Plaćanja u gotovini treba ograničiti, ako je do čistih računa, ne samo poreznih

Nema članice Evropske unije bez pizme na poreze, na njihovu visinu, na podatak koliko dana u godini ljudi rade za državu, a koliko pak i napokon za se i svoju obitelj.

Unutar toga dva su sklopa problema, koje članstvo u Evropskoj uniji nije riješilo, nego ih – u neku ruku – jasnije ističe.

Prvi se odnosi na isplativost troškova. Kupujemo li bilo što, od kućanskog aparata do kuće, svaki put razmišljamo koji je najpovoljniji odnos između onoga što plaćamo i onoga što za to (nadajmo se) dobivamo. Odlučujemo, biramo, jer možemo birati. Ograničavaju nas naše mogućnosti, pa dodatno odlučujemo: plaćamo li novcem koji već imamo, ili se u tu svrhu zadužujemo.

Država nam ne nudi taj tip izbora. Ona određuje koliko moramo platiti, mogli ili ne mogli, ona odlučuje što za to ...