KAKO JE NASTAO RED IZ KOJEG DOLAZI PAPA

Promijenili su povijest: Isusovci zaslužni za početak obrazovanja širokih masa vjernika

Ranjeni ratnik Ignacio Loyola čitao je o Isusu i počeo spoznavati druge vrijednosti

Ignacije (rođen pod imenom Inigo) Loyola bio je te 1521. mladi baskijski vitez pred kojim je stajala vrhunska vojna karijera. Rođen 30 godina prije u gradu Azepitiji u današnjoj Baskiji, ratovao je pod grbom Navarskog kraljevstva sve dok te 1521. nije teško ranjen u noge u bici s Francuzima.

Oporavak u rodnom dvorcu bio je dug, a ratnik nije imao ništa drugo za čitati nego dvije knjige - “Život Isusov” Ludolfa kartuzijanca i “Zlatne legende o životima svetaca” Jakova de Voragine. Te dvije knjige promijenile su mu život i, posredno, povijest Katoličke crkve i cijeloga svijeta.

Brod za Svetu zemlju

- Sv. Ignacije dolazio je iz pobožne plemićke obitelji. Bio je mladić vatrenog temperamenta kao i svi Baski i maštao je o ratničkim avanturama i životu na dvoru. Ali, čitajući te knjige o Isusu i životima svetoga Franje i Dominika počeo je spoznavati drukčije vrijednosti i tako treba shvatiti njegov proces “obraćenja” - rekao nam je isusovac pater Marijan Steiner.

Ignacije počinje razmišljati o napuštanju vojničke karijere i posvećivanju života Crkvi i čovječanstvu. Nakon školovanja u Parizu i Rimu 1535. osniva Družbu Isusovu i mijenja ime u Ignacije u čast svetog Ignacija Antiohijskog. Omnia ad maiorem Dei gloriam - Sve na veću slavu Božju - postaje geslom skupine u kojemu se Ignaciju pridružuju prijatelji, među njima i Franjo Ksaverski.

- Njihova prvotna ideja bila je odlazak u Palestinu gdje su mislili boraviti i nije im bilo ni na kraj pameti da će uskoro postati nositelji prevratničkih procesa u Crkvi. Nakon što su u Veneciji neuspješno čekali brod za Svetu zemlju, otišli su u Rim i dali se na raspolaganje Papi - objašnjava pater Steiner.

Novi katolički red formalno je utemeljen 1540. kada ga je priznao Papa, a Ignacije, koji je postao prvi general reda, napisao je njegova pravila.

- Ignacije je shvatio kako je Crkvi potrebna obnova, kako je treba mijenjati iznutra, a tu je presudno bilo osnivanje škola koje će obrazovati svećenike i vjernike - kaže Steiner.

Ta prvotna aktivnost nove zajednice učinila je da su isusovci (ili kako ih još zovu po njihovu imenu na španjolskom jezuiti) i danas poznati kao red koji okuplja vrhunske intelektualce i teologe. Isusovci vode vjerojatno najuglednije teološko sveučilište na svijetu - Papinsko sveučište Gregorijana u Rimu koje su pohađali najznačajniji katolički mislioci, kao i čitav niz škola i sveučilišta diljem svijeta.

Misije u novim zemljama

Istodobno, bili su posvećeni i misijama u novim zemljama, pa je tako Ignacijev prijatelj sveti Franjo Ksaverski poslan u Indiju, a potom u Aziju gdje je evangelizirao u razmjerima do tada nezabilježenim u katoličanstvu. Isusovci su kasnije došli i do Kine. Ovo prvo razdoblje obilježeno je i duhovnom “borbom” isusovaca s reformacijskim gibanjima u Europi.

- Izraz “protureformacijski” koji se koristi da bi opisao isusovce potječe iz protestantskih krugova. Mnogo pogodniji izraz jest katolička obnova. Nije tu riječ ni o kakvom sukobu s reformacijom, nego o branjenju svoje tradicije i baštine, među ostalim i kroz obnavljanje Crkve - pojasnio je Steiner. Isusovci tijekom idućih desetljeća postaju sve utjecajniji i važniji, toliko da, kako kaže Steiner, počinju smetati svjetovnim vladarima i to katoličke vjere. Isusovačka nazočnost na najvažnijim europskim dvorovima bila je jaka i vladari su se osjetili ugroženima.

- Često se govori kako su isusovci sudjelovali u političkim odlukama toga vremena. Vjerojatno i jesu, ali korigirajući vladare i pozivajući ih da se drže evanđeoskih načela - tvrdi Steiner. Svjetovnim vladarima smetale su i redukcije, gospodarske zajednice domorodačkog stanovništva u Sjevernoj i Južnoj Americi koje su organizirali isusovci, zbog čega su došli u sukob s kolonizatorskim vlastima (uspješni film Rolanda Joffea “Misija” iz 1986. bavi se tim sukobom).

Skrb za siromašne

Europski vladari vrše pritisak na papu Klementa XIV. koji ih 1773. zabranjuje u svim kraljevinama Europe, osim u Prusiji i Rusiji gdje ih pod svoju zaštitu stavlja Katarina Velika. Red je zabranjen do 1814. kada ga ponovno uspostavlja Pio VII. Od tada do danas isusovci nastavljaju svoju službu koja se i dalje temelji na apostolatu obrazovanja, evangelizacije, ali i skrbi za siromašne i ugrožene. Prema podacima iz 2009., Družba Isusova ima ukupno 1782 redovničke kuće i više od 18.000 članova, uključujući i novake. Neki od najznačajnijih teologa XX. stoljeća koji su utrli put prema Drugom vatikanskom saboru su isusovci - Francuz Henri de Lubac i Nijemac Karl Rahner samo su neki od njih.

Potraga za dobrim

Isusovci su red koji stoji i iza teologije oslobođenja, teološke škole u zemljama Latinske Amerike nastale u šezdesetim godinama prošloga stoljeća koja je u jednom trenutku naišla na oštre kritike Kongregacije za nauk vjere zbog “koketiranja” s marksističkom ideologijom, ali kojoj malobrojni poriču njezinu važnost u zauzimanju za siromašne i ugrožene.

- Sve na veću slavu Božju - moto je koji označava potragu za dobrim, ljudskim, plemenitim u svijetu oko nas, svemu onome što može poslužiti na veću “slavu Božju”. Duhovne vrijednosti mogu se pronaći i u tome svijetu, ne isključivo u Crkvi. Ta otvorenost koja ujedno podrazumijeva kristocentričnost, donošenje Krista u svijet u svim situacijama, dobrim ili lošim, to je srž isusovačke duhovnosti. One u kojoj je formiran i papa Franjo - zaključuje pater Marijan Steiner.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. prosinac 2024 23:10