Vatikanska kurijalna Kongregacija za bogoštovlje i sakramente objavila je u subotu upute kojima odgovara na jedanaest dvojbi pojedinih biskupa oko korištenja mise na latinskome po obredniku sv. Ivana XXIII iz 1962, pošto je papa Frane u srpnju objavio motu proprio Traditionis custodes. Tim zakonodavnim aktom Papa je opozvao liberalizaciju pretkoncilske mise na latinskome koju je oktroirao njegov prethodnik Benedikt XVI.
Papa Frane je vratio na snagu propis po kojemu se ta pretkoncilska misa smije služiti samo s odobrenjem mjesnog biskupa ordinarija. Kongregacija precizira da ona ne smije služiti kao redovita župna misa niti biti u njezinu terminu, te da se ne smije koristiti za sakramente osim euharistije (nipošto za krizmanje ili svećeničko ređenje, a veoma teško za krštenje, ženidbu, odnosno pomazanje bolesnih). Konzervativniji crkveni krugovi, uključujući i neke biskupe kao što su kardinal Burke ili nadbiskup nuncij Viganò, objavili su Papi "liturgijski rat", koristeći misu na latinskome kao simbol svog otpora eklesiologiji i teologiji pape Frane, a time i papinskom autoritetu.
Jedinstvo Crkve
Kongregacija je uputama o tako otvorenim pitanjima još restriktivnije precizirala Papin dokument da bi se, kako piše, "očuvalo jedinstvo Katoličke crkve i njezinih sakramenata". "Kao pastiri ne smijemo se upuštati u sterilnu polemiku, prikladnu samo za stvaranje podjela, u kojoj se sam obred često iskorištavan za ideološka gledišta", napisao je prefekt Kongregacije, nadbiskup Arthur Roche, u uvodnom slovu uz odgovore na jedanaest pitanja.
U Katoličkoj crkvi Rimskog obreda "molitveni zakon" ostaje samo jedan te koristi Rimski misal (za razliku od obreda u drugim katoličkim crkvama sjedinjenima s Rimskom, poput grkokatoličke, na primjer, koje sve zajedno čine univerzalnu Katoličku crkvu s papom na čelu). Rimski misal se koristi u redovitom obliku, koji je sv. Pavao VI obznanio 1970, davši ga prirediti po naputcima Drugoga vatikanskog koncila, dok se izvanredno može koristiti Rimski misal koji je sv. Ivan XXIII obznanio 1962. I po tom Misalu se može misiti na narodnom jeziku, a ne samo na latinskome (u Hrvatskoj se i tridentska misa redovito mogla služiti na hrvatskome, što je na Drugome vatikanskom koncilu bio jedan od argumenata za opće uvođenje narodnih jezika u liturgijski obred).
Papa Benedikt XVI je u srpnju 2007 objavio motu proprio Summorum Pontificum, kojim je regulirao korištenje obrednika sv. Ivana XXIII iz 1962. Papa dakle, nije vratio u upotrebu "tridentski obred", kako ga kolokvijalno zovu, jer on nikada nije bio zabranjen, nego je pojednostavnio mogućnost njegova korištenja. Dotad se taj obred mogao primjenjivati uz odobrenje mjesnog biskupa, a od tada je odlučivao sam svećenik, ali sve pazeći da to ne izazove sablazan ili razdor među vjernicima. Benedikt XVI je, nota bene, odmah biskupima stavio u zadaću da tri godine prate primjenu norme koju je donio, pa da onda izvijeste poglavara Katoličke crkve o rezultatima i eventualnim problemima. I taj je naputak Benedikta XVI bio stanovita novost, kojom se naglašava kolegijalno upravljanje Crkvom, te Papina volja da korigira i vlastite odluke ako ga praksa na to navede.
Papa Frane dakle nije u srpnju proveo nikakvu revoluciju – samo je vratio na snagu odredbe sv. Pavla VI i sv. Ivana Pavla II, u skladu s naputkom Benedikta XVI o praćenju efekata njegove odredbe. A zašto? Upravo zato što je misa na latinskome po starom obredniku korištena kao simbol otpora Drugome vatikanskom koncilu. Reuters naglašava da je osobito u Sjedinjenim Državama rasprava o misi na latinskome spajana s kritikama Papi u pogledu njegovih stavova o klimatskim promjenama, imigraciji, odnosno socijalnoj pravdi.
Benedikt XVI je svoju "liberalizaciju" mise na latinskome obrazložio težnjom ka "pomirenju unutar Crkve", spominjući izrijekom nekadašnjega nadbiskupa Marcela Lefebvrea, koji nije prihvatio obrazac mise sv. Pavla VI, nego je primjenjivao isključivo posttridentski obred, a sa svojim sljedbenicima je utemeljio Zajednicu Pija X. Lefebvre je izopćen 1988, ali ne zbog mise na latinskome, nego zato što je posvetio biskupe koje nije imenovao tadašnji papa sv. Ivan Pavao II. Leđima ili licem Benedikt XVI nije s misalom sv. Ivana XXIII vratio u misu i termin "perfidni židovi" koji se koristio u liturgiji na Veliki petak, jer je baš taj papa izbacio taj izraz iz misala još 1959, dakle prije nego je renovirao tridentski Rimski misal sv. Pija V.
U posttridentinskom Rimskom misalu, kako ga je uredio sv. Ivan XXIII, ne govori se o položaju oltara i svećenika. To onda znači da misnik ostaje okrenut vjernicima kao sustolnicima za zajedničkim žrtvenim stolom (mensom), kako je to uredio Drugi vatikanski koncil, po uzoru na Isusovu pashalnu večeru s učenicima. Nekoliko mjeseci kasnije, o blagdanu Isusova krštenja u siječnju 2008, Benedikt XVI nije htio koristiti pokretni oltar, nego je misio okrenuvši leđa vjernicima, po prethodnome tridentskom obredu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....