Plaćenici ‘Putinova Arkana‘ bore se za nebitan grad, ginu kao muhe: ‘Ovo koristi jednoj osobi!‘

Nakon više tjedana neočekivanih neuspjeha na bojnom polju za Rusiju, rat u Ukrajini u nedjelju je donio još jedno iznenađenje - snažnu afirmaciju bivšeg ruskog robijaša i nekadašnjeg prodavača hot-dogova Jevgenija Prigožina kao možda najveću nadu Kremlja za jednu malu vojnu pobjedu koja bi spasila kompromitirani obraz.

Dok su okupacijske ruske snage izložene opasnosti u strateškom ukrajinskom južnom gradu Hersonu, pripadnici privatnih vojnih trupa pod kontrolom Prigožina, osuđenog lopova i dugogodišnjeg bliskog suradnika ruskog predsjednika Vladimira Putina, napredovali su prema gradu Bahmutu koji je pod kontrolom Ukrajinaca na istoku zemlje.

Ovaj grad, kojeg ruske snage mjesecima napadaju, ima malu stratešku vrijednost, no ruska pobjeda tamo bi prekinula ponižavajući niz poraza i pružila poticaj političkoj moći Prigožina, tajnovitog biznismena koji je devet godina sjedio u sovjetskom zatvoru zbog pljačke, piše The New York Times. Prigožin je bio ismijavan kao ‘Putinov kuhar‘ zbog svojih poslovnih interesa vezanih za ugostiteljstvo, u čemu je od Kremlja bio posebno privilegiran, no sada je sve jači i utjecajniji‘silovik‘ u labirintu ruske politike moći.

Iako je u svojim javnim izjavama nepokolebljivo odan Putinu, Prigožin je postao sve samopouzdanija i neovisnija figura, koja javno proziva vojne zapovjednike koje je imenovao Kremlj, a tijekom nedavnog posjeta ruskoj regiji Kursk sastao se s lokalnim poslovnim ljudima u vezi s organiziranjem narodne milicije nedefiniranih dužnosti i ovlasti izvan redovnog vojnog zapovjedništva.

Jedan od zapovjednika koje je kritizirao, general pukovnik Aleksandar Lapin, načelnik ruskog Središnjeg vojnog okruga, u međuvremenu je napustio svoju dužnost, prema ruskim državnim medijima, a zamijenio ga je, barem privremeno, general bojnik. Aleksandar Linkov. Svi najviši zapovjednici istočnog, južnog i zapadnog vojnog okruga su smijenjeni otkako je Rusija napala Ukrajinu 24. veljače.

Ruski debakli

Pod udarom kritika Prigožina i čečenskog vođe Ramzana Kadirova - još jednog Putinovog ‘jastreba‘ - zbog vojnih neuspjeha, rusko Ministarstvo obrane prošlog je mjeseca imenovalo novog generalnog zapovjednika svojih snaga u Ukrajini, generala Sergeja Surovikina.

Britanska vojna obavještajna agencija, u najnovijem dnevnom izvješću o ratu u Ukrajini, ocijenila je u nedjelju da "otpuštanja predstavljaju formu krivnje protiv viših ruskih vojnih zapovjednika zbog neuspjeha u postizanju ruskih ciljeva na bojnom polju". Česta vojna preslagivanja, dodaje se, "dijelom su vjerojatno pokušaj izoliranja i odbacivanja krivnje ruskog višeg vodstva kod kuće".

I dok je regularna vojska često posrtala u Ukrajini, privatne Prigožinove snage, grupa Wagner, povremeno su pokazale veću borbenost, osobito oko Bahmuta, u istočnoj ukrajinskoj regiji Donjeck. Dopisnik ruske državne novinske agencije RIA Novosti rekao je u nedjelju da su snage skupine Wagner zauzele selo Ivangrad, koje se nalazi blizu ceste na južnom prilazu Bahmutu, te da vode žestoke bitke u drugom predgrađu.

