U uzbudljivom preokretu događaja pojavljuju se sumnje u sposobnost Rusije da zadrži svoj utjecaj u Africi nakon nedavne pobune koju su predvodili Jevgenij Prigožin i njegova plaćenička skupina Wagner. Unatoč tome što su ruski dužnosnici uvjeravali predsjednika Srednjoafričke Republike (CAR) Faustin-Archangea Touadéru u svoju predanost zadržavanju Wagnerovih boraca stacioniranih u zemlji, i dalje postoji zabrinutost što se tiče kontrole Rusije nad situacijom.
Tijekom prošlog desetljeća Wagnerova skupina, kojom je orkestrirao Prigožin, uspostavila je svoju dominaciju diljem Afrike, proširivši svoj doseg od Malija, preko Libije i CAR-a skroz do Bliskog Istoka. S raspoređivanjem u više afričkih zemalja, Wagner je odigrao ključnu ulogu u pružanju sigurnosti, podupiranju diktatora i gušenju ustanaka. Međutim, Prigožinovo progonstvo i odlazak mnogih plaćenika postavljaju pitanja o održivosti skupine.
Zamršena mreža veza i operativnog znanja koje posjeduju rukovoditelji Wagnera u afričkim zemljama predstavlja izazov za Rusiju. Kremljeva uvjeravanja predsjednika Srednjoafričke Republike možda neće biti dostatna da nadoknade potencijalni gubitak stručnosti, ugrožavajući sposobnost Rusije da učinkovito upravlja složenom dinamikom regije.
Povod za pobunu
Nedavnu pobunu izazvala je naredba ruskog ministarstva obrane članovima Wagnera da potpišu ugovore s ruskom vojskom, čime se narušava autonomija skupine. Iako ostaje neizvjesno hoće li se ova direktiva proširiti na Afriku, njezine implikacije za Wagnerove buduće operacije ostaju spekulativne.
Wagnerove kontroverzne aktivnosti u Africi ne obuhvaćaju samo pružanje sigurnosti, nego i političko uplitanje, propagandne kampanje i sudjelovanje u unosnim rudarskim koncesijama. Navodi o kršenju ljudskih prava privukli su međunarodnu pozornost na iskorištavanje vrijednih resursa skupine.
Srednjoafrička Republika predstavlja upečatljiv primjer Wagnerova zarobljavanja države, sa svojim raznolikim rasponom aktivnosti i tokovima prihoda. Wagnerovo korištenje lažnih tvrtki za prikrivanje operacija i uspostavljanje prisutnosti u zemlji predstavlja izazov za kontrolu Kremlja nad situacijom. U Srednjoafričkoj Republici Wagnerov se utjecaj proteže izvan sigurnosti jer osigurava tjelesne čuvare predsjedniku Touadéri i obučava vojsku zemlje. Osim toga, Wagner kontrolira ključne prometnice koje su prethodno bile opterećene razbojnicima, omogućavajući neoporezivi prijevoz robe u susjedni Kamerun. Srednjoafrički dužnosnici utjecaj Rusije doživljavaju kao pozitivnu silu, karakterizirajući ga istovremeno blagim i učinkovitim.
U Maliju Wagnerovi plaćenici stoje uz nacionalnu vojsku u borbi protiv oružanih skupina povezanih s teroristima Al-Qaide i Islamske države. Koristeći ruske vojne transportne zrakoplove, Wagner raspoređuje teško naoružanje i rotira trupe, o čemu svjedoče podaci o letu. Slično, u Siriji Wagner djeluje u tandemu s ruskim vojnicima, a nedavni događaji svjedočili su kako su ruske trupe opkolile Wagnerove baze tijekom pobune.
Zastrašujući zadatak
Dok su Wagnerovi plaćenici u Siriji dobili upute da potpišu ugovore s ministarstvom obrane do zadanog roka, ostaje neizvjesno je li slična direktiva izdana u Srednjoafričkoj Republici.
Rusija se sve više suočava sa zastrašujućim zadatkom održavanja utjecaja u Africi bez uspostavljene mreže i stručnosti Wagnerove skupine. Promjenjiva dinamika moći i resursa na kontinentu nedvojbeno će dovesti do značajnih transformacija, ostavljajući Rusiju i njezine afričke partnere u stanju neizvjesnosti.
Opseg Prigožinove afričke mreže, sastavljene od brojnih podružnica, ostaje uglavnom skriven, što ukazuje na golem opseg njegovih operacija. Unatoč tome, u zemljama u kojima Wagner nudi usluge plaćenika, Kremlj bi mogao zadržati veću kontrolu zbog oslanjanja skupine na financiranje i logistiku, koju osigurava rusko ministarstvo obrane.
Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, naglasio je da će Wagnerove snage nastaviti svoju prisutnost u Maliju i Srednjoafričkoj Republici, pojačavajući ovu poruku putem ruskog veleposlanstva u Banguiju.