VELIKA ANALIZA

Ovo je najvažnija vojna nabava Hrvatske iza Rafalea, a jedan bitan detalj prošao je ispod radara

Hrvatska je kupnjom korejskog oružja ušla i u poljski vojno-industrijski krug, i to kada Poljska od najvećeg europskog kupca korejskog naoružanja postaje njegov europski proizvođač

Kada je ministar obrane Ivan Anušić 10. rujna ove godine u Banskim dvorima potpisao ugovor s južnokorejskom tvrtkom Hanwha Aerospace o nabavi 18 samohodnih višecijevnih lansera raketa K239 Chunmoo, vrijednom 435,2 milijuna eura bez PDV-a, javnost se uglavnom bavila dometom, cijenom i porukom koja je time poslana Beogradu.

Manje je pažnje privukao drugi ugovor potpisan istoga dana, s poljskom tvrtkom WB Electronics, koja će u hrvatske lansere ugraditi i integrirati zapovjedno-upravljački sustav. Upravo bi se taj, naizgled tehnički detalj, mogao pokazati jednako važnim kao i sama nabava. On znači da je Hrvatska kupnjom korejskog oružja ušla i u poljski vojno-industrijski krug, i to u trenutku kada Poljska od najvećeg europskog kupca korejskog naoružanja postaje njegov europski proizvođač.

Riječ je o najvažnijoj nabavi za Hrvatsku vojsku nakon aviona Rafale. Chunmoo bi trebao zamijeniti zastarjele lansere M92 Vulkan i BM-21 Grad kalibra 122 mm, čiji domet ne prelazi 40 kilometara, sustavom koji, ovisno o streljivu, može djelovati po ciljevima udaljenima gotovo 300 kilometara. Oko 85 posto sustava trebalo bi stići 2028., a cijeli paket, s raketama, vozilima za prijevoz streljiva, centrima za upravljanje paljbom, obukom i rezervnim dijelovima, do 2029. godine. Glavna prednost sustava jest modularnost. Svaki lanser nosi dva raketna kontejnera s raketama različitih kalibara, od nevođenih raketa kalibra 131 mm do vođenih raketa kalibra 239 mm i balističkog projektila CTM-290, pa zapovjednik može birati streljivo prema zadaći bez preinaka na lanseru.

Od kupca do proizvođača

Poljska je 2022. s Južnom Korejom sklopila okvirne sporazume vrijedne desetke milijardi dolara za tenkove K2, samohodne haubice K9, lake borbene avione FA-50 i lansere Chunmoo, koji u poljskoj inačici nose naziv Homar-K. Program Homar-K obuhvaća 290 lansera na poljskim kamionima Jelcz, a prvi su u postrojbe stigli 2023. godine. U listopadu ove godine Poljska je zaprimila i prve pošiljke vođenih raketa CGR-080 dometa do 80 kilometara te balističkih projektila CTM-290 dometa do 290 kilometara. Međutim, ključ poljskog pristupa ipak nije u broju kupljenih sustava, nego u inzistiranju na prijenosu tehnologije i domaćoj proizvodnji. Hanwha Aerospace i WB Group osnovali su 2025. zajedničko poduzeće Hanwha WB Advanced Systems (51 posto korejskog i 49 posto poljskog udjela), a početkom studenoga u Gorzówu Wielkopolskom položen je kamen temeljac tvornice vođenih raketa CGR-080. Pogon bi trebao biti dovršen 2028., prva serija očekuje se krajem 2029., a puna proizvodnja 2030. godine. Riječ je o prvom Hanwhinom pogonu za vođeno naoružanje u Europi, a čelnik tvrtke Boo-hwan Lee pritom je otvoreno rekao da je proizvodnja u Poljskoj temelj za širenje na europsko tržište. Za Hrvatsku je to važno jer će njezini lanseri stizati upravo kada se u Poljskoj zaokružuje proizvodni lanac za njihove rakete, koje će se tako proizvoditi na manje od 1.500 kilometara od Zagreba, unutar Europske unije i NATO-a.

Regionalni kontekst

Odluka o nabavi donesena je u kontekstu ponovnog naoružavanja u regiji. Srbija posljednjih godina intenzivno kupuje dalekometno naoružanje, od izraelskog raketnog sustava PULS do kineskih nadzvučnih projektila CM-400AKG, a samo dva dana prije potpisivanja hrvatskog ugovora tadašnji srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavio je da će Srbija u roku od godinu dana započeti proizvodnju balističkih projektila dugog dometa. Predsjednik Zoran Milanović već je ranije poručio da će Hrvatska na takve nabave morati odgovoriti opremanjem nečim sličnim, a nabavu su podržali i Vlada i Ured predsjednika. Upravo u tom kontekstu suradnja s Poljskom dobiva dodatnu težinu, jer sposobnost odvraćanja ne ovisi samo o broju lansera, nego i o tome može li ih zemlja održavati, opskrbljivati streljivom i koristiti u savezničkom okviru. Srbija se oslanja na partnere poput Kine, Rusije i Bjelorusije, a Hrvatska može računati na saveznike unutar NATO-a i Europske unije. Poljska je među njima partner koji ima i isti sustav i vlastitu proizvodnju za njega.

