POVJESNIČAR JAKOVINA NAKON BORAVKA U PEKINGU 'Njihovi su studenti jako dobro upoznati s našom regijom, pitali su me i o Titu'

Istaknuti hrvatski povjesničar Tvrtko Jakovina boravio je proteklog tjedna u kineskoj prijestolnici gdje je održao tri predavanja o povijesti Jugoistočne Europe tijekom 20. stoljeća.

Jakovina je u Peking došao na poziv pekinškog sveučilišta Capital Normal, točnije njegovog matičnog Centra za proučavanje civilizacija koji se od prošle jeseni usmjerio na povijest zemalja Srednje i Jugoistočne Europe. Pomoćnik njegova ravnatelja je mladi hrvatski znanstvenik Zvonimir Stopić, koji je zaslužan za organizaciju toga gostovanja.

"To je prvi kontakt ove vrste, bez obzira što se na zagrebačkom Filozofskom fakultetu kineski jezik predaje već duže vremena. To je velika čast za mene, posebice kada sam uvidio koliko su kineski studenti i stručnjaci zainteresirani za povijest drugih zemalja, sukladno tome i povijest naših prostora", komentirao je Jakovina.

Suradnja s kineskim stručnjacima - minimalan napor, a velika korist

Ostvarivanje novih oblika suradnje s drugom svjetskom silom značajan je korak za hrvatsku akademsku zajednicu, posebice imajući u vidu impresivne dimenzije studija povijesti na tom pekinškom sveučilištu i činjenicu da u njegovu sklopu važnu ulogu igra i jedan hrvatski intelektualac.

"S obzirom da je njih zanimala povijest Jugoistočne Europe u 20. stoljeću, predavanja sam koncipirao krenuvši od Balkanskih ratova, kako bih svemu dao širi kontekst, a završio s krajem Hladnog rata i raspadom Jugoslavije. Naglasak je bio na povijesti Jugoslavije, odnosno Hrvatske u tom razdoblju", pojasnio je Jakovina.

Stopić je Jakovinina predavanja osmislio tako da su u prvom redu bila namijenjena studentima doktorskog studija povijesti matičnog fakulteta, ali su bila otvorena i za sve koje je zanimala ta tema. Jakovinu su tako od ponedjeljka do srijede slušali i studenti drugih studijskih grupa, domaći i strani profesori, te razni diplomati.

Sramežljivi Kinezi fascinirani inozemnim temama

"Iako hrvatski studenti nisu uvijek prvi kada treba dizati ruku i postavljati pitanja, bilo mi je iznenađujuće koliko su bile sramežljive njihove kineske kolege. Pretpostavljam da je to zato jer se ne pouzdaju dovoljno u svoju razinu engleskog jezika. To mi je bilo malo krivo jer su postavljali dobra i pametna pitanja, no nerijetko su ih dolazili postavljati nakon predavanja i rasprave. Neki od njih pričali su sjajan engleski, ali valjda su se osjećali sigurnijima u toj situaciji", kaže pročelnik Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Jakovina dodaje da su se Kinezi očito do posljednjeg predavanja ipak malo opustili, posebice jer je nastojao ubacivati neke primjere s kojima su se mogli poistovjetiti. "Pitanja nakon posljednjeg predavanja su možda bila i najbolja, odnosno kada su se referirali na ono što se u Kini piše na temu raspada Jugoslavije i rata za jugoslavensko naslijeđe. Iako su se mišljenja slična njihovima mogla čuti i u dijelu naše historiografije, to je bilo itekako zanimljivo jer se radilo o pitanju nekog koji o toj problematici razmišlja s ‘druge strane’", kaže on.

Tijekom boravka u kineskoj prijestolnici, ujedno i prvog na Dalekom istoku, Jakovina je iskoristio priliku baciti pogled na ponudu u lokalnim knjižarama. Priznaje da ga je oduševila fascinacija stranim temama, posebice jer je zamijetio brojne inozemne naslove prevedene na kineski, odnosno različite autore koji su pisali o važnim temama, fenomenima i osobama koje su obilježile prošlo stoljeće i prijelaz stoljeća.

