Prvi čovjek poljske diplomacije: ‘Ključno je povećati vojnu potporu Ukrajini. Mađarska? Teško ih je razumjeti...‘

Ministar vanjskih poslova Poljske Zbigniew Rau opširno je govorio u razgovoru s novinarom Jutarnjeg lista o ratu u Ukrajini i poslijeratnoj Europi, mirovnim pregovorima te pristupanju Ukrajine europskoj obitelji, ali i drugim aktualnim temama.

Kako Varšava vidi mogućnost mirovnih pregovora, ima li za njih prostora?

- Ukrajina je ta koja odlučuje o eventualnom početku mirovnih pregovora i njihovu obliku. U ovom trenutku u ponašanju Rusije nema ničega što bi ukazivalo na spremnost za početak konkretnih razgovora. Smatramo da pregovori ne mogu dovesti do prihvaćanja ruske okupacije dijela teritorija Ukrajine, niti mogu poslužiti Rusiji samo kao prilika za prikupljanje snaga prije novog vojnog udara. Moskva nije odustala od cilja potpunog uništenja ukrajinske državnosti, a u takvoj su situaciji izgledi za pregovore prilično daleki.

Koja je vaša vizura završetka rata, može li Ukrajina odnijeti vojnu pobjedu?

- Napori ukrajinskih vojnika, njihov moral i odlučnost su impresivni. Ukrajinci su dokazali da s pravom opremom i zalihama streljiva mogu dovesti do strateškog poraza Rusije. U sadašnjoj je situaciji stoga ključno povećati vojnu potporu Zapada Ukrajini. Poljska je tu među vodećima. Samo vojna pobjeda Ukrajine daje stvarnu priliku za postizanje trajnog i pravednog mira, a time i za završetak ovog okrutnog rata koji je pokrenula Rusija.

Kako Poljska vidi sigurnosnu arhitekturu Europe?

- Aktivnosti Rusije predstavljaju najveću prijetnju europskoj sigurnosti i buduća sigurnosna arhitektura to mora uzeti u obzir. Ona bi se prvenstveno trebala temeljiti na snažnoj obrani i odvraćanju te moćnoj transatlantskoj vezi. Nužan preduvjet za ponovnu uspostavu trajne stabilnosti u Europi je poštovanje temeljnih načela međunarodnog prava, kao što su teritorijalni integritet i suverenitet, uključujući slobodu izbora saveza. Pitanje za Rusiju je želi li, i može li, pronaći svoje mjesto u obitelji europskih naroda koji poštuju navedena načela.

Ukrajina članica EU? Stav Poljske?

- Poljska od samog početka snažno podržava Ukrajinu u njezinim nastojanjima da se pridruži EU i NATO-u. Ulažemo sve napore da ukrajinsko pitanje bude na dnevnom redu regionalnih i međunarodnih foruma. Iznimno cijenimo dosadašnje reformske napore Ukrajine, pogotovo u ovim kritičnim vremenima. Naš je prioritet početi pristupne pregovore s Ukrajinom što je prije moguće, po mogućnosti do kraja 2023. godine.

Ukrajina članica NATO-a? Stav Poljske.

- Poljska nedvosmisleno podržava članstvo Ukrajine u NATO-u. Istodobno smo svjesni činjenice da postizanje konsenzusa među saveznicima o tom pitanju neće biti lako. Trenutačno radimo na tome da uvjerimo saveznike da političku suradnju s Ukrajinom podignu na novu razinu. Nadamo se da će predstojeći summit NATO-a u Vilniusu donijeti pozitivne odluke po tom pitanju.

Mogu li izbori u Ukrajini, koji će se održati iduće godine, biti opterećenje oslobađanju Ukrajine?

- Od 24. veljače prošle godine Ukrajina pruža otpor ruskim napadima na njezin teritorij. Ukrajinske vlasti i ukrajinsko društvo hrabro se bore protiv ruske agresije i barbarstva od početka rata. Ukrajina će kao demokratska država izabrati svoju buduću vlast u demokratskom procesu i mi ćemo poštovati njihovu odluku. Nacija je ujedinjena u svom otporu i mi smo kao Europljani ujedinjeni. Podržavat ćemo Ukrajinu dok god to bude potrebno.