Iskustvo koje Hrvatskoj nedostaje

Prvo i najočitije područje suradnje sa saveznikom poput Poljske je vojno. Hrvatska vojska nikada nije imala sustav kojim može djelovati po ciljevima udaljenima stotinama kilometara, što je i premijer Andrej Plenković istaknuo pri potpisivanju, rekavši da Hrvatska dobiva sposobnosti koje do sada nije imala. Ugovorom je predviđena šestotjedna obuka posada, no uvođenje takvog sustava u operativnu uporabu traje godinama. Potrebno je razviti doktrinu djelovanja u dubinu, povezati lansere s izviđačkim i obavještajnim sustavima, dronovima i radarima, uvježbati brzo premještanje nakon gađanja i isplanirati logistiku teškog streljiva. Poljske topničke postrojbe to rade već tri godine na gotovo identičnom sustavu. Razmjena instruktora, zajednički tečajevi, sudjelovanje hrvatskih časnika u poljskim vježbama i zajednička bojna gađanja bili bi najbrži put do pune operativne sposobnosti, tim više što Hrvatska nema poligon za gađanje raketama takvog dometa. Drugo područje suradnje jest digitalno. WB Electronics će u hrvatske lansere, prema dostupnim informacijama, ugraditi sustav Topaz, koji poljska vojska već koristi u svojim topničkim sustavima. Hrvatski i poljski Chunmooi tako će koristiti isti sustav upravljanja paljbom, što olakšava razmjenu podataka o ciljevima i zajedničko djelovanje. Obje zemlje imaju i američke HIMARS-e, pa se otvara pitanje kako oba sustava povezati u jedinstvenu mrežu potpore paljbom, a to Poljska rješava već nekoliko godina. Isti sustav upravljanja paljbom od Baltika do Jadrana dao bi stvaran sadržaj onome što se u NATO-u često spominje tek deklarativno, interoperabilnosti na istočnom krilu.

Treće područje suradnje je logistika streljiva, i tu je potencijal možda najveći. Rat u Ukrajini pokazao je da se učinkovitost lansera bez dovoljnih zaliha raketa uvelike smanjuje. Poljska je za Chunmoo posegnula jer američka industrija nije mogla dovoljno brzo isporučiti HIMARS-e, Estonija je tražila drugi, komplementarni sustav dubokog udara, a Hrvatskoj je, uz HIMARS-e s raketama dometa do 80 kilometara, trebao domet od gotovo 300 kilometara i drugi izvor opskrbe. Budući da će se rakete CGR-080 proizvoditi u Poljskoj, hrvatske bi narudžbe u budućnosti mogle biti pridružene velikim poljskim serijama, uz kraći i sigurniji opskrbni put i potencijalno nižu cijenu. Zajednička nabava, pa i zajedničke ratne zalihe, logičan su sljedeći korak, a tome idu u prilog i europski instrumenti poput zajmova SAFE i programa EDIP, koji potiču zajedničke nabave i proizvode s visokim udjelom europskih komponenti. Raketa proizvedena u Poljskoj, uz poljski sustav upravljanja, za takva bi sredstva bila znatno prihvatljivija od izravnog uvoza iz Azije, pa bi Hrvatska dio troškova budućih nabava streljiva mogla financirati povoljnije nego da ide sama.

Hrvatska kao pozadinska baza

Četvrto, dugoročno najzanimljivije područje jest industrijsko. Ministar Anušić naglasio je da odnos s Korejom nije jednosmjeran i da će u provedbi projekta sudjelovati Končar, a predsjednik uprave Hanwhe govorio je o prijenosu tehnologije i znanja. To su dobri signali, ali bez jasnog plana ostat će na razini izjava. Hrvatska pritom ima prednost koju Poljska nema, a to je geografski položaj. Poljska je na prvoj crti mogućeg sukoba s Rusijom i njezini bi pogoni u slučaju rata bili izloženi napadima dalekometnim oružjem, a Hrvatska je dovoljno udaljena od istočne bojišnice i ima luke na Jadranu kroz koje mogu prolaziti saveznička oprema i sirovine. Mogla bi stoga postati pozadinska proizvodna i servisna baza za korejske sustave u Europi, primjerice kroz proizvodnju dijelova i elektronike, u čemu bi priliku mogao dobiti Končar, ili kroz regionalni centar za održavanje lansera za korisnike na jugoistoku Europe. Hrvatska još nema pogon za topničko i raketno streljivo (proizvodnja malokalibarnog streljiva dogovorena je s talijanskom Berettom u Obrovcu), a suradnja s poljskim i korejskim partnerima mogla bi biti put do njega, makar u početku za pojedine komponente. Sličan model već postoji: Đuro Đaković i poljski PGZ proizvode inačice istog finskog oklopnog vozila Patria, a Đuro Đaković, kao podizvođač američke podružnice britanskog BAE Systemsa, modernizira hrvatske Bradleyje i ima ambiciju postati regionalno središte za njihovo održavanje.

