Papa imenovao 22 nova kardinala: Newyorški nadbiskup Timothy Dolan nova je vatikanska zvijezda

Papa Benedikt XVI. je u subotu, u konsistoriju sazvanome u papinskoj Vatikanskoj bazilici sv. Petra, imenovao 22 nova kardinala, od kojih 18 izbornika, tj. mlađih od 80 godina, te četvoricu starijih. Kao i svaki konsistorij u kojemu se imenuju novi kardinali, i ovaj subotnji imao je nekoliko različitih aspekata.

Naizgled najvažniji je i naizgled najobičniji: poglavar Katoličke crkve ustožeruje (inkardinira) u kler Rimske (nad)biskupije nove biskupe, koji tako stječu pravo izabrati njegova nasljednika.

Povijesni spektakl

Budući da crkvene poslove zajedno s papom i pod njegovom apsolutnom vlašću obavlja skup tijela, koji se zajedno zove Rimskom kurijom, dio novih kardinala zaslužili su svoje purpurne halje i birete upravo imenovanjem na one dužnosti u Kuriji koje su namijenjene kardinalima, a drugi su ih zaslužili time što ih je papa prethodno imenovao na najistaknutija pastoralna mjesta, na nadbiskupske katedre koje su tradicionalno kardinalske, pa je stigao čas da i oni budu imenovani kardinalima, pošto je njihov prethodnik ili umro ili navršio 80 godina, izgubivši dakle pravo biranja pape. Prema tome, konsistorij je čin samoobnavljanja vrhovne vlasti u Katoličkoj crkvi.

To je istodobno i spektakl, koji je ta Crkva razvila kroz stoljeća, pitoreskan dovoljno da bi se i izvana vidio njegov značaj: Papa je svakome od novih kardinala - po novom pojednostavljenom protokolu - na glavu stavio biret, uručio mu bulu s nazivom rimske crkve koja mu je kardinalski naslov (i preko koje je, dakle, inkardiniran u rimski kler), te kardinalski prsten, koji je nekada služio kao pečatnjak, a danas je samo simbol savjetničkog udjela u papinskoj vlasti.

Loša predviđanja

Mediji, naravno, moraju imati i svoju zvijezdu. A kako su u konsistoriju svi kardinali jednaki, kako je centralna uloga namijenjena samo i isključivo Papi, tako se medijski trudbenici moraju potruditi izdvojiti zvijezdu. To su učinili i ove godine. Pri čemu se ne treba zavaravati: malokad je netko od njih ostao zvijezdom i kasnije. Pamtim samo jednu iznimku: kada je bl. Ivan XXIII. u prvoj godini pontifikata, 15. prosinca 1958., kardinalom imenovao Giovannija Battistu Montinija. Pozdravljen je u medijima kao budući papa, i to je bio. Ali nijedan od njegovih nasljednika - ni Luciani, ni Wojtyla, ni Ratzinger - nisu bili medijske “zvijezde” konsistorija u kojemu su imenovani kardinalima.

Iskustvo Vinka Puljića

“Zvijezda” 1994. bio je, na primjer, Vinko Puljić, jer je stigao iz ratom pogođene Bosne, pa i zato što je njegov kardinalski šešir značio postavljanje Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini na istu razinu s onom u Hrvatskoj. Hrvatima je 2003. zvijezda bio dakako Josip Bozanić, na koga se lani već u domovini digla kuka i motika. Ovogodišnja zvijezda u anglosaksonskim glasilima nesumnjivo je Timothy Dolan, za koga se odmah baja da bi mogao biti prvi sjevernoamerički papa. Jer, pišu, američki državljanin ne može postati ni glavni tajnik OUN ni direktor Međunarodnoga monetarnog fonda, dakle u organizacijama gdje najbogatija nacija ima i najveću specifičnu težinu, da se izbjegne napadna koncentracija vlasti - ali u katolištvu oni su manjina, zašto ne, napokon.

Pa smo već doznali da je donedavno igrao baseball, da je otvoren i odrješit, čovjek dijaloga koji zna s medijima, i sve tako. Istog časa se na američkim websiteima digla buka onih koji tvrde da je Dolan spreman na dijalog samo s istomišljenicima, da nije bio efikasan ni protiv svećenika pedofila u Milwaukeeju dok je bio biskup, a ni protiv biskupa koji su zataškavali pedofilske skandale u Philadelphiji i još ponegdje dok je bio predsjednik Biskupske konferencije.