Józef Piłsudski definirao je Intermarium. Hoće li linija Baltik - Jadran (i Crno more) biti nova granica sigurnosti Europe prema ostatku Eurazije?

- Koncept Intermarium nije došao niotkuda. Čini mi se da se Piłsudski pozivao na tradiciju podjele Europe na konvencionalni "Sjever" i "Jug". Upravo ta podjela zemalja našeg kontinenta bila je jedan od glavnih motiva europske povijesti od vremena "jeseni srednjeg vijeka" pa sve do vremena prosvjetiteljstva. Podjela na "Istok" i "Zapad" relativno je nova pojava u Europi. Za njezino stvaranje i, što je još važnije, njezino fiksiranje u svijesti suvremenika uvelike je zaslužna politika. Hladnoratovsko rivalstvo i općepoznati simbol željezne zavjese trajno su se usadili u naše razmišljanje i opis stvarnosti na našem kontinentu. Pritom se čini da spomenuti povijesni poredak "Sjever"-"Jug" nije ništa manje važan od današnje, mnogo jasnije uočene podjele na Istok i Zapad.

Piłsudski je bio pronicljiv politički analitičar. Ne samo da je uočio važnost suradnje u poretku "Sjever"-"Jug" Europe, nego je na njemu izgradio nove političke i gospodarske koncepte, nedvojbeno inspirativne sve do danas. Takav pristup odgovarao je stvarnosti međuratne Europe: neovisne nacije na njezinim istočnim granicama našle su se u "stanju neizvjesnosti", smještene između dvaju snažnih središta i opasnosti - njemačke na zapadu i ruske (boljševičke/sovjetske) na istoku. Kao odgovor na te prijetnje Piłsudski je stvorio ideju o konsolidaciji europskih država duž linije sjever-jug. On je u tome, dakako dugoročno, vidio mogućnost buđenja novih država u poslijeratnoj Europi na neovisnost - između dviju spomenutih sila. One bi mogle imati ulogu "treće sile" - sposobne ne samo artikulirati, nego i braniti svoje. Tako da je također bio zanimljiv koncept transformacije versajske arhitekture suradnje i sigurnosti. U sustavu Jadran - Baltik (i, kako neki dodaju, i Crno more - koncept "ABC"/Inicijativa triju mora) bio bi važan čimbenik zaštite novostečene neovisnosti od destruktivnog i prijetećeg utjecaja iz euroazijske regije. Naravno, Piłsudski je bio realist, svjestan da je provedba tako hrabre ideje dugoročno pitanje. Pojedine zemlje koje su potencijalno ulazile u sastav Intermariuma vodile su vlastitu, često kontradiktornu politiku. Postojali su brojni, dugogodišnji povijesni sukobi koji su otežavali suradnju. I naposljetku, obrana neovisnosti ponovo stečene nakon Prvoga svjetskog rata postala je superiorna vrijednost za mnoge zemlje - i nad stvaranjem novih regionalnih saveza koji bi mogli ograničiti njezinu neovisnost. Nije bilo osjećaja regionalne zajednice interesa. Za to u međuratnom razdoblju nije bilo vremena. No, događaji koji su doveli do izbijanja Drugoga svjetskog rata, jedva 20 godina nakon završetka Prvog, potvrdili su legitimnost izgradnje bloka država u poretku Intermariuma. Učinkovito suprotstavljanje ekspanziji velikih susjeda s duboko ukorijenjenim imperijalnim tradicijama bilo je, a čini se da je i još uvijek, u interesu naroda koji su nastanjivali prostor između Jadrana i Baltika. Može se samo dodati da situacija u Ukrajini dodatno potvrđuje legitimnost takvog dugoročnog pristupa.

Suradnja Poljske i Hrvatske na sigurnosnom se planu odvija, koliko se čini, dobro. A na političkom?

