Teza da je Mađarska postala kukavičje jaje u zapadnom gnijezdu iz dana u dan jača. Ne samo da je premijer Viktor Orban uspješno uništio demokratske institucije svoje nacije, već je i sada sam u blokiranju pružanja bitne pomoći Europske unije Ukrajini i pristupanja Švedske NATO-u. Dakle, primamljivo je željeti da se riješimo ove zemlje i priznati Orbanovu Mađarsku za ono što je postala - protivnik, piše Bloomberg.
Troškovi toleriranja Orbanovih nestašluka svakako rastu. Iako je Orban dopustio EU-u da ponudi Ukrajini pregovore o članstvu u studenom tako što je izašao iz sobe umjesto da upotrijebi svoj veto, imat će mnogo više prilika opstruirati pridruživanje Ukrajine u deset godina ili duže.
Prijedlog da se ukine blokada paketa pomoći Kijevu od 50 milijardi eura, sve dok je podijeljen u manje godišnje tranše, izgleda kao plan da se svaki put izvuče cijena za njegovo odobrenje.
Što se tiče Švedske, Orbanov pristup također se čini jasnim. U utorak, istog dana kada je turski parlament ratificirao kandidaturu te nordijske zemlje za članstvo u NATO-u, Orban je na X-u rekao da je poslao pismo premijeru Ulfu Kristerssonu, pozivajući ga u Budimpeštu "na pregovore".
Razumljivo, Šveđani su odgovorili da se nema o čemu pregovarati; primanje novih članica u NATO trebalo bi se temeljiti na kalkulacijama kolektivne sigurnosti, a ne na iznudi.
Pa ipak, ovo je klasičan primjer potrebe da paziš što želiš. Za početak, Orbanove opstrukcije doista su transakcijske. Vjerojatno je da će uskoro biti pronađen dogovor ili zaobilazno rješenje za Ukrajinu, dok je rekao da će pokušati uvjeriti mađarski parlament da odobri kandidaturu Švedske za NATO. To je neiskreno, s obzirom na instituciju kakva je zakonodavstvo u Mađarskoj postalo, ali također ukazuje na privremeni problem.
Više od toga, međutim, ni EU ni NATO nemaju nikakav mehanizam za izbacivanje države članice, nakon što je primljena - i niti bi trebali željeti. Orbanovo koketiranje s Moskvom i Pekingom iritira, ali moglo bi biti daleko gore. Geografija je važna u sigurnosnim proračunima i pametnije je imati Mađarsku unutar šatora nego vani.
Orbanova retorika
Jedan od razloga za privlačnost Orbanovog nacionalističkog populizma otkako je došao na vlast 2010. još uvijek je snažan osjećaj gubitka koji mnogi Mađari osjećaju zbog Trianonskog sporazuma iz 1920., koji je raskomadao Mađarsku nakon poraza u Prvom svjetskom ratu.
Ugovor, koji je također zahtijevao demilitarizaciju zemlje, bio je mađarski Versailles ili još gore. U njega je ugrađeno nepovjerenje prema odgovornim velikim silama.
Kao Jugoslavija 1990. ili Sovjetski Savez u trenutku njegova raspada 1991., Mađarska je zapravo bila višenacionalno carstvo, s unutarnjim granicama ograničene važnosti.
Kod Trianona je to carstvo izgubilo više od dvije trećine svog teritorija. Nove granice također su ostavile nekoliko milijuna etničkih Mađara koji žive izvan novosmanjene države, prvenstveno u Rumunjskoj, Slovačkoj, Srbiji i današnjoj Ukrajini.
Nije slučajnost da neki od najvažnijih Orbanovih govora nisu održani u Mađarskoj, već u dijelu Rumunjske koji je izgubljen 1920. On nije nikoga napao niti je pozvao na “ponovno okupljanje” bivših carskih zemalja, kao što je napravio Vladimir Putin u Rusiji, ali je ponudio zaštitu i državljanstvo iseljenim Mađarima diljem regije i tretira naciju kao da se proteže izvan države gdje god Mađari žive. Kao i postkomunistički ustav Mađarske.
