’Putin ima alat kojim može kreirati globalnu pustoš. I sad mu je najpovoljniji tren da njime natjera Zapad na uzmak‘

Vladimir Putin spreman je u bilo kojem trenutku drastično smanjiti opskrbu plinom i naftom i tako Zapadu zadati psihološki udarac prije no što globalna recesija počne nagrizati ruski energetski sektor, smatra Ambrose Evans-Pritchard, ekonomski analitičar britanskog Telegrapha.

Upravo bi nadolazeći tjedni, smatra Evans-Pritchard, mogli biti Putinova najbolja prilika da pokuša natjerati Zapad da sjedne za stol i pristane na ruske zahtjeve, kao što su zadržavanje teritorija na ukrajinskoj obali Crnog mora i u Donbasu. Za Rusiju je krucijalno da se to dogodi prije sljedeće isporuke teškog naoružanja Ukrajincima.

Putin je već krajem lipnja iznio svoj plan na Sanktpeterburškom međunarodnom ekonomskom forumu krajem lipnja, nazvavši politiku sankcija EU-a dvosjeklim mačem koji će uzrokovati da Europa izgubi svoje uporište i koja će dovesti do "pada cijelog sustava ”. Time, kako kaže Evans-Pritchard, nije ostavio nikakve sumnje da je stvaranje inflacije na Zapadu njegov primarni cilj.

“Već duboko ukorijenjeni problemi u europskim društvima samo će rasti. Doći će do daljnjeg rasta nejednakosti, što će još više podijeliti njihova društva. Takvo odvajanje od stvarnosti neizbježno će dovesti do vala populizma te ekstremističkih i radikalnih pokreta”, rekao je tada Putin.

Prošlog petka, Putin je otišao korak dalje. Putem videoekrana obratio se ruskim vladinim dužnosnicima i poručio kako “svaka daljnja uporaba sankcija može dovesti do još težih – bez pretjerivanja, čak katastrofalnih – posljedica na globalno energetsko tržište".

Naivni Europljani

Istovremeno, europski čelnici kreiraju svoje politike u paralelnom svemiru, raspravljajući o zapravo neizvedivim shemama kojima bi se trebalo ograničiti cijene ruskog izvoza sirove nafte od 40 do 60 dolara, dok će EU svoje energente nabaviti u Aziji. Teza Europljana - koja oduzima dah koliko je naivna - jest da Kremlj treba europski novac i da će zato skrušeno udovoljiti zahtjevima iz EU, smatra urednik Telegrapha.

Pogrešno se pretpostavlja kako će Putin dopustiti Europskoj Uniji da smanji svoju ovisnost o ruskim fosilnim gorivima na uredan način i prema vlastitom ležernom europskom rasporedu. Dok nekoliko država članica EU-a izravno vojno pomaže ukrajinskim snagama, tako nešto pomisliti, najbolje ilustrira u kakvoj su zabludi europski političari.

U Kremlju se ovih dana priča kako je sad red na Rusiji da poduzme preventivnu akciju, tj. iskoristi svoje energetsko uporište kako bi spriječila države EU-a da obnove zalihe prirodnog plina prije zime. “Vrlo je vjerojatno da plin uopće više neće teći prema Europi. Rusko vodstvo zna koliko je Europa ranjiva", rekao je Vladimir Milov, bivši ruski zamjenik ministra energetike.

Istovremeno, Europa je svjesna posljedica koje bi potpun prekid opskrbe ruskim plinom. Nijedna Gazpromova molekula već šest tjedana ne teče u Europu naftovodom Yamal preko Poljske. Protoci kroz Sjeverni tok 1 preko Baltika rade s 40% kapaciteta od sredine lipnja, a ovaj tjedan protok je zatvoren radi redovnog održavanja. Europski čelnici se boje kako će Kremlj smisliti izgovor da zadrži Sjeverni tok 1 zatvorenim i kad završe radovi 21. srpnja – sljedećeg alarmantnog datuma za globalno gospodarstvo. Francuski ministar financija Bruno Le Maire upozorio je u nedjelju da će se "potpuni prekid isporuke" najvjerojatnije dogoditi.

Njemački potkancelar Robert Habeck sprema se aktivirati treću fazu plana svoje zemlje za "hitne slučajeve", koja uključuje racionalizaciju korištenja plina u teškoj industriji.

Nafta kao oružje

Goldman Sachs procjenjuje da ako ruski plin prestane teći možemo očekivati pad BDP-a za 3,2 posto u Njemačkoj i 4,1 posto u Italiji. Zato su počeli i prvi razgovori o "energetskom spašavanju" Njemačke i Italije. Od drugih članica će se očekivati ​​da dijele svoje oskudne rezerve plina.

