Dana 3. veljače 2022. godine, samo tri tjedna prije nego što je Rusija napala Ukrajinu, ruska mornarica izvela je tajne vježbe na iznenađujućoj lokaciji - blizu obala Irske. Vježbe su se, znakovito, odvijale točno iznad točke prolaska transatlantskih podatkovnih kabela, od kojih tri četvrtine prolaze u blizini Irske. To nisu bile rutinske vježbe i Rusija nije tražila dopuštenje za njihovo provođenje, ali incident je otkrio nesposobnost Irske da odvrati napad na vode unutar svoje isključive ekonomske zone.
Unatoč tome što je otok, Irska nikad nije razvila obranu razmjernu svom bogatstvu ili važnosti za globalno gospodarstvo. Njezina mornarica raspolaže sa šest malih brodova, a njezine zračne snage još nisu punopravno zrakoplovstvo jer Irska - nema borbene zrakoplove.
Te ruske vježbe pokazale su koliko je Irska postala ključna, ali i kritična za europsko gospodarstvo, čime je postala meta ruskog vojnog djelovanja. Uloga Dublina u međunarodnoj infrastrukturi prijenosa podataka stavlja ga u središte europske strateške pozornice na način na koji to nije bio tijekom Hladnog rata.
S obzirom na ovu novu stvarnost - i činjenicu da irska imigrantska populacija danas ima jake veze sa zemljama kojima revanšistička Rusija najviše prijeti - Irska bi trebala temeljito preispitati svoje obrambene planove. No, to će zahtijevati odricanje od određenih ideja koje su dugo upravljale načinom na koji ova zemlja poima svoju sigurnost.
Među europskim zemljama, Irska ima prilično neobičnu prošlost. Iako je bila politički saveznik Sjedinjenih Država od neovisnosti 1921. godine, Irska je proglasila vojnu neutralnost nakon izbijanja Drugog svjetskog rata. Otvorenim stavljanjem na stranu Saveznika, naime, riskirala bi i njemačku invaziju i britansku protuinvaziju, od kojih ni jednu ni drugu ova nova država, tada slobodna tek 18 godina, nije mogla oduprijeti.
Neutralnost i meka moć
Ova specifična neutralnost naposljetku je evoluirala tijekom Hladnog rata u širi pacifizam koji je na neki način pozicionirao Irsku između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, bez obzira na čvrsti antikomunistički sentiment njezinog katoličkog stanovništva.
Ideja da je neutralnost Irske u Drugom svjetskom ratu spriječila pridruživanje vojnom savezu poput NATO-a s vremenom je postala konvencionalna mudrost u Irskoj. No, kako u svojoj analizi navodi Foreign Policy, to je bio mit. Iako se Irska nije pridružila NATO-u, razlog je bio njezin spor s Ujedinjenom Kraljevinom oko kontrole nad Sjevernom Irskom, a ne protivljenje antikomunističkom savezu. Dapače, Irska je 1949. predložila poseban, obvezujući ugovor o obrani sa Sjedinjenim Državama.
U razmjeni pisama s dužnosnicima u Washingtonu te godine, irska je vlada inzistirala na tome da je Irska "ostala, u većoj mjeri nego bilo koja druga europska država, imuna na širenje komunizma. ... S općim ciljem predloženog Ugovora, irska vlada se slaže", rečeno je.
Iako nije postojala tradicija nepridruživanja vojnim savezima, Irska je na kraju kasnije prihvatila to stajalište. Načelo koje se primjenjivalo tijekom Drugog svjetskog rata uskrsnulo je tijekom Hladnog rata kako bi se ojačao legitimitet Irske u diplomatskim inicijativama kao što je Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i u mirovnim misijama UN-a između 60-ih i 80-ih. Neutralnost je Irskoj omogućila značajnu ‘meku moć‘ i omogućila joj da se predstavi kao europska i antikolonijalna zemlja.
