PRVI POGLED U NAJTAJNOVITIJU DRŽAVU SVIJETA Na kartama je ne možete pronaći, posjet ne trebate planirati: 'Ne marimo za međunarodne propise!'

Duboko u prašumama jugoistočne Azije, na rubnim dijelovima Mianmara, nalazi se neslužbena, ali efektivno autonomna država Wa.

Riječ je o jednom od najtajnovitijih mjesta na Zemlji u koje su strani posjetioci donedavno rijetko dolazili. U toj je državi unutar države bio novinar BBC-a Jonah Fisher koji je u povećem tekstu opisao svoje iskustvo iz regije nekad poznate pod nazivom "Divlji Wa". Njegov tekst prenijet ćemo u grubim crtama, a original na engleskom jeziku možete pročitati na ovom linku.

Ako ćete državu Wa tražiti na Google kartama, nećete je naći. Ako zatražite vizu za državu, bit ćete odbijeni, počinje svoj tekst Fisher.

- Bili smo uvjereni da je svatko tko želi posjetiti našu državu špijun - objasnio je jedan od službenika Wa države grupi novinara kojima je iz još neutvrđenih razloga omogućena svojevrsna tura po Wa.

Nakon temeljite provjere od strane vojnika Mianmara, novinari su prešli ničiju zemlju da bi ušli u teritorij Wa gdje su ih toplo dočekali novinari iz lokalne Wa TV postaje.

- Dobrodošli u državu Wa - pozdravili su domaćini svoje goste, ne pokazujući ni tragove zastrašujuće reputacije po kojoj su ih pamtili britanski vojnici u kolonijalnim vremenima. Tada su tamošnji stanovnici bili poznati po nadimku "Divlji Wa" i bili slavni zbog neustrašivosti u borbi i odsijecanju glava svojih neprijatelja, koje bi potom izložili na visokim štapovima.

Bliski odnos s Kinom

Wa država zauzima površinu od 17.000 kvadratnih kilometara (kao Slavonija, Podravina, Zagorje i Međimurje zajedno) na kojoj živi oko 550.000 ljudi, a doista funkcionira kao država unutar države, u ovom slučaju na istoku Mianmara, uz granicu s Kinom. Autonomni sustav uživa od 1989. godine kada su Wa pobunjenici sklopili mir s vlastima tadašnje Burme. Zauzvrat su dobili zemlju kojom mogu upravljati kako god žele, a oni su na njoj odmah počeli uzgajati najunosniju kulturu koja tamo uspijeva - mak.

Kao što je mnogim čitateljima poznato, iz makovih se glavica proizvodi opijum, glavna sirovina za proizvodnju heroina. Tako je teritorij Wa u 90-im godinama postao jedan od vodećih svjetskih proizvođača opijuma i heroina, iz čega je "država" crpila većinu svojih prihoda. No, kako proizvodnja teških opijata logično vuče negativne konotacije, domaćini su novinare radije proveli kroz polja čaja, kave i kaučukovca iz kojeg se dobiva sirovina za proizvodnju guma.

Soe Zeya Tun / REUTERS

Polja čaja u Mong Maou, dijelu Wa teritorija

S novim kulturama u državu su ušli i strani poduzetnici koji gotovo sve što se proizvede izvoze u obližnju Kinu. Fisher napominje da je Wa u mnogim stvarima zapravo bliža Kini nego što je Mianmaru - kao sredstvo plaćanja koristi se kineski juan, glavni jezik je mandarinski kineski, a ključna infrastruktura poput električne i telekomunikacijske mreže je u vlasništvu kineskih kompanija.

- Ne znam što dobivamo time što smo dio Mianmara. No, ne želimo neovisnost, zaista želimo biti dio Mianmara - rekao je novinarima ministar graditeljstva Yeng Gar. Ta strategija, da budu dio Mianmara, ali se u mnogočemu oslanjaju na Kinu, omogućila je "državi" Wa da zadrži autonomiju. Dobro opremljena i još bolje utrenirana vojska osigurava da vojnici Mianmara ne pokušaju s kojekakvim provokacijama i napadima, dok su uske veze s Kinom omogućile prosperitet i izgradnju infrastrukture. Na nekim cestama i školama bi teritoriju Wa pozavidjeli mnogi krajevi Mianmara, ističu s ponosom domaćini.

Proizvodnja metamfetamina

Napretku usprkos, ne može se pobjeći od činjenice da UN i američki State Department u svojim izvješćima optužuju Wa da je jedan od glavnih proizvođača pilula metamfetamina, poznatih po lokalnom nazivu "yaba". No, kako je Fischer istaknuo s određenim razočaranjem, tura za novinare nije predviđala posjet tvornicama metamfetamina, ali je zato ministar pravosuđa Li San Lu iznenađujuće otvoreno pričao o tom problemu:

- To je veliki problem u našoj državi, godišnje zaplijenimo oko dvije tone pilula - rekao je pa neuvjerljivo svalio krivnju na druge.

Soe Zeya Tun / REUTERS

Vojnik Ujedinjene vojske Wa u tvornici kositra

- No, za to su krivi stranci, lokalci ne znaju kako se proizvodi yaba. Sastojci se uvoze iz Kine, Indije i Tajlanda pa se ovdje proizvode pilule. Mi smo zapravo žrtve! - rekao je San Lu.

Kako nisu bili sretni samo sa službenom turom, novinari su se iskrali jedne noći i otišli u obilazak glavnog grada Wa, Panghsana, gdje su ubrzo shvatili da se "šmek" za ilegalno ne zaustavlja samo na drogama.

Tržnice s dijelovima tijela ugroženih životinja

Za početak, na gotovo svakom uglu se prodaju dijelovi ugroženih životinjskih vrsta, poput tigrovih zubi i lubanja, slonovače i kože raznih ljuskavaca, vrlo popularnih u tradicionalnoj kineskoj medicini (jednoj od najvećih prijetnja ugroženim životinjskim vrstama). Naravno, najvjerniji kupci dolaze upravo iz Kine, a da im šoping bude komotan sve je smješteno u svojevrsnim supermarketima s dijelovima ugroženim životinjskim vrstama.

Novinari su kriomice snimili kako izgledaju neočekivano organizirane tržnice pa video pokazali Nicku Coxu iz Fonda za zaštitu divljih životinja:

- To pokazuje da postoji više tržnica nego što smo mislili i da ćemo se ovim problemom još dugo baviti. I dalje postoji ogromna potražnja, a ljudi koji kupuju te "proizvode" imaju mnogo novaca - kaže Cox.

Soe Zeya Tun / REUTERS

Rudnik kositra na teritoriju Wa

Službenici države Wa pak ne vide nikakav problem:

- Kod nas nema tih životinja, mi smo svoju džunglu posjekli kako bi oslobodili mjesta za plantaže kaučukovaca. Ovdje je riječ o slobodnoj trgovini - rekao je novinarima ministar vanjskih poslova Zhao Guo An.

Ovaj odgovor savršeno sumira situaciju u državi Wa, kaže Fisher. Neograničeni državnim i međunarodnima propisima oni rade što god im je volja i nemaju namjeru to promijeniti. Napori da ih se uvuče u neki novi, federalno uređeni Mianmar nisu urodili plodom, iako su ih Kinezi prisilili da se pojave na pregovorima. No, kad su dobili krive akreditacije, odmah su otišli.

Wa su sasvim sretni sa svojim statusom i teško će ga mijenjati, zaključuje Fisher, čiji tekst možete u cijelosti pročitati na BBC-u.