Što se dogodi kada pješice u tri godine prijeđete oko 14.000 kilometara, bez novca i daleko od obitelji, a onda odjednom koronavirus zaustavi svijet?
S tom se dilemom susreo Christian Lewis koji je naumio prehodati svaki pedalj britanske obale u namjeri da skupi novac za dobrotvorne svrhe, no onda se pojavila korona.
Na svoje dobrotvorno putovanje Lewis je krenuo u ljeto 2017. iz svog rodnog gradića Swansea u južnom Walesu. U džepu je imao jedva 12 dolara, a društvo mu pravi kujica Jet. Mjere ograničavanja kretanja koje je britanska vlada uvela u ožujku kako bi spriječila širenje smrtonosnog virusa zatekle su ga na udaljenom škotskom otočju Shetland.
Lokalni ribar dostavlja vodu
Kako nije imao obitelj kojoj bi se vratio i samo maleni šator koji mu je bio slaba zaštita u jednom od najhladnijih i najvjetrovitijih dijelova zemlje, mogao je upasti u ozbiljne probleme, no zahvaljujući dobročinstvu potpunih stranaca, našao se u jednom od najsigurnijih mjesta za izolaciju na čitavoj planeti - kolibici na pustom otoku.
- Da sam i tražio, bolje mjesto za samoizolaciju od ovog ne bi našao. Ovdje nema ništa osim stada ovaca i jata ptica- kazao je CNN-u.
Otok na kojem se samoizolirao nalazi se u arhipelagu Scalloway ima površinu od nekoliko kilometara i napušten je od kraja 19. stoljeća.
Vodu mu na otok dostavlja lokalni ribar Victor, a hrani se bobicama koje rastu uokolo. Kada mu ponestane potrepština za život, brodom skokne do prodavaonice na otoku Shetland.
- Vožnja brodom do Shetlanda traje pola sata, no more je u tom dijelu zemlje nemirno pa moramo pažljivo birati prikladno vrijeme za odlazak u nabavku - govori on.
Svoje neobično putovanje ovaj Velšanin započeo je 1. kolovoza 2017. na plaži Llangennith u blizini rodnog mu Swansea te zapadnom britanskom obalom krenuo prema Škotskoj. Od tako je skrenuo prema Sjevernoj Irskoj kako bi pokupio poruku u boci koja je bačena u Irsko more prije dva desetljeća, a on ju je pronašao na obalama Škotske.
Tamo je odlučio prije povratka u Škotsku obići i sjevernoirsku obalu, uključujući i arhipelag Shetland koji se nalazi 300-ak kilometara sjeverno od škotskog kopna. Bio je blizu kraja svoje ture otočjem koje se sastoji od 300 otoka i hridi (a naseljeno ih je samo 16) kada ga je sustigla vijest o zabrani kretanja.
Do tada je na svojem putovanju divljinom uspješno izbjegavao loše vijesti o nezaustavljivom širenju pandemije, a ono što bi saznao, čuo je usmenom predajom od lokalnog stanovništva koje je susretao putem.
- Znao sam da će vlada uskoro ograničiti kretanje pa sam morao donijeti odluku. Ne mogu se vratiti kući, jer ju nemam pa sam uz pomoć nekih prijatelja koje sam stekao na Shetlandu brodom došao na pusti otok. ne mogu nastaviti svoje putovanje dok pandemija ne prođe, no ovdje nemam briga- kazao je.
Zaštita od vjetra
U početku je na pustom otoku stanovao u šatoru, no uskoro je dobio ključeve prazne kuće čiji su vlasnici čuli da kampira u njenoj blizini te su mu tako odlučili pomoći.
- Nemam struje ni plina, no pruža mi dobru zaštitu od vjetra, a i kamin je divan- skromno će Lewis za CNN.
U Velikoj Britaniji na snazi su mjere koje stanovnicima dopuštaju izlazak iz domova jedino u slučaju važnih razloga kao što je kupnja namirnica, liječenje kroničnih bolesti, briga o potrebitima ili tjelovježba. kao i u Hrvatskoj, britanska je vlada izdala preporuku da izvan kućanstva od drugih ljudi valja držati razmak od dva metra. O tome Lewis ne treba brinuti jer se od ostatka svijeta nalazi pola sata vožnje brodom.