Glasnogovornik ukrajinskih snaga na istoku, Serhi Čerevati, izjavio je da je Bahmut "jedna od najvrućih točaka" u regiji, gdje je "neprijatelj najagresivniji, s koncentracijom svojih maksimalnih snaga". Za ukrajinski televizijski kanal rekao je da je 30.000 ruskih vojnika bilo raspoređeno u napadu. Zauzimanje Bahmuta ne bi predstavljalo nadoknadu ta ruske rujanske gubitke u sjeveroistočnoj regiji Harkiv, koja je sada uglavnom pod kontrolom Ukrajine, ili izvješća o nedavnom debaklu u blizini jednog grada u još jednoj istočnoj regiji, Lugansku.

Naime, ruski medij Verstka izvijestio je u subotu da su stotine ruskih vojnika, uglavnom regruta koji su postali dio vojnih snaga tijekom Putinove nedavne "djelomične mobilizacije", ubijeni u blizini grada Makivka u Lugansku. U izvješću se citira Aleksej Agafonov, nedavno mobilizirani vojnik koji je preživio, a koji kaže kako je njegova postrojba dobila zapovijed da kopa obrambene rovove u blizini ukrajinskih položaja, ali da su za to dobili samo tri lopate bez jasnih uputa. Kad su ukrajinske snage počele granatirati, rekao je, "časnici su odmah pobjegli", ostavljajući svoje neobučene ljude na otvorenom da se suoče s vatrom ukrajinskog topništva, minobacača i helikoptera.

Frustrirana Moskva treba dobru vijest

Dok su ruske snage napredovale u Bahmutu, prijetila je mnogo važnija i možda odlučujuća bitka za južni grad Herson. Rusija je osvojila taj grad na zapadnoj obali rijeke Dnjipro, na početku rata i prošli mjesec ga je proglasila dijelom Ruske Federacije. No, upozoravajući na neminovan ukrajinski napad, posljednjih tjedana poziva civile da se evakuiraju na istočnu obalu rijeke.

Kiril Stremousov, zamjenik čelnika okupirane regije Herson, kojeg je postavila Moskva, rekao je u nedjelju da Kijev premješta velik broj tenkova i oklopnih vozila u to područje. Evakuacija civila se, kako je kazao, nastavlja. Moskva je optužila Ukrajinu da je oštetila branu hidroelektrane Kahovka američkim raketama HIMARS. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošlog je mjeseca također optužio Kremlj da planira napad na branu u operaciji pod ‘lažnom zastavom‘.

Glavni stožer ukrajinske vojske priopćio je kasno u nedjelju da su njihove snage napale zgradu u Kahovki, ali samo zato što je korištena za smještaj "do 200 neprijateljskih vojnika", dodajući da "neprijatelj pažljivo skriva posljedice ovog napada". Također su optužili Rusiju za uništavanje privatnih brodova na Dnjipru, očito kako bi spriječila da ih ukrajinske snage koriste ako se ruske trupe povuku iz grada Hersona na istočnu stranu rijeke.

Frustrirana zbog motiviranih i - zahvaljujući potpori Zapada - dobro naoružanih ukrajinskih trupa, Moskva se sa sve većim bijesom obrušila na civile, nastojeći potkopati moral Ukrajine uništavajući elektrane i drugu ključnu civilnu infrastrukturu napadima dronovima i projektilima. "Imamo saznanja da teroristička država koncentrira snage i sredstva za moguće ponavljanje masovnih napada na našu infrastrukturu. Prije svega energetsku", rekao je u nedjelju u svom noćnom obraćanju javnosti Zelenski.

Jevgeniju Prigožinu, sve moćnijem pripadniku Putinova najužeg kruga, osvajanje Bahmuta povećalo ugled u Kremlju, koji očajnički treba dobru vijest

Alexsey Druginyn/Sputnik/Profimedia/Alexsey Druginyn/sputnik/Profimedia

Vitalij Kličko, gradonačelnik glavnog grada Kijeva, upozorio je u subotu sugrađane da se pripreme na najgore. "Budimo jasni, neprijatelj čini sve da grad ostane bez grijanja, bez struje, bez opskrbe vodom, općenito, tako da svi umiremo", rekao je za ukrajinske medije. "Budućnost zemlje i budućnost svakoga od nas ovisi o tome koliko smo spremni".

