Početna dezorijentiranost pretvorila se u rezignaciju: U Kini ne pomaže glas razuma, potpuno su bespomoćni

U Kini se ne živi s covidom nego s nula covida kažu oni kojima su i dalje svakodnevica testiranja i život u karanteni čak i ako se pojavi tek poneki novi slučaj korone. Opis jednog žitelja Shenzhena govori da je grad danima bilježio tek nekoliko zaraženih, ali svakodnevno testiranje tražilo se za bilo kakvi izlazak.

Nije baš reagirao ni kad ga je zaposlenik hotela probudio malo poslije 7 ujutro i objasnio da četiri dana ne smije izaći van. Početna dezorijentiranost brzo se pretvorila u rezignaciju. Dok ostatak svijeta iz dana u dan ukida sve više ograničenja, kineska pravila se sve više ukorjenjuju zajedno s obrascima života u pandemiji pod vladom koja ustraje na nula zaraženih. Ljudi troše pauze za ručak ne bi li obavili obvezno testiranje. Mijenjaju uobičajene rute do posla ne bi li smanjili broj zdravstvenih kontrolnih točaka. Pandemija je nametnula nove načine ponašanja diljem svijeta, ali u Kini krajnosti taj proces čine dodatno uznemirujućim.

Na ulazu u svaki javni prostor, restorane, stambene komplekse, čak i javne zahode nalazi se ispisani QR kod koji ljudi moraju skenirati svojim telefonima kako bi zabilježili svoj posjet. Svatko također ima osobni zdravstveni kod, koji koristi rezultate testiranja za dodjelu ‘boje‘. Zeleno je dobro, a žuto ili crveno znači da možete biti poslani u karantenu.

Istina, mjesta za testiranje su vrlo gusto postavljena odnosno dalje od 15 minuta hoda, ali je na njima uvijek gužva i čeka se i više od pola sata. Korona je potaknula i neke kreativnosti pa tako knjižnica u Guangzhou nudi strojeve za sterilizaciju knjiga, koji izgledaju kao visokotehnološki hladnjaci. Proizvođači osobne zaštitne opreme osmislili su pojedinačne klimatizacijske jedinice koje hladnim zrakom napuhuju zaštitna odijela medicinskih radnika dok oni provode višesatna masovna testiranja.

Za neke je omiljeni izum "područje privremene karantene", gdje se svatko tko se smatra potencijalnim zdravstvenim rizikom dok je u javnosti može smjestiti do dolaska medicinske skrbi. Mnoga od ovih područja izgledaju više pro forma nego dizajnirana da zaustave prijenos. Neki su u šatorima u predvorjima zgrada. Neki su u kutovima sa sklopivim stolicama...

U blizini najvećeg parka u Pekingu, jedan je dio ograđen iznad otvorenog neba. No, činjenica je da se sve to može izbjeći uključujući i beskrajna testiranja ako se jednostavno - ne ide nigdje! Kinezi su sve više rezignirani zbog ovih drastičnih kontrola jer kako kažu bespomoćni su. Ne pomaže ni glas razuma poput onog profesora Lao Dongyana koji je prije nekoliko mjeseci napisao u svom eseju na društvenim mrežama - "Ne dopustite da vas dugotrajna epidemija i gospodarska kriza natjeraju da odustanete od svojih snova ili smanjite svoja očekivanja", a onda su ga cenzurirali. I dalje ostaje kinesko pravilo – samo nula covida za put u život!