Čitava situacija Lewisa ne brine mnogo, a takav je stav zauzeo prvog dana putovanja na koje je krenuo nakon što je postao beskućnik. Kada je napustio padobransku postrojbu britanske vojske kojoj je bio član, za njega su počela teška vremena. Neko vrijeme pomagala mu je dobrotvorna zaklada britanskih oružanih snaga Ssafa, no na put je krenuo jer više nije želio ikome biti na teret.
- U prošlosti sam se često borio s anksioznošću i depresijom. Znao sam da nešto moram promijeniti, a ideja mi je došla u djeliću sekunde.
Prije polaska osnovao je stranicu za prikupljanje dobrotvornih donacija koja je u vrijem pisanja CNN-ovog članka bila nekoliko tisuća funti blizu ispunjenja svog cilja da prikupi 100.000 funti.
- Ssafa mi je puno pomogla pa sam im se želio odužiti. Svoju odluku da ovako prikupljena dobrotvorna sredstva nisam puno preispitivao. Vjerojatno mi zbog toga ide ovako dobro. Krenuo sam sam, no u Irvineu u Škotskoj pridružila mi se Jet koju sam odmah posvojio. sada je sa mnom više od dvije godine. Mislim da je ona definitivno pas s najviše šetnje u šapama na svijetu- smije se Lewis.
Iako se u početku hranio ribom i bobicama kako bi preživio, sada ga hrane i dobrotvori koji o njegovom putovanju čitaju na Facebook i Twitter računu Chris walks the UK.
Preračunao se
- Što sam dulje na putu, to više ljudi zna za mene i pomaže nam na različite načine. Zbilja je divno osjetiti ljudsku dobrotu. Nisam ovo očekivao kada sam krenuo. Spremio sam se na to da ću sljedećih par godina živjeti na kukcima i bobicama - iskreno će on.
Umjesto kukaca, Lewis jede variva, povrće, ribu i morske plodove koje pronalazi na obalama pustog otoka. Isprva je mislio da će njegova avantura trajati dvije godine, no malo se preračunao.
- Trebalo mi je oko dvije godine da obiđem sve škotske otoke jer su teško pristupačni, osobito zimi, no Jet mi olakšava put. Nerazdvojni smo, a dopuštam joj i da spava u mojoj vreći za spavanje - kaže.
Usprkos tomu što je koronavirus promijenio zemlju, od svog puta ne misli odustati, a čim restrikcije prođu krenut će dalje prema planu. Na redu je britanska istočna obala pa Lewis predano vježba kako bi ostao u formi.
- I dalje hodam. Obale otoka na kojem se nalazim svaki dan obiđem najmanje 15 puta- otkriva te odaje da uz to i trenira bacajući 'kamena s ramena'.
Kao i svima nama, karantena je Lewisu omogućila da se bavi stvarima kojima se inače ne bi bavio kao što je na primjer čitanje.
- U svemu ovom vidim promjenu. Dobra stvar je to što je nevolja zbližila ljude, a to je predivno, zar ne?- govori Velšanin s gotovo trogodišnjim iskustvom samoizolacije.
- Izolacija od stresa suvremenog doba može pomoći vašem mentalnom zdravlju. Meni je pomogla - kaže te dodaje da je kampirajući sam na obalama Britanije naučio mnogo o sebi. Priznaje da mu najviše od svega nedostaje kći Catlin koja je krenula na fakultet baš u vrijeme kada je on započeo svoje putovanje. Ipak, nikada nije došao u iskušenje da odustane od puta i vreti se kući.
- Tu i i tamo obitelj me posjeti na mojim putovanjima, a i kći mi javlja da će me doći vidjeti čim sve ovo završi. to je sve što mi treba - uz osmjeh govori Lewis.
Usprkos teškim uvjetima i činjenici da mrak rano pada, Lewis priznaje da uživa na otočiću Hildasay.
- Nemam pojma kada ću moći nastaviti svoje putovanje. Mislim da će mi trebati još barem godina i pol dok ga ne završim, no tko zna? Do tad ću sjediti na pustom otoku, čitati i učiti. I nastavit ću postati o tome jer znam da to ljudima izmamljuje osmjeh na licu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....