Europski izbori u nedjelju u jednoj od država utemeljitelja Europske unije - s glavnim gradom kao sjedištem europskom bloka - kombinirani su nacionalni izbori za savezni parlament i regionalne skupštine Flandrije, Valonije i Bruxellesa i za Europski parlament. Radi se, naravno, o Belgiji, a glavna zvijezda tamošnjeg glasanja, čini se, bit će čelnik ekstremno desne nacionalističke stranke Flamanski interes (Vlaams Belang - VB), 37-godišnji Tom Van Grieken.
Van Grieken je odrastao u multikulturalnom Antwerpenu i ljutilo ga je kada bi učitelji poticali njegove kolege iz razreda - Turke, Arape ili Pakistance - da budu ponosni na svoje identitete, dok su njega nazivali rasistom zbog njegovog ponosa što je Flamanac. Kao tinejdžer je bio problematičan, vrlo aktivan na rubovima krajnje desničarske i nacionalističke politike, a njegovim su se aktivnostima bavile i obavještajne službe. Danas se za to ne ispričava, već to pripisuje svojoj prošlosti kada je bio, kako kaže, ljutiti "pubertetlija".
Danas je šef stranke koja je favorit za savezne izbore i one u Flandriji, a čiji uspon prijeti opstanku Belgije, kako piše The Times, kojemu je Van Grieken dao jedan od rijetkih intervjua za strane medije. Njegov i cilj njegove stranke je, najjednostavnije rečeno, raspad Belgije, odnosno odcjepljenje bogate pokrajine Flandrije od Valonije i Bruxellesa, što bi imalo izravne negativne reperkusije na ostatak Europe i Europsku uniju uopće.
Belgija je višejezična zemlja koja predstavlja srce zapadne Europe. Jedna je od osnivačica Europske unije, glavni grad Bruxelles je sjedište EU-a i NATO-a, no istraživanja uoči nacionalnih i izbora za Europski parlament daju veliku prednost VB-u - velikim kritičarima etabliranih briselskih politika - što predstavlja egzistencijalni izazov i za Belgiju i za EU. Strahuje se da će glasanje u Belgiji izazvati novi politički šok u Europskoj uniji.
Očiti partner je protivnik glavnog cilja
Tom Van Grieken, koji njeguje urbani imidž, dominirao je kampanjom i postao najpopularnija politička figura u svojoj zemlji, pokrenuvši intenzivne rasprave o budućnosti Belgije, EU-a i ‘woke‘ konsenzusu o pravima transrodnih osoba. On sam vidi Europu na rubu odmaka od globalizirane, multilateralne vlade - bilo u belgijskom federalnom sustavu ili EU - prema jednoj nacionalnoj politici. Svoj argument ojačava sukobima koji su se rasplamsali tijekom prošle godine, kao što su prosvjedi poljoprivrednika protiv europskog zakonodavstva o zaštiti okoliša, koji su osvojili simpatije i podršku široke javnosti.
"U svemu se radi o globalističkom naspram lokalističkog identiteta. Prepuštanje suvereniteta EU ima izravan učinak na vašu nacionalnu državu. Farmeri su sada prisiljeni, zbog europskih pravila, biti u situaciji u kojoj nemaju nikakvu sigurnost za svoju budućnost", rekao je Van Grieken za The Times. On smatra da se sada stvari počinju mijenjati. "Radi se o tome kako i čime kontroliramo sebe, budućnost, naš utjecaj na budućnost. Kažemo možda je rješenje manje europsko. Molim vas, prestanite od toga praviti superdržavu", dodaje.
Van Grieken je blisko povezan s Geertom Wildersom, nizozemskim populistom čija je stranka pobijedila na izborima prošle godine. Poput Marine Le Pen u Francuskoj, Von Grieken želi vratiti kontrolu, posebice u pogledu migracija i azila, ali za razliku od Nigela Faragea, najvećeg zagovornika Brexita u Velikoj Britaniji - koji se upravo ponovno u velikom stilu penje na britansku političku pozornicu uoči izbora kao velika opasnost za Konzervativnu stranku i njezinog šefa i premijera Rishija Sunaka kojima bi Farageova Reformistička stranka mogla ‘ukrasti‘ brojne glasove - on ne želi napustiti EU. Kako sam kaže, oni nisu za izlazak, nego za reformu EU-a.
Za razliku od, primjerice, Škota u Britaniji ili Katalonaca u Španjolskoj, Flamanci u Belgiji nisu nacionalna manjina, nego većina i čine oko 60 posto stanovništva. Ove se godine gotovo polovica njih, oko 47 posto, izjasnilo da će glasati za nacionalističke stranke.