Lekcija za sljedeće nabave

Poljsko iskustvo važno je i izvan Chunmooa. Hrvatsku u idućih godinu dana očekuju odluke o protuzračnom sustavu srednjeg dometa (500 do 600 milijuna eura) i dvjema korvetama (oko milijardu eura). Poljska je i tu pokazala kako se nabave pretvaraju u domaću sposobnost; u programu Narew MBDA i PGZ zajednički proizvode rakete CAMM-ER, a u programu fregata Miecznik britanski projekt Arrowhead 140 gradi se u brodogradilištu u Gdyniji, uz prijenos znanja koji će Poljskoj omogućiti samostalnu gradnju i održavanje. Hrvatska ne može očekivati jednake uvjete, ali može postaviti pravilo da svaka velika nabava uključuje i udio domaće industrije. Chunmoo je prvi test te politike. Ako Končar i druge hrvatske tvrtke u njemu dobiju stvarnu ulogu, Zagreb će imati argument i u pregovorima o protuzračnoj obrani i korvetama.

Inicijativa triju mora kao okvir suradnje

Temelji za takvu suradnju već postoje. Ministri Anušić i Władysław Kosiniak-Kamysz dogovorili su se u svibnju 2025. da će povezivati hrvatske i poljske obrambene tvrtke, a Hrvatska i Južna Koreja pri potpisivanju ugovora o Chunmoou sklopile su memorandum o suradnji u obrambenoj industriji, obuci i istraživanju. Najširi okvir nudi Inicijativa triju mora (3SI), koju su upravo Hrvatska i Poljska pokrenule kako bi povezale zemlje između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora. Ove je godine pod hrvatskim predsjedanjem ušla u drugo desetljeće, a na summitu u Dubrovniku krajem travnja, deset godina nakon prvog sastanka u istom gradu, članice su poručile da koridori na osi sjever–jug postaju stupovi europske sigurnosti te izrijekom navele vojnu mobilnost i infrastrukturu dvojne namjene. Obrambena industrija u deklaraciji se ne spominje, a upravo tu hrvatsko-poljska suradnja može ponuditi konkretan sadržaj. Pruge, ceste i luke koje Inicijativa povezuje u kriznim bi uvjetima nosile opskrbu streljivom od tvornica poput one u Gorzówu do postrojbi i jadranskih luka, pa bi vojnu mobilnost trebalo planirati i s obzirom na logistiku streljiva. Drugi korak mogla bi biti neformalna europska skupina korisnika Chunmooa, u kojoj bi uz Poljsku i Hrvatsku sudjelovale i Estonija te Norveška. Hanwha već od 2023. okuplja europske korisnike haubica K9 u skupinu K9 User Club čiji je dosad najveći sastanak održan 2025. u Poljskoj, a takve skupine omogućuju zajedničku nabavu rezervnih dijelova i razmjenu iskustava.

Granice suradnje

Ograničenja ipak ne treba zanemariti. Velika je razlika u razmjerima količine nabavljenih sustava, Poljska je naručila 290 lansera Chunmoo, a Hrvatska 18. Poljski pogon prije svega služit će poljskoj vojsci, a tek potom drugima ovisno o kapacitetima i odlukama u Varšavi i Seulu. Prijenos tehnologije za najosjetljivije sastavnice poput projektila CTM-290 vjerojatno će ostati u korejskim rukama. Hrvatska obrambena industrija uz nekoliko iznimaka još nije dovoljno velika da bi se nametnula kao ravnopravan partner pa bez aktivne uloge države koja bi nabave povezala s industrijskim protučinidbama, prostor za domaće tvrtke neće se otvoriti sam od sebe. Chunmoo je prva konkretna nit koja povezuje Hrvatsku, Poljsku i Južnu Koreju. Hrvatska je kupnjom korejskih lansera stupila na put kojim je Poljska prošla prije četiri godine, a Varšava je pokazala da se vrijednost takvih nabava ne mjeri samo brojem lansera, nego onim što od njih ostaje u vlastitoj vojsci i industriji. Ako Zagreb tu lekciju prihvati, nabava od 435 milijuna eura mogla bi postati početak dugoročnog partnerstva na osi Jadran–Baltik. Ako ne, ostat će samo još jedna, iako važna kupnja oružja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
19. studeni 2026 19:31