- Prošle su godine Poljska i Hrvatska proslavile 30. obljetnicu uspostave diplomatskih odnosa. Posjeti su redoviti, uključujući i one na najvišoj razini. Suradnja između parlamenata i lokalnih vlasti također se dobro razvija. Temelj naših odnosa je kulturna bliskost, privrženost zajedničkim tradicijama i vrijednostima. Zbog tih je elemenata percepcija međunarodne situacije u Varšavi i u Zagrebu slična, a naša se stajališta o ruskoj agresiji na Ukrajinu, budućnosti Inicijative triju mora, europskoj integraciji zemalja Zapadnog Balkana ili - šire - o prioritetima EU poklapaju. Valja napomenuti da se paralelno s političkim odnosima odlično razvija i trgovinska razmjena koja je lani, prema preliminarnim procjenama, premašila 1,9 milijardi eura. Hrvatska je također još uvijek jedna od najzanimljivijih turističkih destinacija za Poljake, o čemu svjedoče i statistički podaci (više od milijun turista godišnje). Vrijedi usput spomenuti da su mnogi Poljaci došli u Hrvatsku unatoč strahovima vezanim uz covid-19, rat u Ukrajini ili rast cijena uzrokovanih inflacijom, što jasno govori o velikom interesu mojih sunarodnjaka za ovo tržište.

Kako tumačite komentare o premještanju gravitacijske točke EU prema istoku?

- Ishod rata u Ukrajini, koji traje već više od godinu dana, mogao bi utjecati na pitanja koja daleko nadilaze bilateralnu dimenziju aktualnih borbi. Prema mišljenju mnogih eminentnih europskih političara, ruska invazija prijelomni je trenutak u povijesti Europe 21. stoljeća. Poljska se, sa svojim posebno bolnim povijesnim iskustvima, zalaže za stvaranje najpravednije i najstabilnije ravnoteže snaga nakon njihova kraja. Njegov bitan (iako, dakako, ne i jedini) element bit će redefiniranje uloge srednje i istočne Europe u poslijeratnom svijetu. To nekako automatski mijenja percepciju naše regije. Područje srednje Europe ne može se percipirati kao periferija u odnosu na "Staru Europu" i, šire, na zapadni svijet. To ne može biti područje više ili manje formalnog rivalstva između svjetskih sila. Izbor Poljske i velike većine država tzv. Istočnog bloka nakon završetka hladnog rata bio je jasan: dosljedno težimo Zapadu. Njegove su vrijednosti iste kao i naše. Sada je Ukrajina napravila sličan izbor. To je još jedan dokaz značaja istočnog (postsovjetskog) dijela Europe za mogućnost razvoja struktura zapadnog svijeta. To je također potvrda povijesnog identiteta različitih zemalja u regiji i njihova osjećaja pripadnosti Zapadu.

Reintegracija Europe bila je predmet velike brige našeg velikog sunarodnjaka pape Ivana Pavla II., koji je bio uvjeren da su Europi "dva plućna krila", istočno i zapadno, jednostavno nužna kako bi ona u potpunosti bila svoja. Njegove su riječi zadržale veliku vrijednost i danas kada se "istočna pluća" bore za puno pravo udisanja europskog zraka. Kod čovjeka oba plućna krila imaju podjednako važnu ulogu, a oštećenje jednog od njih dovodi do disfunkcije cijelog organizma. Stoga promjena težišta u Europi nije samo prirodna pojava, nego može odrediti i njezino daljnje funkcioniranje: kako na unutarnjem planu kao buduće "domovine domovina" svih njezinih država članica tako i na globalnoj razini kao punopravnog, značajnog i atraktivnog subjekta u međunarodnim odnosima. Stoga koncepti pomicanja europskog težišta ne bi trebali izazivati strah, nego buditi nadu u pojavu - uz nedvojbene izazove - novih, velikih prilika.

Hoće li Poljska i kako riješiti sporove s EK vezane uz vladavinu prava?

