Ukrajini novu nadu da može oboriti sve osim najbržih ruskih projektila, dok zalihe raketa Patriot kopne. Ukrajina tvrdi da su njezini presretači, uključujući Sting tvrtke Wild Hornets, tijekom ožujka srušili 33.000 dronova, dvostruko više nego mjesec ranije. Tu tehnologiju već je počela izvoziti u Saudijsku Arabiju, Katar i Ujedinjene Arapske Emirate, zemlje koje je Iran napao tijekom proljeća.
Njemačka u nevjerici: ‘Putinov prijedlog je apsurdan, sramotan, čista manipulacija!‘
Kao peti moment, Sabbagh navodi da se Putin možda nada ponovnom buđenju interesa Bijele kuće za njegov rat. Glavni ruski napori, kako navodi, već su neko vrijeme diplomatske prirode - Putin se nada da može uvjeriti Trumpa da prisili Zelenskog na odricanje od ostatka Donecke oblasti kako bi nadoknadio zastoj napredovanja na bojišnici. Upravo je tu ponudu Putin iznio na summitu na Aljasci prošlog kolovoza i, iako su je SAD razmatrale, Trump je nije nametnuo Ukrajini.
Ipak, unatoč Putinovim komentarima tijekom vikenda, nema znakova da su ruski maksimalistički zahtjevi ublaženi. Prošlog je tjedna Jurij Ušakov, ključni pomoćnik Kremlja, ponovio jedan od tih zahtjeva, odnosno da mirovni pregovori ne mogu započeti dok se Ukrajina ne povuče iz cijele Donecke oblasti. Putin je k tome sugerirao da bi mogao surađivati s bivšim, 82-godišnjim njemačkim kancelarom Gerhardom Schröderom kao posrednikom, što je Europska unija odmah odbacila, kao i Berlin.
Schröder, često kritizirani bivši socijaldemokratski kancelar, kritiziran je zbog prijateljstva s Putinom i ranijeg obnašanja visokih dužnosti u ruskim energetskim projektima, uključujući rad na plinovodima Sjeverni tok i sjedenje u upravnom odboru ruske naftne tvrtke Rosnjeft. Odstupio je s dužnosti nekoliko mjeseci nakon potpune invazije Moskve na Ukrajinu, pod sve većim pritiskom, ali nikada nije izričito osudio Putina zbog invazije te je nastavio održavati kontakte s Kremljom i sastajati se s Putinom.
‘Nije to sve što je rekao‘
Trump je, zaključuje Guardian, zaokupljen krizom s Iranom, no Putin se možda nada da će uspjeti ponovno angažirati Bijelu kuću novim narativom, ako ničim drugim.
Paul Sonne, međunarodni dopisnik The New York Timesa, također je u ponedjeljak upozorio kako Putin jest rekao da se rat "bliži kraju", ali da to nije sve što je tada rekao. Kako stoji u tekstu NYT-a, ruski vođa s jedne strane priznaje nezadovoljstvo javnosti, ali istovremeno ne daje naznake da bi mogao odustati od svojih zahtjeva.
Sonne navodi da ruski vođa osjeća pritisak - dio tog pritiska, navodi, dolazi izravno iz Ukrajine, dok Kijev pojačava napade duboko unutar ruskog teritorija i drži Putinove snage u zastoju na bojišnici, no dio dolazi s domaćeg terena, zbog rastućeg nezadovoljstva među Rusima oko internetskih ograničenja i gospodarskih poteškoća. Stoga je, kada je Putin nakon završetka subotnjih svečanosti stao za govornicu pred skupinom novinara, djelovao kao da osjeća potrebu poslati poruku da ne vodi beskonačni rat.
"Vjerujem da se stvar bliži kraju", rekao je Putin. Upravo je ta izjava dospjela na naslovnice. No, druge Putinove izjave bile su daleko od kapitulacije i pokazale su koliko pažljivo pokušava balansirati dok nastavlja voditi rat u kojem mnogi njegovi glavni ciljevi još uvijek nisu ostvareni", ocijenio je Sonne.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....