Gradić Le Porge, u departmanu Gironde na jugozapadu Francuske, teško je stradalo u jednom od najvećih ovogodišnjih šumskih požara.
Nekoliko dana nakon izbijanja vatre mjesto izgleda kao da je bio rat. Nekadašnja željeznička postaja još uvijek se dimi, uz cestu leže spaljeni automobili, a kilometri šume pretvoreni su u crne kosture borova spaljenih sve do krošnji. Tu i tamo između pougljenjenih stabala naziru se tek ostaci kuća.
Prema opisu Ouest-Francea, atmosfera je apokaliptična. Ulice su gotovo potpuno prazne, a jedini promet čine vatrogasna vozila koja jure prema novim požarištima. Ispred jednog skladišta koje je progutala vatra leže tek ostaci čamca okruženi rastopljenom plastikom.
Među stanovnicima koji su izgubili dom je Ingrid, koja je u srijedu navečer, tijekom evakuacije, uspjela spasiti samo svoje mačke iz staje. Nekoliko dana poslije susjed joj je javio da joj je kuća potpuno izgorjela. "Sve smo izgubili. Nemam riječi", rekla je kroz suze. Ona i suprug morali su više puta bježati pred vatrom – najprije iz vlastitog doma, a zatim i iz mjesta u kojem su privremeno pronašli utočište, nakon novih evakuacija. Na kraju su se sklonili kod rodbine u Charente.
Gradonačelnik Le Porgea Martial Zaninetti stanje je sažeo u jednu rečenicu: "Situacija je katastrofalna."
Dok su se vatrogasci i dalje borili s vatrom na rubovima mjesta, cijelo je stanovništvo evakuirano, a gradska vijećnica privremeno je pretvorena u prihvatni centar. Kasnije je potvrđeno da je u požaru uništeno između 153 i 175 kuća, gotovo desetina svih kuća u općini, dok je vatra zahvatila oko polovice njezina teritorija. Općinske vlasti sada organiziraju psihološku pomoć i pokušavaju pronaći smještaj za obitelji koje su ostale bez svega, piše Le Monde.
Jedan od glavnih ciljeva vatrogasaca bio je spriječiti da se požar proširi prema zaljevu Arcachon i turističkim mjestima Arès, Andernos i Cap-Ferret. Borba je bila iznimno teška jer je vjetar više puta mijenjao smjer, a ispod površine tla nastavljala je gorjeti tresetna podloga iz koje su se stalno pojavljivali novi plameni jezici. Vatrogasni zapovjednik Salem Maizi upozorio je da je situacija vrlo nepovoljna jer požar još nije stavljen pod potpunu kontrolu. Zbog novih opasnosti vlasti su morale narediti dodatne evakuacije pa je u Francuskoj ukupan broj raseljenih dosegnuo gotovo 220.000 ljudi.
Istodobno su šumski radnici strojevima stvarali zaštitne usjeke kako bi zaustavili napredovanje vatre prema Lacanauu, gdje su se u tom trenutku još nalazili brojni turisti. Traktori su dovozili velike cisterne vode, a vatrogasci su tijekom noći gasili nova žarišta koja su se neprestano ponovno rasplamsavala među spaljenim borovima.
‘Avenija očaja‘
Le Monde piše kako cestu Avenue du Bassin-d‘Arcachon, koja je donedavno vodila prema plažama, restoranima i farmama kamenica, danas stanovnici nazivaju "avenijom očaja". Upravo se ondje nalazi više od pedeset od ukupno 175 spaljenih kuća. Krajolik je potpuno crn. Borovi još stoje, ali su im korijeni spaljeni pa će uskoro pasti. Telefonski vodovi vise ili leže na tlu, rastopljeni od topline, a posvuda se iz pepela uzdižu stupovi dima koje stvaraju tzv. "zombi požari" u tresetnoj podlozi.
Među onima koji su izgubili dom je 69-godišnji Yves Brugieregarde. Od njegove kuće ostali su tek pocrnjeli zidovi, gomila crijepa, spaljene grede i rastopljeni prozorski okviri. "U ovom vrtu i između ovih zidova ispisali smo svoju životnu priču, priču o mladenačkoj ljubavi koju nam je život jednom oduzeo, a ponovno smo je počeli živjeti kada smo se 2009. pronašli", ispričao je.
Nekoliko dana nije znao što je ostalo od njegova doma jer se nije smjelo ući u evakuirano područje. Kada je napokon stigao, najprije je vidio potpuno uništenu kuću susjeda koji su je godinama vlastitim rukama gradili. "Bol te žene dugo će mi ostati u mislima", rekao je. O vlastitoj kući kratko kaže: "Sve je bilo spaljeno do te mjere da više nisam mogao prepoznati gdje je bila kuhinja, a gdje spavaća soba. Nije ostalo ništa. Vatra je progutala sve." U pepelu je uspio pronaći tek nekoliko svojih skulptura izrađenih od recikliranih materijala.
Yves smatra da su vlasti mogle reagirati ranije. Prisjeća se kako se dim vidio već oko podneva, dok su prve zračne protupožarne snage stigle tek kada je požar već postao ogroman. Stup dima opisao je kao "crni oblak u obliku nuklearne gljive". Sa suprugom i unukom evakuirao se navečer noseći samo vrećicu s odjećom, dokumentima i lijekovima. Danas priznaje da bi, da je znao što će se dogoditi, možda ostao braniti kuću kao jedan od susjeda koji ju je cijelu noć polijevao vodom i uspio spasiti.
Voditeljica hotela u Le Porgeu Sophie Rocher prisjetila se dramatičnih trenutaka kada se ispred hotela pojavio zid plamena viši od deset metara. "Da je prešao cestu, izgubili bismo i živote", rekla je. Hotel je, gotovo nevjerojatno, ostao netaknut.
Vatra je kroz mjesto prošla čak dva puta. Prvi put plamen je stigao prve večeri nakon izbijanja požara, a već sljedeće večeri ponovno se vratio i spalio što je još ostalo. Stanovnik Pierre Harrouard usporedio ga je s blanjom koja prođe u jednom, a zatim u drugom smjeru, ostavljajući iza sebe potpuno opustošen krajolik.
Usred katastrofe mnogi su stanovnici odlučili pomagati drugima. Alexis Fontan, čija je kuća ostala čitava zahvaljujući dobroj izolaciji koja nije dopustila da vatra prodre u unutrašnjost, pripremao je hranu za vatrogasce i volontere u sportskoj dvorani pretvorenoj u logistički centar. Njegov punac, kojemu je kuća teško stradala, također je pomagao na terenu umjesto da se bavi vlastitom nesrećom.
Među stanovnicima se, međutim, proširio osjećaj gorčine. Mnogi smatraju da je Le Porge bio žrtvovan kako bi se zaštitio luksuzni Cap-Ferret i njegove vile. Više mještana tvrdi da su vatrogasci u jednom trenutku morali napustiti obranu njihovih kuća kako bi zaštitili poluotok. Gradonačelnik nije želio komentirati te optužbe, no osjećaj da je njihovo mjesto podnijelo najveću žrtvu ostao je snažno prisutan među stanovnicima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....