Ono o čemu se manje priča jest što će se dogoditi ako Putin zaustavi i dostavu nafte povrh naredbe o obustavi plina, čime bi životne troškove za Europljane učinio neizdrživima.

Uvriježeno je mišljenje da Putin neće obustaviti izvoz nafte jer je prihod previše vrijedan – više od 700 milijuna dolara dnevno, – i zato što bi se time dogodio globalni kolaps, što se čini kao prevelika cijena ako je ruski cilj napakostiti jedino Europi. Ali takvo razmišljanje, previđa unutarnju dinamiku ruskog gospodarstva i podcjenjuje Putinovu spremnost da kreira globalnu pustoš, smatra Evans-Pritchard.

Natasha Kaneva i Ted Hall iz JP Morgana vjeruju da bi Kremlj mogao biti u ozbiljnom iskušenju da se odluči na upravo gore navedeni crni scenarij. Tvrde da bi Rusija mogla privremeno prepoloviti svoju ukupnu proizvodnju i izgladniti svijet - bez da pritom nanese trajnu štetu svojoj infrastrukturi za bušenje nafte ili da pretrpi nepodnošljiv ekonomski udar. Oni procjenjuju da bi šok takvih gigantskih razmjera gurnuo cijene nafte na 380 dolara po barelu, što bi paraliziralo globalno gospodarstvo.

Potraga za naftom

Propale su nade za nuklearni sporazum s Iranom koji bi globalnoj ekonomiji mogao osigurati milijun barela dnevno.

Joe Biden pak pokušava pridobiti više sirove nafte iz Saudijske Arabije, ali čak i njima ponestaje zaliha. Ostatak OPEC-a je 2,5 milijuna barela ispod planirane proizvodnje. Zvijezde su se posložile tako da Putin može svijetu zadati konačni nokaut., piše urednik Telegrapha.

Zaustavljanje proizvodnje naravno bio bi veliki problem i za samu Rusiju. Što duže bušotine ne rade, veća je šteta od pritiska i porasta vode, prije svega u sovjetskim poljima Zapadnog Sibira gdje se permafrost otapa. Rubni izvori možda se nikada neće oporaviti. Međutim, JP Morgan smatra da bi Rusija mogla smanjiti nekoliko milijuna barela dnevno nekoliko mjeseci tako da jednostavno rotira bušotine ili ih modificira kako bi smanjila proizvodnju.

Evans-Pritchard napominje i kako ruski Fond za nacionalno blagostanje ima 116 milijardi dolara na raspolaganju. U trezoru imaju spremljenih dodatnih 85 milijardi dolara. To dvoje je dovoljno da pokrije potpuni gubitak proračunskih prihoda koji donosi izvoz fosilnih goriva za gotovo godinu dana, što je vjerojatno duže no što su europska društva navikla na komfor spremna na odricanje. Nadalje, Rusija je trenutačno preplavljena s više prihoda od fosilnih goriva no što može podnijeti, nesposobna sterilizirati višak tekućeg računa od 20 posto BDP-a gomilanjem stranih rezervi.

Rezultat je rast vrijednosti rublja, koji je trenutno na najvišoj osmogodišnjoj razini u odnosu na euro. Jedino što Kremlj može učiniti u vezi s toga jest progurati pakete fiskalnih poticaja i nagovoriti potrošače da troše više na uvozne proizvode.

Njemačka izdaja

Urednik Telegrapha vjeruje da ima dobar razlog da vjeruje kako će Njemačka okrenuti leđa Ukrajini ako pritisak bude dovoljno velik. Berlin već blokira puštanje 9 milijardi eura financijske pomoći EU Ukrajini koje je ranije dogovorilo 27 država, navodno zato što se protivi metodi zajedničkog izdavanja duga.

Berlin je prekršio i režim sankcija EU-a tako što je prisilio Kanadu da ukine sankcija na povrat popravljenih ruskih turbina Njemačkoj, kojoj su potrebne za održavanje rada plinovoda Sjeverni tok 1. Volodimir Zelenski zato je povukao svog veleposlanika iz Berlina.

- Kremlj naravno mora promisliti svoju geostratešku taktiku. Kina se dosad oslanjala na svoje zalihe ugljena, no ako se cijena nafta poveća za dva ili tri puta niti ona ne bi bila imuna na rusku obustavu. Putin nas voli zbunjivati, držati nas izvan ravnoteže. Možda će odlučiti da je samo obustava plina dovoljna. Ali kao što Fiona Hill, bivša dužnosnica Bijele kuće i stručnjakinja za rusku administraciju voli reći; baš kad pomislite mislite da Putin zapravo neće učiniti nešto neuobičajeno, tada će on upravo to učiniti- zaključio je Ambrose Evans-Pritchard, urednik britanskog Telegrapha za gospodarstvo.