U nastavku donosimo:
- reakciju ministra obrane Borisa Pistoriusa na zahtjeve Donalda Trumpa i što ona znači za ulogu Europe u Savezu
- ključne poruke iz intervjua za Der Spiegel i kontekst latinskog motta NATO-a
- što poručuju signali iz Washingtona kroz izjave Matthewa Whitakera i koje bi posljedice mogli imati na saveznike
- dinamiku oko smanjenja američkih snaga i odgovor europskih članica unutar NATO Force Modela
- stavove i iskustva unutar Saveza pred summit u Ankari te gdje se otvaraju napetosti i prilike
Njemački ministar obrane Boris Pistorius odbio je pozive američkog predsjednika Donalda Trumpa da europski saveznici unutar NATO-a trebaju biti bezuvjetno odani Washingtonu. “Koncept NATO-a nije sljedbeništvo, nego animus in consulendo liber — duh slobodan u vijećanju. Odluke se unutar NATO-a donose slobodnim konsensusom svih država članica, bez diktata pojedinih članica”, rekao je u intervjuu Der Spiegelu objavljenom u četvrtak. Latinski citat službeni je moto NATO-a, a potječe iz Salustijeva djela Bellum Catilinae.
Vruće je, a politička atmosfera prije summita naše obrambene organizacije u Ankari (7. i 8. srpnja) vrije. Njemačka spada u skupinu europskih članica koje zagovaraju jaču ulogu SAD-a u obrani kontinenta; u njoj je raspoređeno i američko nuklearno oružje, ali očito je da sve ima svoje granice. “Naučili smo da je Trump užasan kreator politika. Kombinacija neznanja, impulzivnosti i preferiranja odanosti nad kompetencijom više puta ga je dovela do donošenja glupih odluka”, tako ga je opisao američki profesor Stephen Walt u časopisu Foreign Policy.
Novo zaoštravanje retorike
Američki Politico zaključuje da SAD razmatra poduzimanje koraka radi kažnjavanja saveznika u NATO-u koji nemaju jasan put postizanju cilja ulaganja 5 posto BDP-a u obranu, koji je Trump zatražio da postignu do 2035. godine. Tako čitaju izjavu Matthewa Whitakera, američkog veleposlanika u NATO-u. “Vjerujemo da oni koji čine više trebaju imati koristi od toga — više vremena s čelnicima, prioritet pri nabavi i kupnji oružja”, rekao je novinarima, ne detaljizirajući koje bi mjere poduzeli protiv onih za koje smatraju da ne kane ostvariti cilj dogovoren prošle godine na summitu u Den Haagu.
Ponovio je pozitivne primjere — nordijske i baltičke zemlje, pa Poljska i Njemačka (ova potonja određeno je iznenađenje nakon sukoba kancelara Friedricha Merza i Trumpa oko rata u Iranu).
Riječ je o novom zaoštravanju retorike koju u pravilu slijede i aktivnosti glede smanjenja američkih snaga u Europi. Naš kontinent konačno je osvijestio da više ne može računati da SAD jamči našu sigurnost i pokrenuo niz aktivnosti kako bi namirio izostanak američkog zaštitnog mehanizma u ljudstvu i opremi. Od Washingtona tražimo da povlačenje bude sustavno i planirano te da o njemu budemo konzultirani.
SAD je u svibnju poručio saveznicima da je odlučio smanjiti doprinos u NATO Force Model, snagama koje se mogu aktivirati u slučaju neke veće krize, poput napada na jednu od članica. Glavni tajnik Mark Rutte tada je potvrdio da je ta američka odluka stupila na snagu odmah, dodajući da drugi saveznici pojačavaju sudjelovanje kako bi popunili praznine koje je ostavio američki potez. Potez je zamišljen kao postupno okončanje “nezdrave međuovisnosti” o američkim snagama dok se Washington suočava s mogućnošću istovremenih sukoba na više bojišta, prema riječima vrhovnog zapovjednika NATO-a, američkog generala Alexusa Grynkewicha.
Iako izneseni argumenti djeluju, pa čak i uvjerljivo jer SAD još od prvog mandata Baracka Obame govori o okretu prema Pacifiku, izvjesno je da na te odluke, kao i najavu američkog ministra rata Petea Hegsetha o šestomjesečnoj reviziji američkih snaga trenutačno stacioniranih u Europi, što sugerira nastavak smanjenja, utječu argumenti koji nisu izravno povezani s američkom politikom povlačenja iz Europe.
“Ne podržavamo protekcionistički jezik koji često uključuje mnoge europske obrambene inicijative kojima bi se uklonili saveznici”, rekao je Whitaker.
SAD traži od Europe da poveća ulaganja u obranu, ali da ne smanji američki udio u prodaji oružja i opreme. Whitaker je istaknuo da će SAD raspravljati o svojim pravima preleta i korištenja europskih vojnih baza, čime se potvrđuje da je nesudjelovanje Europe u napadu na Iran, nakon što se pokazalo da američko-izraelska operacija nije u stanju sama srušiti režim, razlog pritiska na Europu.
O tome SAD želi razgovarati u Ankari.
Riječ je o ozbiljnoj prijetnji stabilnosti i jedinstvu NATO-a koju bi u Moskvi i Pekingu dočekali s velikim zadovoljstvom. Model stvaranja regionalnih oblika suradnje unutar NATO-a, kao što je NB8 koji čine nordijske i baltičke zemlje, željeni je oblik pojačane suradnje jer takve skupine dijele zajedničke interese, mogu djelovati brže u slučaju ugroze dok Organizacija ne pokrene svoje mehanizme.
Ispunjenje najgore prijetnje
Trumpova slika vodi ispunjenju njegove prijetnje predanosti Članku 5. Sjevernoatlantskog ugovora, koji definira kolektivnu obranu, ako članica ne ispunjava zahtjeve izdvajanja sredstava. Taj bi zahtjev djelovao opravdano kad se sve članice ne bi u posljednje vrijeme trudile povećati ulaganja. Opasan je jer otvara mogućnost da iznenada Trump ili netko drugi pronađe neki drugi argument kojim će uvjetovati predanost kolektivnoj obrani.
Europa, čini se, ide spremna odgovoriti na pritiske u Ankaru. “U roku od nekoliko tjedana europski su saveznici popunili gotovo sve praznine nastale američkim smanjenjima u NATO Force Modelu”, rekao je visoki vojni dužnosnik Organizacije odgovarajući na Reutersov upit.
Glavna praznina koju NATO još uvijek pokušava popuniti odnosi se na strateške bombardere jer će SAD staviti na raspolaganje samo jedan zrakoplov umjesto dva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....