Dok se globalna geopolitička slika ubrzano mijenja, u hodnicima Bruxellesa i europskim prijestolnicama raste ozbiljna tjeskoba oko budućnosti sigurnosne arhitekture Starog kontinenta.
Prema saznanjima visokih dužnosnika Europske unije, iduće dvije godine mogle bi biti presudne za opstanak NATO saveza u obliku kakvog ga poznajemo.
Strah koji prožima diplomatske krugove je jednostavan, ali zastrašujuć: Vladimir Putin bi mogao vidjeti ‘prozor prilike‘ dok je Donald Trump u Bijeloj kući, a europska obrambena industrija još uvijek u ranoj fazi buđenja iz dugogodišnjeg sna, piše Politico.
Strateški vakuum i ruska kalkulacija
Mika Aaltola, finski zastupnik u Europskom parlamentu i član odbora za vanjske poslove, otvoreno upozorava da su transatlantski odnosi trenutačno u vrlo lošem stanju.
Dok se Sjedinjene Američke Države polako, ali sigurno povlače iz europskih sigurnosnih pitanja, Europska unija još uvijek nije u potpunosti spremna sama preuzeti odgovornost za obranu vlastitih granica.
Upravo taj vakuum moći Putin bi mogao iskoristiti za testiranje zapadne odlučnosti. Iako je rat u Ukrajini nesumnjivo pokazao limite ruske vojne moći, on je istovremeno pokazao i Putinovu spremnost na dugotrajno iscrpljivanje i preuzimanje rizika koje je Zapad dugo smatrao nezamislivima.
Europski obrambeni planeri ne vjeruju nužno u klasičnu, frontalnu kopnenu invaziju na članicu NATO-a, jer je ruska vojska trenutačno previše rastegnuta na ukrajinskom ratištu. Međutim, strahuje se od hibridnih operacija koje bi bile pažljivo osmišljene da testiraju famozni Članak 5. o kolektivnoj obrani.
Putinov primarni cilj bio bi stvaranje opasne ‘sive zone‘ kroz vojni upad manjeg razmjera koji bi bio dovoljno ozbiljan da posije strah, ali istovremeno dovoljno dvosmislen da izazove duboke podjele unutar saveza.
U takvom scenariju, lideri NATO-a mogli bi provesti dragocjeno vrijeme raspravljajući ispunjava li taj specifični čin prag za aktivaciju međusobne obrane, dok bi Rusija na terenu već ostvarila svoje ciljeve.
Trumpov faktor i erozija savezništva
Donald Trump, koji je NATO u više navrata opisao kao ‘papirnatog tigra‘, ostaje ključna nepoznanica u ovoj jednadžbi. Njegove nedavne odluke, poput povlačenja značajnog broja američkih vojnika iz Njemačke i prijetnji sličnim potezima u Italiji i Španjolskoj, šalju signal Moskvi da američki sigurnosni kišobran možda više nije bezuvjetan.
Poljski premijer Donald Tusk dijeli ovu zabrinutost, naglašavajući da je upravo unutarnja dezintegracija saveza trenutačno najveća prijetnja transatlantskoj zajednici.
Ako republikanci ne ostvare očekivane rezultate na predstojećim izborima, postoji rizik da će Trump dodatno pojačati pritisak na Europu kako bi zadovoljio svoju bazu, što Putinu otvara još širi manevarski prostor.
Analitičari sugeriraju da bi Putin mogao potražiti izlaz iz iscrpljujućeg rata u Ukrajini kroz horizontalnu eskalaciju na drugim bojištima. Umjesto ponižavajućih pregovora s Kijevom, Kremlj bi mogao pokušati proširiti sukob kako bi dobio nove karte za pregovaračkim stolom.
U tom kontekstu, napad ne mora izgledati kao tradicionalni prelazak granice tenkovskim divizijama. To bi mogla biti sofisticirana operacija dronovima koja ne zahtijeva stacioniranje trupa, ili pak pomorska provokacija na Baltičkom moru, smatra Politico.
Također, Arktik se spominje kao potencijalna zona sukoba gdje bi Rusija mogla ciljati male, strateški važne otoke koristeći svoju već militariziranu ‘flotu u sjeni‘.
Trump tvrdi da je NATO ‘tigar od papira‘. Premijer Poljske savršeno je objasnio što sad treba Europi
Ovakve akcije bi stavile golem pritisak na europske saveznike, dok bi Washington mogao procijeniti da incident nije od kritične strateške važnosti za SAD, savjetujući Europi pregovore umjesto konfrontacije.
Budnost nasuprot alarmizmu
Unutar same Europe ne postoji potpuni konsenzus oko toga koliko je ruska prijetnja neposredna. Dok države poput Finske i Litve, koje izravno graniče s Rusijom, traže hitno jačanje proturaketne obrane i borbene spremnosti, u Estoniji i samom sjedištu NATO-a prevladava nešto oprezniji ton.
Estonski predsjednik Alar Karis smatra da Rusija trenutačno nema kapaciteta za otvaranje drugog fronta na Baltiku, s obzirom na gubitke koje trpi u Ukrajini. Ipak, on priznaje da se ništa ne smije u potpunosti isključiti, podsjećajući da gotovo nitko nije vjerovao u mogućnost totalnog rata u Ukrajini sve dok se on nije dogodio.
Zajednički zaključak većine diplomata jest da se Europa ne smije uljuljati u lažni osjećaj sigurnosti. Čak i ako Rusija trenutačno djeluje oslabljeno, njezino očajanje može je učiniti još opasnijom.
Europska unija si je postavila cilj da do 2030. godine postane obrambeno neovisna i sposobna odvratiti svakog agresora, no pitanje koje muči urede u Bruxellesu jest hoće li Putin odlučiti djelovati mnogo prije nego što Europa stigne do te ciljne ravnine. vigilance, odnosno stalna budnost, jedini je odgovor koji savez trenutačno ima na raspolaganju, zaključuje Politico.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....