- Zakon o Vrhovnom sudu, koji se bavi pitanjima iz područja vladavine prava, bio je predmet detaljne rasprave s Europskom komisijom. Komisija ga je odobrila u smislu ispunjavanja prekretnica u području pravosuđa. Poljski parlament usvojio je propise koji su nužni za ostvarenje prekretnica u području pravosuđa. S obzirom na to da je uvjet za razmatranje prvog zahtjeva za isplatu sredstava iz Nacionalnog plana za oporavak (KPO) stupanje na snagu reformi navedenih u njima, a predsjednik je odlučio uputiti spomenuti zakon Ustavnom sudu u cilju preventivne kontrole, tj. prije njegova potpisivanja, s predajom zahtjeva trebalo bi se suzdržati do trenutka očitovanja Ustavnog suda o predmetnom zakonu. Premijer i Sejm već su zauzeli stav prema kojem su odredbe koje predsjednik osporava u skladu s Ustavom. Nadamo se da će se Ustavni sud odmah pozabaviti predmetom. Duboko vjerujemo da će nakon završetka nužnih procedura isplata iz Nacionalnog plana za oporavak biti izvršena bez odgode.

Istodobno, želio bih istaknuti da je vladavina prava jednako važna za Poljsku kao i za druge članice EU. Čvrsto naglašavam da Poljska poštuje obvezujuće međunarodno pravo, kao i pravo EU i presude Suda Europske unije, koje se temelje na Ugovorima. Podsjećam da Europska unija može djelovati samo u granicama ovlasti koje su joj države članice dodijelile Ugovorima kako bi postigla ciljeve koji su u njima postavljeni. Svaka nadležnost koja nije dodijeljena Uniji ostaje u rukama država članica. U dosadašnjoj suradnji s Europskom komisijom i na forumu Vijeća Europske unije detaljno smo predstavili situaciju u području vladavine prava i odgovorili na sva pitanja institucija Europske unije i njezinih država članica. Postupak iz čl. 7. Ugovora o EU prema Poljskoj traje više od pet godina i nije donio značajnije rezultate. To samo produbljuje podjele među državama članicama, stvara značajne političke troškove i rezultira slabljenjem povjerenja građana u projekt EU. Briga država članica, ali i institucija EU, trebala bi biti njegovo dovršenje. Poljska je spremna početi razgovore o završetku postupka.

Kako tumačite ponašanje Mađarske od početka ruske agresije? Je li zbog toga Višegradska skupina dovedena u pitanje?

- Višegradska skupina (V4) ostaje jedna od važnih platformi regionalne suradnje za Poljsku. V4 je bio i ostao pragmatičan i fleksibilan instrument suradnje koji se i danas, u teškoj međunarodnoj situaciji, može dobro iskoristiti. To su potvrdili i nedavni sastanci V4 - predsjednika 10. i 11. listopada 2022. u Bratislavi, premijera 24. studenoga 2022. u Košicama te ministara vanjskih poslova 6. prosinca 2022. u Bratislavi. Ne slažemo se sa stajalištem Mađarske prema agresiji Rusije na Ukrajinu i oko pomoći Ukrajini. Mađarska perspektiva je drugačija od naše iz povijesnih i geografskih razloga, ali nam je to još uvijek teško razumjeti i prihvatiti, što, nažalost, ima utjecaj i na bilateralnu i višegradsku suradnju. Nedostatak konsenzusa V4 o ovom ključnom pitanju je ozbiljan problem, ali privremene teškoće s kojima se trenutačno suočava regionalna suradnja unutar V4 ne znače prekid 32 godine duge suradnje u ovom formatu. Kao V4, i dalje ćemo nastojati što više približiti naše stavove koliko god je to moguće i pronaći način koji će nam omogućiti nastavak suradnje unutar V4 po pitanjima u kojima se interesi naših zemalja poklapaju. Zemlje V4 dijele mnoge strukturne sličnosti, što čini spektar zajedničkih interesa, uključujući i forum EU, relativno širokim.