Nekoliko dana nakon što su izraelski udari u prvim salvama rata ubili iranskog vrhovnog vođu i niz najviših dužnosnika režima, predsjednik Donald Trump javno je poručio kako bi možda bilo najbolje da vlast u Iranu preuzme “netko iznutra”, ekskluzivno donosi New York Times.
Ispostavilo se da su Sjedinjene Države i Izrael u rat ušli s jednim vrlo konkretnim — i prilično šokantnim — čovjekom na umu: Mahmudom Ahmadinedžadom, bivšim iranskim predsjednikom poznatim po tvrdolinijaškim, antiizraelskim i antiameričkim stavovima.
No taj smioni plan, koji su osmislili Izraelci i o kojem je Ahmadinedžad navodno bio konzultiran, vrlo se brzo raspao, tvrde američki dužnosnici upoznati s operacijom.
Ahmadinedžad je već prvoga dana rata ranjen u izraelskom napadu na njegovu kuću u Teheranu, koji je, prema tvrdnjama američkih izvora i jednog njegova suradnika, bio osmišljen kako bi ga oslobodio kućnog pritvora. Napad je preživio, ali nakon tog iskustva navodno se potpuno razočarao u plan promjene režima.
Od tada se nije pojavljivao u javnosti, a njegovo trenutačno stanje i lokacija nisu poznati.
Reći da je Ahmadinedžad bio neobičan izbor bilo bi golemo podcjenjivanje, piše New York Times. Tijekom predsjedničkog mandata od 2005. do 2013. ostao je zapamćen po pozivima da se “Izrael izbriše s karte”, snažnoj podršci iranskom nuklearnom programu, brutalnom gušenju unutarnjih prosvjeda i agresivnoj antiameričkoj retorici.
Kako je točno regrutiran za sudjelovanje u planu, i dalje nije poznato.
Plan za rušenje teokratske vlasti
Cijela operacija bila je dio višefaznog izraelskog plana za rušenje iranske teokratske vlast i pokazuje koliko su Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu ušli u rat ne samo pogrešno procijenivši brzinu kojom mogu ostvariti ciljeve, nego i kockajući se s izrazito riskantnim scenarijem promjene vlasti u Teheranu — planom koji je čak i dijelu Trumpovih suradnika djelovao potpuno nevjerojatno, piše New York Times.
Neki američki dužnosnici posebno su sumnjali u ideju vraćanja Ahmadinedžada na vlast.
“Od samog početka predsjednik Trump bio je jasan oko ciljeva operacije Epic Fury: uništiti iranske balističke projektile, razoriti proizvodne pogone, potopiti mornaricu i oslabiti njihove posredničke snage”, rekla je glasnogovornica Bijele kuće Anna Kelly odgovarajući na pitanja o planu promjene režima i Ahmadinedžadu.
“Američka vojska ostvarila je ili nadmašila sve zadane ciljeve, a naši pregovarači sada rade na sporazumu koji bi jednom zauvijek okončao iranske nuklearne kapacitete.”
Glasnogovornik Mossada odbio je komentirati navode, piše New York Times.
Američki dužnosnici tijekom prvih dana rata govorili su o planovima razvijenima zajedno s Izraelom kako bi pronašli pragmatičnog čovjeka koji bi mogao preuzeti Iran. Tvrdili su da postoje obavještajni podaci prema kojima su neki ljudi unutar režima spremni surađivati sa SAD-om, čak i ako ih se ne može nazvati “umjerenima”.
Trump je u to vrijeme bio oduševljen uspjehom američke operacije u Venezueli, tijekom koje je svrgnut Nicolás Maduro, a njegova privremena nasljednica pristala surađivati s Bijelom kućom. Trump je očito vjerovao da se isti model može ponoviti i drugdje.
Posljednjih godina Ahmadinedžad je sve češće ulazio u sukobe s iranskim vrhom, optužujući režim za korupciju, a kružile su i glasine o njegovim stvarnim lojalnostima. Diskvalificiran je na više predsjedničkih izbora, njegovi suradnici završavali su u pritvoru, a njegovo kretanje bilo je gotovo potpuno ograničeno na kuću u četvrti Narmak u istočnom Teheranu.
Činjenica da su američki i izraelski dužnosnici Ahmadinedžada vidjeli kao mogućeg vođu nove iranske vlasti dodatno potvrđuje da je rat pokrenut i s nadom u instaliranje poslušnijeg režima u Teheranu.
Iako su Trump i članovi njegove administracije javno tvrdili da su ciljevi rata ograničeni na uništavanje iranskih nuklearnih, raketnih i vojnih kapaciteta, iza kulisa se očito razmišljalo mnogo šire.
Pitanja bez odgovora
Mnoga pitanja ostaju bez odgovora — uključujući kako su Izrael i SAD planirali Ahmadinedžada dovesti na vlast te što se točno dogodilo tijekom zračnog udara u kojem je ranjen.
Američki dužnosnici tvrde da je izraelski napad bio usmjeren na stražare koji su ga držali pod nadzorom, kao dio plana njegova oslobađanja iz kućnog pritvora.