VB-ov najbliži suparnik, separatistički Novi flamanski savez (N-VA), ne u tolikoj mjeri tvrdolinijaška, ali ipak euroskeptična konzervativna stranka, prema anketama zaostaje pet postotnih poena. Ova stranka je naizgled očiti Van Griekenov partner u realizaciji odcjepljenja, kao jedina druga flamanska stranka koja se zalaže za neovisnost, ali po drugom modalitetu. Ankete pokazuju da bi N-VA i VB zajedno mogli osvojiti blizu 50 posto flamanskih glasova, ali šef N-VA, Bart De Wever, osudio je sepratističke planove VB-a, upozoravajući da bi to izazvalo "katalonski scenarij" kaosa i nemira, kako je prenio Politico.
‘Prekinuti prisilni brak‘
Van Grieken se žali da flamanski glasači, koji govore nizozemski, bazirani u Flandriji - najuspješnijoj i najrazvijenijoj gospodarskoj regiji - uz to što čine većinu, plaćaju i većinu poreza, ali prema federalnom sustavu dopušteno je da imaju samo 50 posto ministara u "prisilnom braku" s frankofonim Valoncima, koji čine jednu trećinu stanovništva, s time da je Valonija osjetno slabije razvijenija belgijska pokrajina. "Status quo Belgije vodi u bankrot... i njome se ne može upravljati. Predlažemo alternativu. Naša alternativa je prekinuti prisilni brak između frankofonih i Flamanaca", jasan je Van Grieken.
Svoju je misiju istaknuo i na nedavnom predizbornom skupu u obraćanju svojim pristašama. "Tek kada naša stranka bude mogla postati najveća stranka, tek tada će se Flamance slušati... i Flandrija će ponovno biti naša", poručio je i uzviknuo "Flandrija!", a kao odgovor gomila je zaurlala: "Naša!".
Njegova ogorčenost još je veća jer su njegova stranka i NVA u prošlosti radovito izbacivani iz procesa donošenja odluka zbog ‘sanitarnog koridora‘ koji su prema krajnjoj desnici uvele glavne struje belgijskih stranaka, posebno socijalisti na jugu Valonije. "Belgijska konstrukcija je obuzdati, kontrolirati i umanjiti flamansku većinu", smatra Van Grieken. Njegova poruka Paulu Magnetteu, vatrenom frankofonom valonskom socijalistu koji je obećao da će VB-u onemogućiti da obnaša vlast, krajnje je otvorena. "Oprosti na mom francuskom, je** se", poručio mu je.
On također odbacuje etiketu ‘krajnje desnice‘, koju mu lijepe Magnette i drugi pripadnici političkog establišmenta, te inzistira na tome da su njegovo jedino političko ‘oružje‘ sloboda govora i olovke na biračkim mjestima. "Ako vas se naziva krajnja desnica ili ekstremna desnica, to uvijek ima konotacije nasilja i nedemokratskih aspekata", rekao je.
Belgijskoj politici, rekao je na nedavnom predizbornom skupu, pažnja je bila skrenuta od važnih stvari prema "rodnim besmislicama, klimatskom ludilu i smaku svijeta". "Ono što brine sve više i više Flamanaca nije kraj svijeta, nego kraj mjeseca", poručio je, kako je prenio Politico.
U Belgiji je vlast podijeljena između savezne vlade, tri jezične zajednice (flamanska, francuska i njemačka) i tri regije (Flandrija, Valonija i Bruxelles). Flandrija je bogatija regija, koja putem federalnih mehanizama poput socijalnog osiguranja doprinosi nacionalnim proračunima više od ostalih, podsjeća Politico, a potom ocjenjuje da je ono što VB odvaja od ostalih krajnje desnih stranaka koje osvajaju Europu, njihov krajnji cilj - a to je odcijepiti sjevernu regiju Flandriju od frankofone, ljevičarske južne regije Valonije. Zato je njegov govor i bio prepun tipičnih separatističkih općih mjesta. "Flamanski novac prije svega treba ići flamanskim obiteljima", poručio je.
‘To je znanstvena fantastika‘
Osim suprotstavljanja imigraciji, kampanja stranke bavila se nezadovoljstvom zbog sigurnosnih pitanja i rastućih troškova života, ali u slučaju VB-a njihova se ekstremno desna, ultrakonzervativna platforma povezuje sa separatističkim programom i izgleda da bi to moglo rascijepiti Belgiju na pola.
Uloga Belgije kao međunarodnog političkog središta bit će u pitanju ako se ostvare snovi VB-a o odcjepljenju, ocijenio je Politico. Podjela zemlje također bi izazvala šokove diljem Europe - regije od Škotske do Katalonije u proteklom su se desetljeću nastojale odcijepiti, no svi ti pokušaji su zapali u pravne, proceduralne i političke slijepe ulice.