Ipak, Orbanova retorika ponekad učini susjede nervoznima. Sve dok se Mađarska i ostatak središnje Europe i zapadnog Balkana nisu pridružili EU-u i NATO-u, postojao je jasan potencijal za sukob. U Targu Muresu, u Rumunjskoj, u ožujku 1990. su tisuće etničkih Rumunja dovezene autobusima iz okolnih sela da se bore protiv Mađara okupljenih u središtu grada, dok su se širile neutemeljene glasine o mađarskom separatizmu.
Uslijedio je srednjovjekovni metež s vilama, željeznim šipkama i razvaljenim kamenjem za popločavanje u kojem je petero ljudi ubijeno, a stotine ranjeno.
Izbjegavanje takvog sukoba dovoljan je razlog da se Mađarska zadrži unutar EU i NATO-a. Transatlantski savez je na sličan način učinio rat manje vjerojatnim - iako daleko od nemogućeg - između Turske i Grčke. Obje te zemlje bile su diktature kada su tek ušle u NATO. Takav je bio i Portugal.
Ironija je, naravno, da bi najbolji način da se osiguraju prava etničkih Mađara izvan državnih granica bio da Orban inzistira na većoj integraciji u EU, čvrsto uvlačeći i Srbiju i Ukrajinu u europsku zajednicu i tržište, i ponovno smanjujući važnost europskih nacionalnih granica. Ali čini se da je vrijeme te ideje prošlo.
Orban je umjesto toga usporedio članstvo Mađarske u EU s desetljećima sovjetske okupacije i zauzeo se za nacionalni suverenitet protiv "uplitanja" iz Bruxellesa.
Novi Orbani na putu
EU i NATO trebaju prepoznati snagu Orbanove domaće pozicije. Njegov trumpovski tip nacionalizma i desnog kulturnog populizma ima odjeka. Štoviše, njegova je zemlja jednostavno dio Europe u gospodarskom i sigurnosnom smislu, što je jedan od razloga zašto nikada nije vodio kampanju za napuštanje bilo kojeg tijela.
U isto vrijeme, obje organizacije trebaju povući jasne crvene linije oko pitanja koja su za njih egzistencijalna, uključujući osnovne funkcije izborne demokracije i držanje osvetoljubive i predatorske Rusije na odstojanju.
Sada je vjerojatno još nekoliko novih Orbana na putu do vlasti u Europi, a možda i u SAD-u. Orban je stekao saveznika povratkom Roberta Fica na mjesto premijera u susjednoj Slovačkoj, nakon što je njegova stranka pobijedila na izborima u rujnu.
Protuimigrantska stranka osvojila je većinu glasova u Nizozemskoj u studenom, dok je njemački AfD najjači u nekim njemačkim pokrajinama, a očekuje se da će Europski parlament na izborima ove godine dobiti krajnju desnicu.
Kako te stranke budu dobivale moć, bit će ugrožene temeljne vrijednosti za koje su EU i NATO izgrađeni da ih promiču i štite nakon Drugog svjetskog rata. Te vrijednosti treba usko definirati i oštro štititi.
Ni EU ni NATO ne bi se trebali bojati kazniti Mađarsku kad prijeđe te granice. Bilo kakav pokušaj EU-a da zemlji oduzme pravo glasa vjerojatno će propasti, ali blok bi trebao nastaviti izgladnjivati Orbana za milijarde eura koje Mađarska duguje dok on uistinu ne poništi zakon koji je kastrirao pravosuđe.
Kao žrtva vlastitog pravnog birokratiziranja, blok je zamutio problem oslobađanjem oko trećine sredstava u zamjenu za usklađivanje na papiru sa zahtjevima reforme pravosuđa, dok je zadržavao novac zbog propusta u nekim područjima politike koje bi EU trebala prepustiti nacionalnim državama.
Jednako tako, ako Orban potkopa sigurnost NATO-a u ime Rusije, mora biti izoliran. Mađarski čelnik će iskoristiti svaku slabost, ali on je problem kojim treba upravljati, a ne ga rješavati, piše Bloomberg.