Magazin Time objavio ga je 2014. godine na naslovnici nazvavši ga najzanimljivijim političarom u Americi. Nije mu to pomoglo kada se prošle godine kandidirao za republikansku predsjedničku nominaciju i izgubio. U njegovu obranu - teško je biti zanimljiviji od Donalda Trumpa.
No, neuspješan pohod na Bijelu kuću nije nimalo obeshrabrio Randa Paula. Američki senator iz Kentuckyja, čiji je otac poznati i kontroverzni američki političar, u ovom trenutku vodi nekoliko bitki u američkom Kongresu, zadajući glavobolje ne samo svojim republikancima, koji zbog njega ne uspijevaju progurati neke važne zakone, a imaju većinu u oba doma, nego i demokratima. Donald Trump pobijedio je jer je bio “maverick” - buntovnik, autsajder, drukčiji od drugih. No, ako se pogleda u Randov životopis, jasno je da su ga Trump, ili njegovi savjetnici, također pozorno proučili.
Spreman odugovlačiti
Rand Paul dobro je znano ime američke politike. U svijetu nije previše poznat, ali se za njega itekako čulo u Crnoj Gori. Paul je, naime, prepreka na inače čistom putu američkoj ratifikaciji sporazuma o ulasku Crne Gore u NATO. Nedavno se zbog toga u Senatu jako posvađao s Johnom McCainom, uglednim republikanskim senatorom, bivšim predsjedničkim kandidatom. McCain je čak optužio Paula da radi za ruskog predsjednika Vladimira Putina, a on mu nije ostao dužan insinuirajući kako je McCain star. I ostali senatori kritizirali su Paula jer svojom blokadom sprečava slanje poruke Rusiji da se Amerika neće povući iz istočne Europe. No, Paul ima drukčiji stav. “Crna Gora ne znači puno za nacionalnu sigurnost SAD-a”, smatra on. “Neki koji žele Crnu Goru u NATO-u, žele u Savezu i Ukrajinu i Gruziju. Moje mišljenje je da u tom slučaju moramo biti spremni na rat s Rusijom”, objasnio je Paul. Čini se da je senator odrastao u Teksasu spreman odugovlačiti s podrškom ratifikaciji dovoljno dugo, dok to pitanje ne zamre zbog mnogih hitnijih tema. Ipak su prioritet republikanske većine u Senatu rušenje Obamacarea, o čemu Paul također ima vlastito gledište, te potvrda Neila Gorsucha kao suca Vrhovnog suda.
Republikanci su s pravom ljutiti. Crna Gora u NATO-u pitanje je koje ima veliku podršku republikanskih krugova, a na kraju mu jedan od njih stoji na putu. Mnogi to vide kao još jedan od njegovih igrokaza kojima su cilj privlačenje pozornosti i politički bodovi, no drugi smatraju da on doista vjeruje u ispravnost svoje odluke.
Isto vrijedi i za Paulovo protivljenje republikanskom prijedlogu zakona kojim bi se zamijenio tzv. Obamacare, o čemu se glasalo u četvrtak. Paul, jedan od glavnih protivnika, posprdno je taj prijedlog zakona nazivao Obamacare Lite, pokušavajući time istaknuti koliko se malo razlikuje od Obamina zakona o zdravstvenoj skrbi. Umjesto toga nudi zakon koji bi ga potpuno zamijenio. Zbog toga je na meti stranačkom vrhu, ali u toj ulozi ionako uživa.
Rand Paul od djetinjstva je u politici. Najveći teret, a istodobno i podrška na tom putu bio mu je otac Ron Paul, koji se posljednji, treći put kandidirao za predsjednika 2012. godine. Rand Paul, prirodno, ne voli kada ga uspoređuju s ocem ili ga povezuju s ljudima koji su povezani s njegovim ocem, i to u negativnom kontekstu. Međutim, bilo kakvo profiliranje Randa Paula nemoguće je bez spominjanja njegova oca. Kao prvo, da nije bilo njega, Rand Paul, odrastao u jednom od onih mitskih američkih gradića u kojima obiteljske kuće imaju veliko stablo i ljuljačku u prednjem dvorištu, a klinci provode dane na biciklu, vjerojatno nikada i ne bi bio u politici. Najviše se od petero braće i sestara zainteresirao za politički poziv što ga je osjetio njegov otac, lokalni ginekolog, koji je s djecom za doručkom raspravljao o političkoj filozofiji. I Rand je, kao i otac, postao liječnik, samo oftalmolog. Baš kao i otac, sljedbenik je libertarijanske političke misli i često je citirao svoje uzore u toj političkoj filozofiji, navodeći da Americi treba više državnika filozofa. Njegov otac temeljio je svoju politiku na fiskalnoj konzervativnosti, tvrdio je da je država nesposobna upravljati novcem, a državno uplitanje u monetarnu politiku smatrao je jednom od najvećih prijetnji zapadnoj demokraciji. To je išlo tako daleko da je odbijao pacijente koji su imali Medicaid ili Medicare. Bio je žestok protivnik bilo kakve američke inozemne intervencije. Kada je Richard Nixon odvojio dolar od zlatnog standarda, stariji Paul uključio se u politiku.