Za svoju stranačku platformu VB odabrao je scenarij podjele Čehoslovačke na Češku i Slovačku 1992. godine. Žele ‘uredno odvajanje‘ od Belgije, rekao je za Politico Tom Vandendriessche, član Europskog parlamenta i glavni ideolog stranke. Polazna točka bila bi ‘deklaracija o suverenitetu‘ u regionalnom flamanskom parlamentu. To bi prisililo regionalnu vladu Valonije da započne pregovore o odcjepljenju, rekao je Vandendriessche, rekavši kako je plan da se podijeli sve, od vojne imovine do državnog duga zemlje. VB namjerava dati valonskim kolegama pet godina da postignu dogovor, a ako ga ne bude, Flandrija bi jednostrano proglasila neovisnost.
Unatoč svemu, vrlo malo političara i analitičara izvan Vlaams Belanga vjeruje u ovaj plan komadanja Belgije. Carl Devos, politički analitičar i profesor na Sveučilištu Ghent, smatra da se radi o "znanstvenoj fantastici". "S državnim dugom, sa socijalnom sigurnošću, s Bruxellesom... Ideja da to možete učiniti u roku od pet godina je potpuna besmislica", smatra on.
Šef N-VA De Wever upozorio je Van Griekena u nedavnoj televizijskoj emisiji da bi jednostrano proglašenje neovisnosti značilo da bi Flandrija prekinula svoje veze s Bruxellesom, glavnim gradom zemlje i regije, te bi izašla iz EU-a. "To je ludo. Nitko ne vjeruje u to", rekao je on. N-VA umjesto toga planira srednjoročnu transformaciju zemlje u "konfederalnu" državu s minimalnim ovlastima na nacionalnoj razini. Vandendriessche, pak, odbacuje upozorenja da bi odcjepljenje dovelo do kaosa. "Katalonija je manjina na periferiji Europe. Mi smo većina u srcu Europe", istaknuo je.
Unatoč tradicionalnom sanitarnom koridoru prema ekstremnoj desnici i blokadi dolaska na vlast, čini se da se situacija i po tom pitanju mijenja, a tu je opet Tom Van Grieken u glavnoj ulozi. Slično kao zvijezda francuskog Nacionalnog okupljanja, Jordan Bardella, Van Grieken - koji je imao samo 28 godina kada je postao predsjednik stranke - čini stranku uglađenijom, energičnijom i mlađom.
Kosa mu je uvijek uredno počešljana, a s dječačkim smiješkom na licu prenosi često radikalne poruke. Glasači ga smatraju simpatičnim, kako sam kaže, čak i kada bi izražavali gađenje prema njegovoj stranci. "Ono što smatram vlastitom zaslugom, ako to možete skromno izraziti, jest to što sam probio društveni kordon", rekao je za Politico, a dokaz su i mladi i stariji građani koji žele snimiti selfie s njim ili porazgovarati.
Raspada se tabu o krajnjoj desnici
Van Griekenova kampanja, s glavnim sloganom "Flandrija opet naša", pala je na plodno kod mladih birača, posebno muškaraca. Stranka nadmašuje sve druge belgijske stranke na društvenim mrežama, često s konzervativnim porukama po pitanju tema poput migracija i upozorenja na ‘woke‘ ljevicu. Tako polako, ali sigurno, Van Griekenovo vodstvo znači da se raspada tabu o glasovanju za stranku krajnje desnice.
Što se tiče kulturoloških pitanja, VB je u oštrom sukobu s belgijskim pretežno liberalnim normama. Nastupaju izrazito konzervativno po pitanjima kao što su pobačaj i usvajanje djece istospolnih parova. Posljednjih tjedana, njihovi radikalni stavovi o LGBTQ+ pitanjima još su ih više izolirali od drugih stranaka. "Pravi ekstremisti su ljudi koji poriču da postoje samo muškarci i žene", rekao je nedavno Van Grieken.
Također, stranka se morala nositi s pitanjima i nagađanjima o svojim vezama sa stranim autoritarnim režimima, čime se Van Grieken nije na odgovarajući način pozabavio. Filip Dewinter, nekoć stranački teškaš, posljednjih se mjeseci suočava s optužbama za blisku suradnju s jednim kineskim špijunom, prema istraživanju lokalnih medija. Stranka je prošlog prosinca izbacila svog bivšeg senatora Franka Creyelmana zbog optužbi da ga je regrutirala kineska tajna služba.
Odnos VB-a s Rusijom također je u prošlosti izazivao zabrinutost. Godine 2014. tri člana regionalnog parlamenta otputovala su na okupirani ukrajinski poluotok Krim, kako bi bili promatrači na lažiranom ruskom referendumu o njegovom statusu. Nedavno je, kao član Europskog parlamenta, Vandendriessche zabilježen na video snimkama internetskog kanala Glas Europe, koji su češke i belgijske obavještajne službe nedavno raskrinkale kao proruski propagandni alat za miješanje u europske poslove, što je preraslo u skandal koji je dobio naziv ‘Russiagate‘ s optužbama da su neki europarlamentarci primali novac od te proruske medijske mreže za širenje kremaljskog narativa i stavova, što uključuje i rat protiv Ukrajine.