"Iako gledam to iz konteksta škole koja me pozvala i koja je specijalizirana za proučavanje civilizacija, zapanjuje me to otvaranje i interes prema vanjskom svijetu, odnosno fascinacija stranim temama. Iako su u tom pogledu i neka pitanja studenata nakon predavanja bila vezana uz opća mjesta, primjerice o Titu, oni su bili jako dobro upoznati s našom regijom, o čemu svjedoče i pitanja o Bosni i Hercegovini, Srbiji i sl. Zanimljivo je vidjeti kada je netko iz grada od preko 20 milijuna stanovnika upoznat s prostorom, odnosno zemljom koja broji samo 4,5 milijuna ljudi".

Povijest se ne može razumjeti bez konteksta

S obzirom na veličinu zemlje te impresivnu i kompliciranu povijest Kine, postavlja se pitanje na koji način budućem kineskom stručnjaku za povijest objasniti itekako kompliciranu povijest mnogo manjeg prostora.

"Uvijek ističem da hrvatsku povijest, ako je promatrate sa Sljemena, nije moguće razumjeti bez pravog konteksta, čak i ako bi Sljeme bilo mnogo više nego što jest. Možete, primjerice, znati sve o Nanjingu i Šangaju, ali ako ne znate što se u istom razdoblju događalo u Japanu nećete razumijeti što se dogodilo Kini u Drugom svjetskom ratu. Bez konteksta i razumijevanja onoga što se događalo u drugim dijelovima svijeta vidokrug će vam biti sužen. Kontekst je silno važan, a fascinantno je da imate zemlju poput Kine, koja se gledala kao početak, kraj i središte svijeta, ali je i dalje zainteresirana za svijet te male zemlje. S druge strane, imate male zemlje koje ne vide dalje od vlastitog dvorišta", ističe Jakovina.

U tom pogledu početak i buduća suradnja s najmnogoljudnijom zemljom svijeta donosi mnogo. Jakovina ističe kako su Kinezi zasad bili skromni te su tražili samo da im se osigura internet, odnosno pristup knjižnici FFZG-a i njezinu fondu. "U ovom trenutku, dok sam ja pročelnik Odsjeka za povijest, mislim da neće biti problema jer mi te stvari nikada nismo ni blokirali, upravo suprotno. No, volio bih i od sveučilišnih i fakultetskih nadležnih službi vidjeti da se na tom planu zaista nešto djelatno učini, a ne da se samo potpisuju ugovori o suradnji", dodao je.

Važno je da Kinezi dođu kod nas

Naglasak je na dobroj volji, koja je već sama po sebi dovoljna kao pokretač budućih projekata, a razmjena pisanog materijala i različite interpretacije mogu pomoći oko postavljanja vlastitog gledišta i interpretacije povijesti. "U humanistici ima toliko interpretacija, a napor koji u sve treba uložiti jest minimalan, pa je dio posla svakog znanstvenika iskoristiti mogućnosti koje se pružaju. Mišljenja sam da, s obzirom na ekspanziju Kine, mi vjerojatno u ovom slučaju nećemo mnogo financijski patiti, a važno je da oni dođu, budu tu i vide na licu mjesta", ocjenjuje Jakovina.

Smatra da bi najidealniji vid suradnje bio onaj od kojega bi korist imali studenti, primjerice gostovanje kineskih profesora i povjesničara u Zagrebu. Razmjena tekstova je svakako najjeftiniji način, to je otvaranje mogućnosti da se kod nas objavi nešto što je napisao neki kineski povjesničar i obrnuto, posebice ako su zainteresirani za naš dio svijeta.

"Kinezi nam mogu pomoći da izađemo iz vlastite čahure jer, s obzirom na jezične kompetencije, mi možemo pokriti dosta područja, a u toj suradnji možemo proširiti kontekstualizaciju i gledišta jer pogled iz Kine na naš dio svijeta traži veći kontekst nego što je naš. To nam može pomoći da se dignemo iz vlastite perspektive i konkretnije budemo dio aktualnih nastojanja. Niti se Kina može izolirati niti je mi možemo ignorirati, a svatko tko razmišlja unaprijed mora o tome voditi računa", zaključuje Jakovina.