Vole ga i crnci
Za razliku od oca, koji je bio previše radikalan da bi osvojio naklonost Republikanske stranke, Rand se pokazao vještijim i proračunatijim političarom, spremnim na kompromis. Uoči američkih izbora 2016. neki su smatrali da je on za republikance ono što je Obama bio za demokrate prije izbora 2008. godine. Mlad, nije pripadnik stranačke elite, vole ga donatori i mladi glasači, privlači pozornost medija i javnosti, a jedan je od rijetkih republikanskih političara koji je našao ulaz prema afroameričkim glasačima koji sve manje glasaju za republikance. Paul je, naime, predložio ukidanje dijela američkih zatvora, a novac koji bi se tako uštedio preusmjerio bi, rekao je, u obrazovanje prijestupnika. Nakon prosvjeda zbog policijske brutalnosti u Fergusonu, Paul je istupio protiv militarizacije policije koja je “na štetu Afroamerikanaca”. Nijedan republikanac tako nešto ne bi rekao.
Njegovi počeci u politici, ako se zanemari sudjelovanje u očevim kampanjama, dogodili su se nakon što je na izborima 2008. pobijedio Barack Obama. Još 2009. godine, mnogo prije nego što se s njim sprijateljio Donald Trump, Paul je gostovao u emisiji kontroverznog radijskog voditelja Alexa Jonesa, poznatog po širenju teorija urota i ultradesnim stavovima. U prvom intervjuu Rand mu je rekao da se boji da “Americi ponestaje vremena”. “Ekonomski kolaps mogao bi odvesti do slične situacije koja se dogodila u Njemačkoj prije pojave Hitlera. Ako dobijemo jakog vođu poput njega, s republikom je gotovo”, upozorio je tada Paul. Gostovanje kod Jonesa pretočilo se na račun na kojem je Paul prikupljao donacije, a godinu dana kasnije, 2010., pobijedio je stranačkog favorita na izborima za senatora u Kentuckyju. Podržao je ultrakonzervativni pokret Tea Party koji je tada počeo osvajati Washington.
No, Rand Paul nije tipični republikanac. Nije ni pravovjerni libertarijanac poput oca. Nije ni tipičan predstavnik Tea Partyja. Zapravo ga je teško smjestiti u neku od klasičnih političkih ladica. Stavovi poput protivljenja američkim vojnim intervencijama u inozemstvu i državnom trošenju omekšali su s godinama, iako nisu nestali i tu se vidi utjecaj oca. Veliki je protivnik pobačaja (iako prijatelji iz mladih dana tvrde da nije bio takav na fakultetu), deklarira se kao veliki vjernik (i tu se navodno jako promijenio), protivi se kontroli oružja, no istodobno nije za federalnu zabranu istospolnih brakova, prepustio bi to pitanje saveznim državama, a isto vrijedi i za legalizaciju marihuane u medicinske svrhe. Ne podržava ni uhićenja rekreativnih korisnika marihuane.
Njegovo protivljenje primanju Crne Gore u NATO nije jedina prilika kada je stao protiv cijelog svijeta. Slavni su njegovi pokušaji blokade drugih zakona. Tako je 2013. govorio gotovo 13 sati protiv američkog programa napada bespilotnim letjelicama u inozemstvu te korištenja dronova na teritoriju SAD-a. Na isti je način postupio i prilikom glasanja o nominaciji Johna Brennana za direktora CIA-e te kada se glasalo o novim ograničenjima prava na nošenje oružja.
Neće odustati
Njegov pokušaj proboja u sam vrh spriječila je pojava Donalda Trumpa. No, gledajući Paulovu kampanju jasno je da su republikanski birači u neku ruku birali između njih dvoje. Naime, Rand Paul promovirao se kao “drukčija vrsta republikanca” koja će “poraziti establišmentsku mašinu u Washingtonu”. Govorio je o “pokretu” koji će preuzeti Washington, baš kao i Trump. A kada su brojke u anketama za Trumpa počele rasti, Paulove su krenule kopnjeti.
Rand Paul odustao je od utrke nakon što je završio na petom mjestu po broju glasova na prvim republikanskim predizborima, onima u saveznoj državi Iowi. Trumpa je za vrijeme kampanje nazivao klaunom i upozoravao na njegovu autoritarnost. “Problem je s Trumpom”, rekao je jednom prilikom, “što misli da može sve ako dobije moć. Takav stav stran je nama pripadnicima tradicije u kojoj je vlast jedne osobe ograničena. Ne bih želio prijatelja koji ima neograničenu vlast. Ideja dobroćudnog diktatora mi se ne sviđa”, izjavio je Paul. Stalno je isticao kako su različiti. Dok je Trump govorio kako će Amerikanci, kada on postane predsjednik, “pobjeđivati toliko da će im biti dosta pobjede”, Rand Paul je smirivao strasti i upozoravao: “Kada vam netko nudi nešto besplatno, ponašajte se kao da je diler droge i bježite glavom bez obzira”. Međutim, takav stav nije se svidio republikanskim biračima. To, dakako, ne znači da će Rand Paul odustati. Svojim ponašanjem pokazuje kako je svjestan da je još mlad. Tek su mu 54 godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....