U maloj ćeliji suda u Bagdadu francuska državljanka Djamila Boutoutao ljulja svoju dvogodišnju kćer i preklinje za milost. Ova 29-godišnjakinja optužena je da je bila pripadnica terorističke organizacije Islamska država. - Ovdje ću poludjeti - šapće na francuskom dok stoji u prostoriji u koju su smještene i ostale zatvorenice, optužene za istu stvar, također strankinje poput nje. Tvrdi da je njen život postao nepodnošljiv, piše Guardian.
- Prijeti mi smrtna kazna ili doživotni zatvor. Nitko mi ništa ne govori. Ni francuski veleposlanik, ni ljudi u zatvoru - priča Boutoutao. Kada su stražari primijetili da razgovara s novinarima, primaknuli su se bliže, a isto su napravile i ostale zatvorenice - žene iz središnje Azije ili Turske. - Nemojte im dopustiti da mi uzmu kćer. Možete li nazvati moje roditelje? Platit ću vam. Molim vas izvucite me odavde - preklinje mlada Francuskinja iz Lillea.
To su bile njezine zadnje riječi prije nego je morala prekinuti razgovor i vratiti se u kut gdje je nastavila čekati da ju prozove sudac koji sjedi u susjednoj prostoriji. Ako ju proglasi krivom, prijeti joj doživotna zatvorska kazna u glavnom bagdadskom zatvoru ili vješanje.
Svih 15 žena koje su izašle na sud prošlog tjedna dijele istu sudbinu - tijekom pada Islamske države, poginuli su im muževi, pripadnici ISIS-a, a u nekim slučajevima izgubili su i djecu. Neke od žena dobrovoljno su se pridružile ISIS-u te same, ili sa svojim partnerima, doputovale u Siriju ili Irak, u ono što su zamišljale kao obećanu zemlju. Prema za sada dostupnim podacima, snagama ISIS-a tijekom uspona Islamske države pridružilo se više od 40.000 stranih državljana iz čak 110 zemalja. Iz Francuske je, procjenjuje se, došlo njih 1900.
Boutoutao je došla u Irak 2014. godine zajedno s mužem Mohammedom Nassereddineom i dvoje djece. Njen suprug ubijen je u borbama za Mosul 2016. godine, a sin Abdullah, godinu dana kasnije. Nju su zarobile kurdske pešmerge u sjevernom Iraku te poslale u Bagdad gdje je utvrđena zgrada suda u središtu grada postala centralno mjesto "ere nakon pada Islamske države", piše Guardian.
Naime, ondje je zatvoreno čak 1000 žena optuženih za pripadnost ISIS-u, a koje su zarobljene u iračkim gradovima razorenim u okrutnom ratu s teroristima. Velika većina bijesa iračke javnosti sručila se upravo na strane borce i njihove obitelji. Zajedno sa 1000 žena zatvoreno je i njihovih više od 800 djece. Neke od njih su trudne i tek trebaju roditi.
Sud udovice ISIS-ovih boraca pristiglih iz inozemstva optužuje i izriče presude po hitnom postupku. Optužene žene, koje pred lice pravde često izlaze noseći svoju uplakanu djecu, imaju 10 minuta da objasne svoje postupke. Njih 40 je već osuđeno na smrt, desetine drugih na doživotne kazne zatvora.
Pomoć od svojih domovina ne mogu očekivati. Francuska i ostale europske zemlje inzistiraju na tome da im trebaju suditi lokalne vlasti. Službeni Pariz pokazao je određenu naklonost za zbrinjavanje djece ISIS-ovih boraca, ali prema odraslima nema nikakve milosti. Ranije ove godine ministar obrane Florence Parly rekao je kako će oni koji se uspiju vratiti u Francusku biti optuženi za svoja nedjela.
Ilustracija
U Iraku pak također nema govora o pomirenju. Upitan što bi rekao vođi ISIS-a Abu Bakr al-Baghdadi, šeik Qais al-Khazali, vođa jedne od iračkih šijitskih parlamentarnih skupina Asa’ib ahl al-Haq izjavio je: "Rekao bih mu da nije uspio. Da nije dovoljno dobar. Da je on ništa i ispod svih nas." Mustafa Rashid, trgovac automobilima, također nema nijednu lijepu riječ za ISIS-ove borce iz inozemstva. "Nek su prokleti. Ne zaslužuju milost. Ni njihove žene", rekao je novinarima.
Situacija sa domaćim osumnjičenicima nekada je drugačija - Guardian piše o slučaju jedne Iračanke koja je oslobođena optužbi i puštena na slobodu nakon što je uspjela sud uvjeriti da ju je brat natjerao da se pridruži ISIS-u. Belkis Wille, dužnosnik Human Rights Watcha u Iraku, objašnjava zašto je to tako. - U očima Iračana, ali i njihove izvršne i pravosudne vlasti, činjenica da ste stranac te da ste izabrali živjeti na teritoriju ISIS-a, puno govori o vašem stupnju krivice. Ukratko, ako ste kupili avionsku kartu, prešli granicu... neke stvari su jasnije - kaže on ističući kako iračkim ženama neki specifični dokazi pomažu da dobiju manje kazne.
U sudnicu bagdadskog suda dovedena su dvanaestorica muškaraca. Ugurani su na sredinu, izrečena im je kazna vješanjem, te su ispraćeni natrag u ćelije. Nakon njih pred suca je izašla Zahraa Abdel Wahab Al Kaja, 17-godišnjakinja iz Tadžikistana. U rukama drži svoju bebu, djeluje potpuno dezorijentirano.
- Dovedena sam u Sriju prije pet godina zajedno s roditeljima. Oženili su me za turskog državljanina. Bio je dobar prema meni. Ovo je njegovo dijete. Živjeli smo u Iraku. Moja otac i muž su ubijeni. U zatvoru sam zajedno s mojom majkom i kćeri. Želim se vratiti kući, iako moja zemlja nije dobra. Ondje nisam nosila hidžab. ISIS je dobar, ovdje su me naučili kako se pokrivati - priča ova djevojka.
Odmah nakon nje, pred suce izlazi još žena. Turkinja, Ruskinja, dvije iz Kirgistana... Svaki put postupak je isti - jedan od tri suca postavlja kratka pitanja, proziva jednu od žena iz sobe, tužitelj čita kratku izjavu, a branitelj također čita iz sažetka... Ispred sudnice jedan od odvjetnika određenih po službenoj dužnosti priznaje da nikada nije prozborio ni riječ sa svojom klijenticom.
Više od sudbine udovica boraca ISIS-a iračke vlasti brine drugo pitanje - što s njihovom djecom. Neka od njih bezbrižno jedu jabuku dok traje saslušanje njihovih majki. Druge čuvaju ostale zatvorenice koje tek čekaju svoj red. - Odrast će i postati upravo ono što su njihove majke... Ne, grijeh je to reći. Sva djeca su nevina - kaže jedan od stražara. - Možda. Hajdemo završiti s ovim, pogledaj koliko ih još ima... - odgovara drugi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....