Lejla Zalihić je majka heroj koja je skočila s trećeg kata svoje kuće i plivala tri kilometra u bujici ne bi li od katastrofalne poplave koja je zadesila Buturović Polje u susjednoj BiH spasila svoju 13-godišnju kćer Asju.
Kako pišu Konjičani, Lejla, njezina kći, suprug i svekrva završili su u bujici u noći užasa, a kuća im je uništena. Bez orijentacije i prepuni ozljeda, spasili su se u mrkloj noći nakon više od tri kilometra udaljenosti u Jablaničkom jezeru, piše portal Klix.ba.
Lejla je hospitalizirana, njezini suprug i kći su dobro, dok se za svekrvom i dalje traga.
- Danas smo posjetili našu susjedu Lejlu Zalihić... Priča, trauma i horor iskustvo za čitav život... Mi, njihovi sugrađani, moramo biti uz njih danas, sutra i svaki sljedeći dan dok se sve ovo ne dovede u stanje najbolje koje može. Nek‘ se Gospodar smiluje onima koji nisu s nama nakon ove tragedije - napisao je na društvenoj mreži Arman Kurtić.
A hrabra Lejla za Dnevni avaz ispričala je kako je izgledala njezina dramatična borba za preživljavanje.
- Možda je bilo oko 23,30 sati. Suprug, kći i ja smo zaspali, a svekrva je bila na drugom katu. Susjed nas je nazvao i rekao da pobjegnemo jer će nam kuća poplaviti. Pogledali smo kroz prozor i vidjeli da voda nadolazi. Uzela sam neke osnovne stvari, dokumente i slično. S drugog kata vidjeli smo kako bujica odnosi auto, a onda se kuća počela ljuljati. Popeli smo se na treći kat i zvali GSS, hitnu pomoć, policiju, no most preko kojeg se dolazi do nas nije bio prohodan - ispričala je Zalihić.
Obitelj se na trećem katu zadržala nekih sat vremena, a onda su osjetili kako voda udara u donji kat. Bili su svjesni što će se dogoditi, ali nisu znali hoće li se uspjeti izvući.
- Kuća se jako zaljuljala jednom, pa opet i treći put se srušila, a mi smo propali s njom. Čula sam kako muž, svekrva i kći vrište, no nakon toga više se ničega ne sjećam - nastavlja Lejla svoju potresnu ispovijest.
Nije znala kamo pluta, sva je bila izudarana.
- Telefon mi je cijelo vrijeme bio u ruci. Stvarno ne znam zašto sam ga toliko čvrsto držala, ne znam kako mi nije ispao iz ruke dok sam plutala. Kći je primijetila svjetlo u mojoj ruci i počela me dozivati. Nisam mogla doći do nje od drva, stvari, kućanskih aparata. Gurala sam ih, ronila ispod, prelazila iznad njih, raščišćavala kako bih došla do nje. Kad sam je pronašla, vukla sam je za sobom, bilo je preteško, čizme su bile natopljene, odjeća, ali uspjele smo doći do obale gdje smo sjedile možda sat i pol. Nismo znale u kojem pravcu krenuti - priča Zalihić.
Tad su ugledale nekog mlađeg čovjeka koji je plutao na improviziranom splavu. Lejla mu je doviknula da uzme jedno tanje drvo i pokuša se dogurati do njih.
- Onda smo svi troje kroz šumu pokušavali doći do prve kuće koja nije bila poplavljena. Tamo su onda stigli policija i civilna zaštita, koji su nas zatim prebacili u hitnu - rekla je Zalihić. O suprugu nije znala ništa, tek su joj kasnije javili da je živ. No svekrvu još nisu pronašli.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....