PROČITAJTE VIŠE Još jedna europska država na pragu napuštanja neutralnosti: ‘Putin nas je naveo na to‘
Kontroverze su uskrsnule nekoliko desetljeća kasnije kada je Europska unija počela razvijati vojnu komponentu putem Ugovora iz Nice 2001. godine, nakon čega je 2007. uslijedio Ugovor iz Lisabona. U Irskoj, protivnici su tvrdili da bi usvajanje ugovora Irsku obvezalo na pridruživanje europskom vojnom savezu. Kako bi otklonila takve zabrinutosti i istovremeno osigurala da može ratificirati ugovor iz 2007., Irska je osigurala izuzeće iz zajedničke europske obrane, koje joj je omogućilo da zadrži pravo veta na raspoređivanje vlastitih snaga, iako je zajednička obrana uskratila članicama EU-a takav veto.
Osim što nije participirala u tome, Irska je pojačala politički značaj dugotrajne politike raspoređivanja snaga koja je postala poznata kao "trostruka brana", koja sprječava raspoređivanje irske vojske u inozemstvu, osim ako nisu zadovoljena tri uvjeta - sigurnosna rezolucija Vijeća sigurnosti ili Opće skupštine UN-a, službena odluka irske vlade i rezolucija donjeg doma irskog parlamenta. To je, međutim, usko ograničenje i ne sprječava Irsku da se pridruži zajedničkim projektima nabave, kao što je inicijativa EU-a za vojnu suradnju PESCO, niti je oslobađa zajedničkih obrambenih obveza.
Danas je Irska jedna od samo četiri zemlje Europske unije koje nisu članice NATO-a. Iako su njezini susjedi tolerirali nečlanstvo Irske, sada su mnogo više zabrinuti zbog praktične nesposobnosti zemlje da se obrani od uznemiravanja iz Rusije. Ukoliko članstvo u NATO-u za sada ostane izvan političkog dnevnog reda, slijede promjene u irskoj politici raspoređivanja i obrambenih troškova.
Vjetar promjena
Novim zakonom se tako planira ukloniti zahtjev vezan uz Vijeće sigurnosti UN-a jer Irska ne želi da Rusija ili Kina mogu staviti veto na raspoređivanje njihovih snaga. Prijedlozi za preinaku ovog dijela trostruke brane uključuju samo zahtjev potpisivanja "regionalne organizacije", koja očito uključuje EU, ali bi mogla uključivati i NATO.
Ove promjene u stavu Irske, koje se očekuju u nadolazećoj godini, međutim, još ne prate dovoljne promjene u proračunima. Neposredno prije nego što je Rusija napala Ukrajinu, Irska je provela reviziju svog obrambenog stava koja je postavila tri razine ambicija (Level of Ambition - LOA), za svoje obrambene snage.
Trenutačna vlada uspjela je dobiti potporu samo za usvajanje LOA 2, koji bi osigurao obrambeni proračun od 1,5 milijardi eura do 2028. godine. Ovaj plan će podići izdvajanja za obranu na 0,56 posto modificiranog bruto nacionalnog dohotka (BND) - što je pokazatelj kako se uzima u obzir da je Irska baza za sjedište mnogih multinacionalnoj tvrtki i industriju međunarodnog leasinga zrakoplova, što mijenja stavke bruto nacionalnog proizvoda (BDP) od 0,42 postotaka naviše.
PROČITAJTE VIŠE Oštećen podvodni kabel koji Finsku veže s Europom
Irska bi trebala održati izbore 29. studenog, a ako se ankete pokažu točnima, Fine Gael, stranka koja se najviše zalaže za reformu obrane, vjerojatno će pobijediti, iako će joj trebati potpora sadašnjeg partnera Fianne Fail, a možda i Zelenih za parlamentarnu većinu. Takva će se vlada suočiti s pritiskom zbog sve opasnije međunarodne situacije, ali i pritiskom saveznika - koji smatraju da bi bogata Irska trebala dati veći doprinos obrani ekonomskog sustava koji proizvodi to bogatstvo, da poveća obrambene napore zemlje.
