Igor Jurić, osnivač fondacije "Tijana Jurić", na svom Facebook profilu napisao je dirljiv status o gostovanju u TV emisiji "Utisak nedelje", u kojoj je upoznao Slobodana Negića, oca djevojčice koja je 3. svibnja stradala u zločinu u beogradskoj Osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar".
Igorova kći Tijana oteta je, mučena i ubijena 25. srpnja 2014. u dobi od samo 15 godina. Upravo je zbog tog zločina Srbija 2019. izglasala zakon o doživotnoj zatvorskoj kazni za najteža kaznena djela, a zakon je u javnosti ubrzo postao poznat kao "Tijanin zakon". Za Tijanino ubojstvo uhićen je Dragan Đurić, 34-godišnji mesar iz beogradskog naselja Surčin. Osuđen je na maksimalnu kaznu u trajanju od 40 godina zatvora.
Igorove riječi u nastavku prenosimo u cijelosti.
“Mislio sam da sam dobar čovjek. Dok nisam upoznao Sofijinog tatu, Slobodana. Upoznali smo se tako što smo se zagrlili i zajedno plakali, jecali i u tišini, ne govoreći ništa, tješili jedan drugoga. A onda je Slobodan prekinuo tišinu i tiho izgovarao ono što već svi znamo: ‘Igore, meni moja Sofija toliko nedostaje…‘.
Slobodan je s drugim roditeljima stradale djece u Ribnikaru i Mladenovcu postao dio jedne velike obitelji. Obitelji gdje više nisi Slobodan, već Sofijin tata, baš kao što ja nisam Igor, već Tijanin tata. Tako mi se obraćaju ljudi koji me prepoznaju na ulici. ‘Jeste li Vi Tijanin tata? Da, jesam…‘.
Tad te u trenutku preplave dva osjećaja, jedan je ogroman ponos, drugi je ogromna tuga. Tako će nastaviti život Slobodan, kao i svaki drugi roditelj koji je u ovoj strašnoj tragediji izgubio one zbog kojih ovaj život zapravo ima smisla.
Neizmjerno sam tužan i neizmjerno sretan što sam upoznao Slobodana. Znam da ću imati od koga učiti o dobroti. Znam uz koga ću moći šutjeti. Znam tko će me razumjeti. Isto toliko, žarko želim zagrliti i isto tako šutim sa svakim roditeljem koji će ispričati svoje priče, o svojoj stradaloj djeci. I plakat ćemo tek kad se njihove priče spoje sa Slobodanovom. Tek tad ćemo početi shvaćati koliko je zapravo ovo velik gubitak za sve nas. Bar se nadam da zaista hoćemo.
Slobodan nam je svima dao zadatak, da na ovu količinu ljubavi i dobrote, koju je on pružio nama, odgovorimo isto. Da svoje bližnje bolje razumijemo, volimo i poštujemo. Ali ne samo bližnje. Samo dobrota i ljubav mogu zaliječiti ovu veliku ranu i nasilje oko nas. Baš ona dobrota kakvu moj Sloba nosi u sebi, u svom ogromnom srcu.
I zato, zbog Sofije i njenog tate, zbog sve druge stradale djece i njihovih roditelja, razmislite kako razgovarate sa svojom i tuđom djecom, sa svojim prijateljima, svojom rodbinom, poznanicima i onima koje ne poznajete. Da svatko od nas bude bar mali, ako već ne može biti veliki Slobodan Negić. To dugujemo svakom stradalom djetetu u ovoj nezapamćenoj tragediji.
I neka to krene od vas, dragi narodni zastupnici. Napunite skupštinu i s najvećim poštovanjem u tišini i primjerenim rječnikom razgovarajte o ovoj muci koja nas je snašla. Nama, roditeljima stradale djece, ne znači ništa što se bjesomučno vrijeđate. Razgovarajte između sebe o tome kako da ove tragedije preduhitrimo i spriječimo. I barem dok su sjednice posvećene ovoj tragediji, pokušajte svi biti barem na kratko Slobodan Negić.
Ja ću pokušati naučiti biti dobar kao on. Znam da je to gotovo nemoguće, ali pokušat ću. Pokušajte i vi. Zbog Sofije i svakog drugog stradalog djeteta.
Sofijin tata, Slobodan Negić. Oličenje dobrote - objavio je Igor Jurić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....