Kremlj, kako se čini, uznemiren domaćim preispitivanjem onoga što naziva svojom "specijalnom vojnom operacijom" u Ukrajini, nada se da grupa Wagner može dostaviti barem neke dobre vijesti iz Bahmuta. Ruske snage već mjesecima napadaju taj grad u istočnoj Ukrajini, postižući do sada malo napretka u onome što je Michael Kofman, direktor Programa za proučavanje Rusije pri Centru za novu američku sigurnost, opisao kao "besmislenu ofenzivu".

Važan plijen za Prigožina

Malo je vjerojatno da će ishod bitke za Bahmut promijeniti ukupnu dinamiku rata, ali Kofman je u ‘podcastu‘ specijalizirane stranice War on the Rocks rekao da bi taj grad bio važan plijen za Prigožina, koji bi mu povećao ugled u Kremlju.

Institut za proučavanje rata (ISW) navodi da je Prigožin radio na proširenju svog utjecaja dok je ambicije skrivao iza izjava o lojalnosti ruskom predsjedniku i poziva na nacionalno jedinstvo. Ovi apeli, kako se navodi, imaju za cilj "privući ruske nacionaliste i civile te odvratiti kritike njegovih prilično otvorenih napora da izgradi neovisnu bazu moći".

Prigožin - koji se suočio s američkim sankcijama zbog miješanja u predsjedničke izbore 2016. godine putem skupine internetskih trolova koju je vodio u Sankt Peterburgu - godinama je inzistirao na tome da je on samo biznismen koji se bavi cateringom. No, koristeći bliske vojne kontakte koje je uspostavio kroz posao opskrbe vojske hranom, stekao je reputaciju vrlo tajnovitog kremaljskog posrednika regrutiravši plaćenike da služe ruskim interesima na Bliskom istoku i u Africi.

Pripadnici skupine Wagner sudjelovali su u misijama u Siriji, Libiji i Srednjoafričkoj Republici, gdje su se upleli u javni skandal nakon ubojstva tri ruska novinara 2018. godine, a koji su istraživali aktivnosti Prigožina u bivšoj francuskoj koloniji. Odbacujući velik dio svoje prijašnje tajnovitosti, Prigožin je postao otvorenija javna osoba, pozivajući da se vojne zapovjednike, uključujući generala Lapina, pošalje "s puškama da trče bez cipela po bojištu" kako bi ih se kaznilo za nesposobnost.

Nakon što je godinama poricao bilo kakvu povezanost s grupom Wagner, Prigožin je krajem rujna službeno priznao da je osnivač skupine. Monumentalni stakleni toranj u Sankt Peterburgu, drugom najvećem ruskom gradu, u petak je preimenovan u Wagnerov centar, za koji je Prigožin rekao da će služiti kao "centar vojne tehnologije" za izumitelje, inženjere i stručnjake za informacijsku tehnologiju, usmjerene na "poboljšanje obrambenih sposobnosti Rusije, uključujući i informacijsku sferu".

U međuvremenu, više od 500 osuđenika koje je vrbovao upravo Prigožin, ubijeno je u Ukrajini u posljednja dva mjeseca, a njihova imena i fotografije objavio je ruski The Insider. Ukrajinski centar za istraživanje i borbu protiv hibridnih prijetnji, otkrio je i provjerio više od dvjesto pisama s potpisom Andreja Troševa - jednog od čelnika grupe Wagner - s izrazima sućuti obiteljima plaćenika regrutiranih u ruskim kažnjeničkim kolonijama.

