Propast revolucije koja se stvarala 11 godina, radikali su uništili Britaniju: ‘Ideja ‘Singapura na Temzi‘ je mrtva!‘

Bila je to revolucija koja se stvarala 11 godina. Za malu, ali glasnu skupinu britanskih libertarijanaca, imenovanje Liz Truss za premijerku Velike Britanije činilo se trijumfalnom točkom epskog i nevjerojatnog marša koji ih je odveo s rubova britanske politike do najvećih koridora moći, piše Politico.

Tijekom nešto više od desetljeća, skupina malo poznatih političara, iz marginalnih think tankova i ponekih medijskih platformi, pomogla je istrgnuti Torijevce iz krila vizije Davida Camerona tj. vizije takozvanog suosjećajnog konzervativizma do one koja podupire Brexit i religiozno traži rezanje poreza najbogatijima.

Za takvu trajektoriju bila su im potrebna četiri premijera, četiri opća izbora i referendum koji je odredio eru - a s Truss na čelu, britanski libertarijanizam kratko je, 44 dana, konačno živio svoj san.

"Osjećali su da je došao njihov trenutak"; kaže Tim Bale, profesor politike na Sveučilištu Queen Mary u Londonu. "Ono što su politike Liz Truss nastojale dokazati je da Brexit nije pogreška, nego fantastična prilika. Ali naravno, ideja koja se temeljila na fantaziji morala se kad tad sudariti sa stvarnošću."

Skupina Trussinih pristaša bila je oduševljena njenim žestokim obećanjima o državi niskih poreza i slabe regulacije koja će prihvatiti mogućnosti koje pruža Brexit.

Ali čim je premijerka Truss počela provoditi svoja obećanja u djelo, tržišta su počela kliziti u previranja. U roku od nekoliko dana bilo je jasno da je Truss izazvala ekonomsku krizu - i to krizu koja je rejting Torijevaca spuštala paralelno s padom vrijednosti funte.

Njeni kolege, suočeni s izbornim potopom, bili su prestravljeni. U tjednima koji su uslijedili, Truss je bila prisiljena otpustiti svog ministra financija Kwasija Kwartenga, a potom i zaokrenuti većinu ekonomskog programa u očajničkom pokušaju da stabilizira tržišta. Potpora je brzo nestala.

Trussinih katastrofalnih šest tjedana bilo je poniženje i za premijerku ali i za libertarijansku desnicu koja se godinama, iz svog ugla, borila da dođe na vlast.

"Prilično sam izbezumljen svime što se dogodilo", priznaje Mark Littlewood, glavni direktor Instituta za ekonomska pitanja, jednog od think tankova koji je inspirirao Trussinu agendu. "Zapravo se činilo kao da konačno imamo vladu koja, u vrlo širokim okvirima, dijeli našu ekonomsku analizu, ali se na kraju ispostavilo da ipak nije bilo dovoljno tržišno orijentirana."

Kako objasniti debakl?

Britanski libertarijanci objašnjavaju debakl Liz Truss na različite načine: od onih da joj nije bilo dovoljno jasno što radi i zašto, do toga da je ekonomske promjene implementirala krivim redoslijedom, itd. U svakom slučaju, malo je znakova kajanja.

Bivši čelnik UKIP-a Nigel Farage bio je jedan od libertarijanaca koji se desetljećima zalagao za malu državu s niskim porezima.

"Nadali smo se da će Kwartengov proračun simbolizirati jedan veoma bitan trenutak. Taj je proračun sada, naravno, mrtav. I čini mi se da se nešto slično neće pokušati tako brzo. A i ljudi s kojima razgovaram u Konzervativnoj stranci su odustali od sličnog programa."

S druge strane, torijevci koji se protive libertarijanskoj agendi oduševljeni su Trussinim neuspjehom. "Blagi flert libertarijanaca i torijevaca ugušen je pri rođenju i mislim da se za opću sreću naše stranke to mora smatrati pozitivnom stvari", kaže torijevac Simon Hoare.

Za neke s konzervativne desnice, takozvana Trussonomics bila je neizbježna, krajna točka marša prema deregulaciji koja je započela s Brexitom. Podsjećamo, Farage je bio jedan od niza Brexiteera koji su htjeli da Britanija napusti EU u pokušaju da poveća poslovnu konkurentnost.

Prekretnica se dogodila 2011. godine, kada su se brojni desničarski konzervativni zastupnici – mnogi od njih novoizabrani prethodne godine – pobunili protiv tadašnjeg premijera Davida Camerona i glasali za referendum o članstvu u EU. Tada su prvi put shvatili svoju snagu. Diljem zemlje raslo je raspoloženje protiv EU, potaknuto krizom u eurozoni i sve većim razinama imigracije.

Cameron je bio preplašen, a pritisak unutar i izvan stranke natjerao ga je da pristane na referendum o članstvu Britanije u EU. Sljedeća bitka libertarijanske skupine bila je s njegovom nasljednicom Theresom May, euroskeptičnom "remainericom" koja je pokušala dogovoriti manje drastičan oblik Brexita koji bi Britaniju ostavio vezanom uz mnoga pravila i propise Bruxellesa. Blokirali su njen predloženi dogovor o Brexitu u parlamentu i prisilili je na ostavku.

Spektakularni pad libertarijanaca

Boris Johnson tada se pojavio kao sljedeći premijer, istinski Brexiteer, koji je uspio progurati tvrdoglavi oblik Brexita o kojem je skupina sanjala. Ali njegov osobni ukus za unutarnju politiku bio je manje po njihovoj volji - previsoka državna potrošnja koju libertarijanska desnica nije mogla progutati.

Njihove ideje naišle su na naklonost Liz Truss - koja unatoč tome što nije bila Brexitovka na referendumu - jest bila sljednica libertarijanske ideje. Ambiciozni par Truss-Kwarteng bio je među ideolozima koji su 2012. napisali sad već zloglasni pamflet pod nazivom "Britania Unchained", nudeći pritom radikalna rješenja za britanske ekonomske probleme.

Manje od dva mjeseca nakon Johnsonova odlaska, njihov je ekonomski prospekt stavljen na kušnju - i spektakularno propao pri uvođenju.

Dok se Truss i Kwarteng osvrću nad pepelom svojih kratkih karijera u Downing Streetu, desnica koja se zalaže za Brexit liže svoje rane i pita se kamo dalje. Shanker Singham, još jedan libertarijanski mislilac koji je blizak Trussu i IEA-i, inzistirao je na tome da je prerano reći je li plan s niskim porezima i ultra-konkurencijom previše oštećen eksperimentom Trussonomicsa da bi se ponovno pojavio u bliskoj budućnosti.

"Ozračje je grozničavo i stvari se moraju smiriti", kaže. Međutim, zagovornici Brexita drugačijih uvjerenja - a kojih ima mnogo - nadaju se hitnoj promjeni smjera.

"Vizija Londona kao "Singapura na Temzi" je mrtva", napisao je Matthew Goodwin, akademik koji je bilježio uspon populističke desnice. "Jedini put za Torijevce je sada da se vrate onome što je Brexit bio za 90 posto birača i da se ponovno poveže s biračima iz 2019", zaključuje.