Pravoslavne crkve u Ukrajini nemilo ratuju: Razbijaju prozore, crtaju kukaste križeve, a svećenici polijevaju bojom

Od početka rata u Ukrajini jačaju tenzije između dviju pravoslavnih crkvi, a zbog sumnje da surađuju s Moskvom stotine su svećenika pod strogim nadzorom, prenosi The New York Times.

Svećenik u gradu Strji u Lavovskoj oblasti poliven je zelenom bojom tijekom nedjeljne liturgije. Drugi svećenik iz kijevskog predgrađa Borodjanka optužen je da je bio doušnik ruskim vojnicima. U Rivnu je privedena supruga lokalnog svećenika pod sumnjom da je surađivala s Rusima. Crkva Svetog Vladimira u Lavovu više je puta bila meta napada protivnika Ukrajinske pravoslavne crkve, koji su je ispunili pjenom, zidove oskvrnuli natpisima i naposljetku zapalili.

U posljednja tri mjeseca pristaše Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU) uz potporu ili prešutni pristanak dužnosnika zauzeli su više od 250 crkvi Ukrajinske pravoslavne crkve (UPC), koja je do prije mjesec dana bila izravno povezana s Moskvom.

Početkom srpnja Gradsko vijeće Lavova glasalo je za usvajanje rezolucije da se zabrani rad Ukrajinske pravoslavne crkve. Iako je zabrana bez zakonodavnog učinka, budući da se pravila o vjerskim organizacijama donose na nacionalnoj razini, jasno pokazuje rastuće nezadovoljstvo radom UPC-a.

Za brojne ukrajinske lokalne vlasti zabrana UPC-a postala je točka broj 1 na dnevnom redu.

"Kad je riječ o Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, ne govorimo o Bogu, vjeri ili duhovnom razvoju. Možemo govoriti samo o najvećoj opasnosti za našu nacionalnu sigurnost", rekao je NYT-u Sergej Kondračuk, čelnik regionalnog vijeća Rivne u središnjoj Ukrajini.

Ukrajinska pravoslavna crkva u svibnju se odvojila od Moskovske patrijaršije i proglasila potpunu neovisnost i autonomiju, uz obrazloženje da se ne slaže sa stajalištem moskovskog patrijarha Kirila prema ratu u Ukrajini.

Druga, zasebna Pravoslavna crkva Ukrajine nastala je nekoliko mjeseci nakon što je Ukrajina proglasila neovisnost od sovjetske vlasti 1991. godine. PCU se godinama borila za priznanje od strane ekumenskog patrijarha u Istanbulu. Želja joj je konačno ispunjena 2019. kad su joj crkveni poglavari u Istanbulu dodijelili autokefalnost od Moskovske patrijaršije.

Većina vjernika prešla je u novu Crkvu, ali većina župa ostala je vjerna UPC-u, što je izazvalo napetosti koje su dosegle vrhunac nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu 24. veljače.

Danas postoji oko 8000 župa lojalnih Crkvi sa sjedištem u Kijevu i još uvijek otprilike 12.000 lojalnih Moskovskom patrijarhatu. Otkako je počeo rat, stotine parohija promijenilo je svoju lojalnost i stalo uz PCU. No, pitanje je jesu li svećenici to učinili iz straha ili zato što se ne slažu s ruskom retorikom.

"Njihova motivacija su uglavnom prijetnje", rekao je NYT-u mitropolit Klement, glasnogovornik Ukrajinske pravoslavne crkve, o svećenicima koji su promijenili stranu. "Kao kad vam ljudi dođu u kuću, razbiju prozore i nacrtaju kukaste križeve. Ili kao u Lavovskoj regiji gdje je svećenik poliven zelenom bojom jer je "kolaboracionist". Kakva je to njegova suradnja? Nadati se da je vjera u koju vjeruje istinita?"

Ukrajinska pravoslavna crkva tvrdi da ne pruža pomoć ratnim ciljevima Moskve i da osuđuje rat u Ukrajini, ali njezina lojalnost ostaje nejasna jer je Crkva ostala pod vlašću patrijarha Kirila, vođe Ruske pravoslavne crkve, bliskog saveznika Vladimira Putina i navodnog bivšeg agenta KGB-a.

Zastupnik Mikita Poturajev, koji je u ukrajinskom parlamentu sazvao sjednicu o utjecaju Crkve, u intervjuu za NYT je potvrdio da vlasti istražuju svećenike koji su povezani s moskovskom Crkvom zbog pomaganja u lociranju meta za rusko topništvo. Također, istražuju ih i zbog navodnog davanja informacija o ukrajinskim aktivistima te slanja podataka o položajima ukrajinskih trupa. Oko 200 svećenika iz Ukrajinske pravoslavne crkve pod strogim je nadzorom zbog sumnje da su potencijalni suradnici Moskve. Osim toga, gotovo svi svećenici UPC-a pod nekim su oblikom nadzora.

Ipak, svećenici čine mali postotak od više od 1400 slučajeva pokrenutih protiv građana zbog suradnje s Rusijom.

"Pitanje izdajica unutar Crkve je individualno, a ne sistemski problem cijele institucije", priznao je Poturajev.