Pogibije osuđenika

Do sredine listopada u borbi je ubijeno više od 500 osuđenika. Pisma su popraćena posthumno dodijeljenom Medaljom časti, a sami dokumenti, kako ih je rodbina objavila na društvenim mrežama, točno su numerirani, što pomaže u procjeni koliko ih točno ima. Insider je stupio u kontakt s nekim od rođaka poginulih. Oni su potvrdili informaciju da su njihovi najbliži otišli u rat iz kažnjeničkih kolonija i poginuli u Ukrajini.

Po posrednim dokazima, a na temelju numeracije dokumenata, može se zaključiti da je Trošev u manje od mjesec dana, točnije između 18. rujna i 13. listopada, poslao najmanje 224 pisma sućuti, a da je do sredine listopada ukupno najmanje 458 zatvorenika koje je Prigožin regrutirao umrlo u Ukrajini. Pritom se misli na zatvorenike jer u toj seriji pisama The Insider nije uspio pronaći niti jedno pismo upućeno obitelji običnog plaćenika.

U posljednja tri tjedna na društvenim mrežama objavljeno je na desetke novih poruka rodbine osuđenika o njihovoj smrti, pa se može zaključiti da je do početka studenog broj ubijenih u akciji sigurno veći od 500, no točna brojka je nepoznata jer nitko od rodbine nije numeriranu objavio fotografiju s odlikovanjem.

Jedno od takvih pisama upućeno je rodbini Jevgenija Abramoviča. Na dokumentu je vidljiv serijski broj 325 i datum 23. rujna 2022. godine. U razgovoru za The Insider, Zinaida Tarelko, Abramovičeva sestra, koja je objavila fotografiju pisma, rekla je da je njezin brat doista ubijen u Ukrajini:

"Odatle mi je jednom uputio video poziv. Otišao je iz skupine, nije mi puno pričao. Nije čak ni rekao gdje je. Rekao je da je sve u redu, da ne brinem. Bili su pomilovani i otišli su kao dragovoljci. Prema novinama, to je istina. Prema njegovim riječima, papire za pomilovanje nisu dobili. Zahvalna sam što su mi dopustili da ga pokopam, čitala sam puno članaka u kojima je pisalo da su ljudi tri mjeseca tražili svoje sinove, supruge i braću". Sestra nije precizirala za koji je zločin Abramovič osuđen.

‘Datum pisma nije datum smrti‘

Ispostavilo se da je između 12. i 13. listopada zapovjedništvo skupine potpisalo najmanje 90 pisama o pogibiji svojih pripadnika. Tijela vojnika često se uklanjaju s bojnog polja tjednima nakon njihove smrti.

"Datum pisma nije datum smrti. U mnogim slučajevima potrebna je identifikacija. Dakle, pismo je samo izjava da je vojnik poginuo i da će biti odlikovan. Obično je datum pisma 7 do 10 dana nakon datuma smrti", objašnjava general bojnik ukrajinskih oružanih snaga Igor Guskov, koji radi u Centru za borbu protiv hibridnih prijetnji.

Ipak, svih 90 pisama odnosi se na razdoblje od rujna do listopada, tvrdi Guskov. Izvještaji o dolasku ruskih osuđenika u Ukrajinu počeli su se pojavljivati ​​još u kolovozu, no Centar posjeduje samo jedan dokument koji potvrđuje smrt regruta prije rujna i to u kolovozu. Najveći serijski broj koji se mogao naći u javno dostupnim pismima bio je 458. Pismo s ovim brojem poslano je rodbini Vladislava Ivanuškina 13. listopada.

Tako je do sredine listopada skupina obavijestila rodbinu o smrti 458 osuđenika. Istodobno, prema procjenama neovisnog ruskog medija Važne priče, Prigožinova skupina je do kraja rujna regrutirala gotovo 6000 zatvorenika, a najmanje 2036. tijela je od tada prevezeno natrag. To bi značilo da su ukrajinske oružane snage do listopada eliminirale oko četvrtinu ruskih kriminalaca koji su stigli na bojišnicu.