To bi potaknulo Irsku da naruči borbene zrakoplove i poveća mornaricu sa šest na 12 brodova, a također i poveća proračun za obranu na 3 milijarde eura godišnje, ili 1,13 posto bruto nacionalnog dohotka. To je ono što je u reviziji iz 2022. ocijenjeno kao minimum potreban Irskoj za postizanje LOA 3 i održavanje sposobnosti punog spektra za obranu svojih obalnih voda, potencijala pučinske energije vjetra i transatlantskih kabela, od sabotaže.
Analize obrambene situacije Irske i povezani dokumenti rijetko spominju vjerojatne neprijatelje imenom, ali veliki neprijatelj koji se proteže područjem Euroazije - Rusija - nedvojbeno je bio na umu autorima tih uradaka. Ipak, čak su i ti planovi postali zastarjeli nakon ruske invazije punog opsega na Ukrajinu. Iduća vlada mora razmotriti kako bi izgledao LOA 4, dovoljan za pružanje punog spektra obrambenih sposobnosti primjerenih maloj pomorskoj zemlji i doprinosa zajedničkoj europskoj obrani i sigurnosti, navodi Foreign Policy.
Sad treba uvjeriti građane
Da bi se razumjelo što bi se daljnjim povećanjem moglo postići, dva posto modificiranog BND-a odgovara proračunu od 5,3 milijarde eura godišnje, što je gotovo isto kao vojni proračun Finske, ali i oko petine projiciranog proračunskog suficita Irske ove godine. No, obrambene potrebe Irske su, dakako, vrlo različite od onih Finske, koja ima dugu kopnenu granicu s Rusijom. U slučaju Irske, prioritet treba dati pomorskim obrambenim zadaćama i opremi koja može biti od koristi kako za zaštitu europskih mora, tako i za zaštitu Irskog mora, uključujući protupodmorničko ratovanje i modernu protuzračnu obranu, koju Irska trenutačno ne posjeduje.
Rusko-ukrajinski rat pokazao je sve veću važnost sustava bez posade u pomorskom ratovanju, uključujući podmornice i morske bespilotne dronove, kao i bespilotne letjelice, bitne za zaštitu infrastrukture obnovljive energije.
S obzirom na visoko konkurentno tržište rada u Irskoj - početna godišnja plaća nižeg časnika je oko 50.000 eura - ulaganje u automatizaciju vojnih sustava čini se nužnim i iz ekonomskih razloga. Dugoročno gledano, Irska bi čak mogla razmišljati o suradnji u britanskom programu razarača tipa 83, snažnom novom površinskom brodu koji može služiti za obranu od podmorničkih i zračnih napada. Ako bi brodovi bili izgrađeni u Belfastu - sada kada je Sporazumom na Veliki petak riješen sukob u Sjevernoj Irskoj, za razliku od 1949. - to bi omogućilo Ircima da postanu simbol britansko-irske suradnje.
Ipak, prihvaćanje takve obrambene politike zahtijevat će od Dublina da uvjeri svoje građane novim političkim argumentom - svojom ulogom u europskoj sigurnosti. Tijekom Hladnog rata kombinacija vojne nesvrstanosti i političke ukorijenjenosti u zapadni svijet imala je smisla za relativno siromašnu zemlju, koja je još uvijek bila pod snažnim britanskim utjecajem.
No, to vrijeme je prošlo. Ako je Irska 20. stoljeća uglavnom bila usredotočena na englesko govorno područje, Irska 21. stoljeća sada je definitivno više europska, uključujući i svoje stanovništvo. Kao što je vlastitoj slobodi Irske pomogla njezina dijaspora u Sjedinjenim Državama, tako bi se trebala posvetiti slobodi istočne i srednje Europe, čija dijaspora sada živi u Irskoj. Njezin obrambeni položaj i proračun trebali bi odražavati ovu novu, europsku stvarnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....