Prvoga dana rata izraelski napadi ubili su ajatolaha Alija Hameneija, vrhovnog vođu Irana. Napad na njegov kompleks u središtu Teherana raznio je i sastanak visokih iranskih dužnosnika, među kojima su neki, prema procjenama Bijele kuće, bili otvoreniji za pregovore o promjeni vlasti od svojih nadređenih.
Istodobno su iranski mediji objavili prve informacije da je Ahmadinedžad možda poginuo u napadu na svoju kuću.
No kuća na kraju slijepe ulice nije ozbiljnije oštećena. Uništen je, međutim, sigurnosni punkt na ulazu u ulicu, što potvrđuju i satelitske snimke.
Nekoliko dana poslije, iranske državne agencije pojasnile su da je Ahmadinedžad preživio, ali da su poginuli njegovi “tjelohranitelji” — pripadnici Revolucionarne garde koji su ga istodobno čuvali i držali u kućnom pritvoru.
Atlantic je u ožujku, pozivajući se na anonimne Ahmadinedžadove suradnike, objavio da je bivši predsjednik nakon napada zapravo oslobođen državnog nadzora, opisujući operaciju kao svojevrsni “bijeg iz zatvora”.
Nakon objave tog teksta jedan Ahmadinedžadov suradnik potvrdio je New York Timesu da je bivši predsjednik napad doživio kao pokušaj oslobađanja. Taj je suradnik tvrdio da su Amerikanci Ahmadinedžada vidjeli kao čovjeka sposobnog voditi Iran i upravljati “političkom, društvenom i vojnom situacijom” u zemlji.
Prema njegovim riječima, Ahmadinedžad je mogao “odigrati vrlo važnu ulogu” u skoroj budućnosti Irana, a SAD ga je navodno vidio kao iranski ekvivalent Delcy Rodríguez, koja je preuzela vlast u Venezueli nakon američke operacije protiv Madura.
Ahmadinedžadov politički CV
Tijekom predsjedničkog mandata Ahmadinedžad je bio poznat po ekstremnim izjavama, poput tvrdnje da u Iranu “nema homoseksualaca”, kao i po negiranju holokausta. Govorio je na konferenciji pod nazivom “Svijet bez cionizma”, a zapadni satiričari redovito su ismijavali njegove nastupe.
Istodobno je Iran pod njegovim vodstvom ubrzano obogaćivao uranij, približavajući se mogućnosti izrade nuklearnog oružja.
Nakon odlaska s vlasti Ahmadinedžad je postupno postao svojevrsni interni kritičar režima, ili barem čovjek u stalnom sukobu s Hameneijem.
Tri puta — 2017., 2021. i 2024. — pokušao se vratiti na predsjedničku funkciju, ali ga je iransko Vijeće čuvara svaki put blokiralo.
Posljednjih godina dodatne sumnje izazvala su njegova putovanja u inozemstvo. Godine 2023. posjetio je Gvatemalu, a 2024. i 2025. Mađarsku — zemlju blisku Izraelu i tadašnjem mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, koji održava bliske odnose s Netanyahuom.
U Budimpešti je Ahmadinedžad držao predavanja na sveučilištu povezanom s Orbánom, a iz Mađarske se vratio svega nekoliko dana prije nego što je Izrael prošlog lipnja napao Iran.
Kada je rat počeo, održavao je gotovo potpunu medijsku tišinu i objavio tek nekoliko kratkih poruka na društvenim mrežama. Njegova neobična šutnja o ratu protiv države koju je desetljećima nazivao najvećim neprijateljem Irana izazvala je brojne komentare među Irancima.
Prema analizi tvrtke FilterLabs, nakon prvih vijesti o njegovoj smrti rasprave o Ahmadinedžadu eksplodirale su na iranskim društvenim mrežama, ali su ubrzo splasnule i pretvorile se uglavnom u nagađanja o tome gdje se zapravo nalazi.
Izraelski plan
Izraelski plan rata, prema dvojici izraelskih obrambenih dužnosnika upoznatih s operacijom, bio je zamišljen u nekoliko faza: zračni udari SAD-a i Izraela, eliminacija vrhovnog vodstva Irana i mobilizacija Kurda protiv iranskih snaga.
Nakon toga trebale su uslijediti propagandne i psihološke operacije koje bi izazvale politički kaos i dojam da režim gubi kontrolu nad državom.
U trećoj fazi, pod pritiskom političkog kaosa i razaranja ključne infrastrukture poput elektroenergetske mreže, režim se trebao urušiti, otvarajući prostor za ono što su Izraelci nazivali “alternativnom vladom”.
No osim zračne kampanje i likvidacije vrhovnog vođe, malo toga odvilo se prema izraelskim očekivanjima.
Iz današnje perspektive, zaključuje New York Times, čini se da su Izrael i SAD ozbiljno podcijenili otpornost iranskog režima, ali i vlastitu sposobnost da nametnu svoju volju Teheranu.
Unatoč tome, čak i nakon što je postalo jasno da će iranska teokratska vlast preživjeti prve mjesece rata, dio izraelskih dužnosnika nastavio je vjerovati u mogućnost rušenja režima.
Šef Mossada David Barnea navodno je suradnicima govorio da plan agencije — temeljen na desetljećima obavještajnog rada i operacija u Iranu — i dalje ima vrlo dobre izglede za uspjeh, samo da je dobio zeleno svjetlo za potpunu provedbu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....