Covid-19 zahvatio je gotovo sve zemlje svijeta. Sve - osim njih deset. No, što im je sada činiti?
Hotel Palau otvoren je 1982. godine, mnogo prije masovnog turizma, piše BBC. No otada, ova mala zemlja okružena tirkiznim Tihim oceanom, doživjela je pravi turistički uzlet. 2019. godine 90.000 turista posjetilo je Palau, što je pet puta više od ukupnog stanovništva. Podaci Međunarodnog monetarnog fonda pokazuju da turizam čini čak 40 posto BDP-a te države.
No to je bilo prije Covida.
Granice Palaua zatvorene su od ožujka. To je jedna od samo deset zemalja na svijetu koja nije zabilježila niti jedan slučaj zaraze koronavirusom (tu se ubrajaju samo države koje su članice UN-a, a popis isključuje Sjevernu Koreju i Turkmenistan).
No i bez ijednog zaraženog, koronavirus je devastirao zemlju.
I hotel Palau zatvoren je od ožujka i nije jedini. Restorani su prazni, suvenirnice zatvorene, a jedini gosti su stanovnici koji se vraćaju iz inozemstva pa su u karanteni.
- Ocean je ovdje mnogo ljepši nego na ikojem drugom mjestu na svijetu, kaže Brian Lee, upravitelj i suvlasnik hotela Palau.
Upravo nebesko plavi ocean zaokupio je Briana. Prije Covida, hotel od 54 sobe imao je popunjenost od 70 do 80 posto. No kad su granice zatvorene, nije bilo ničega što bi ublažilo pad.
- Ovo je mala zemlja i lokalno stanovništvo neće odsjesti u Palauu, kaže Brian.
Vječna renovacija
Osoblje broji 20 članova i svi su zadržali posao, no sa smanjenom satnicom. - Pokušavam im naći neki posao: održavanje, renovacija i slično, kaže Brian.
No prazan hotel ne može biti održavan i renoviran zauvijek. - Izdržat ćemo još pola godine. Nakon toga ću morati zatvoriti.
Brian ne krivi vladu koja je stanovnicima ponudila financijsku pomoć i uspjela zadržati virus izvan granica. - Mislim da su obavili sjajan posao, kaže. No da bi prvi hotel U Palauu preživio, nešto se ubrzo mora promijeniti.
Predsjednik je nedavno objavio da bi se 'osnovni' avionski letovi mogli vratiti 1. rujna. U međuvremenu, govorka se o zračnim koridorima s Tajvanom koji bi omogućili turističke posjete. Za Briana to je željno iščekivani trenutak. - Mislim da će uskoro morati početi sve otvarati - možda organizirati 'putničke balone' s Novim Zelandom i sličnim zemljama. U protivnom, nitko ovdje neće preživjeti.
Oko 4.000 km dalje u Tihom oceanu, Maršalovi otoci također su Covid-free zona. No baš poput Palaua, ni kod njih korona-free status ne znači da nisu pogođeni pandemijom.
Hotel Robert Reimers smješten je na uskom pojasu tla na glavnom atolu Majuru, s lagunom na jednoj, a oceanom na drugoj strani. Prije Covida, hotel od 37 soba bio je popunjen od 75 do 88 posto, a gosti su uglavnom bili iz Azije, s Pacifika ili iz SAD-a. Otkako su granice zatvorene, popunjenost je između tri i pet posto.
- Dolaze nam gosti s obližnjih otoka. Ali nema ih baš puno, kaže zaposlenica hotela Sophia Fowler. Čitava će država zbog Covida izgubiti oko 700 radnih mjesta, što je najveći pad od 1997. Od te brojke, 258 radnih mjesta odnosi se na sektor hotela i restorana.
No samoizolacija utječe na mnogo više od samog turizma, a Maršalovi otoci nisu toliko ovisni o turizmu poput Palaua. Za njih je veći problem ribarstvo. Kako bi zemlja zadržala Covid-free status, brodovima koji su bili u zaraženim zemljama zabranjen je ulazak u njihove luke. Drugi brodovi, poput tankera i teretnjaka, moraju provesti 14 dana na moru prije ulaska u luku. Dozvole za ribarenje nisu prodane, a teretni zrakoplovi su prizemljeni.
Nepobjediv virus
Učinak je jasan. Maršalovi otoci specijalizirani su za akvarijske ribe - najpopularnija je riba plameni anđeo - no izvoz je pao za 50 posto. I izvoz tune za sashimi pao je za isti postotak. Druge grane ribarstva također očekuju pad od 30 posto do kraja godine.
Ukratko, virus možete zadržati izvan zemlje, ali ga ne možete pobijediti. Covid-19 vas dostigne na ovaj ili onaj način.
Sophia se nada da će se stvari do iduće godine vratiti u normalu. No što ako se ne vrate? - To za nas nije opcija, kaže Sophia.
No iako je zatvaranje granica učinilo Covid-free zemlje siromašnijima, ne žele svi da se granice opet otvore.
Dr. Len Tarivonda je šef Zavoda za javno zdravlje Vanuatua, države od 300.000 stanovnika. Iako sada radi u glavnom gradu Port Vila, porijeklom je s Ambaea, otočića od 10.000 stanovnika smještenom kojih 200 km sjevernije.
- Ako pitate ljude na Ambaeu, većina ih želi što duže držati granice zatvorenima. Kažu da ne žele riskirati s bolešću jer su u protivnom gotovi.
80 posto stanovnika Vanuatua živi izvan gradova i 'formalne ekonomije', kaže doktor Tarivonda. - Ja mislim da oni još i nisu osjetili pravi udarac epidemije. Oni su farmeri koji uzgajaju svoju vlastitu hranu i ovise samo o lokalnoj, tradicionalnoj ekonomiji.
Ogroman pad
No zemlja svejedno pati. Azijska razvojna banka očekuje pad BDP-a za skoro 10 posto, što je najveći pad u Vanuatuu od 1980.
Pad nije izazvan samo zatvaranjem granica u travnju, već i tropskim ciklonom Haroldom koji je poharao veći dio zemlje, ubio troje ljudi i silno utjecao na pola stanovništva. - Imali smo dnevne hitne sastanke i prvo bismo razgovarali o Covidu, a onda o Haraldu. Dvije katastrofe događale su se u isto vrijeme, prisjeća se doktor Tarivonda.
No utjecaj Covida je dogoročniji.
U srpnju je vlada prezentirala plan ponovnog otvaranja granica s drugim, 'sigurnim' zemljama. Onda je u Australiji i na Novom Zelandu ponovno narastao broj novozaraženih pa je taj plan odgođen.
Doktor Tarivonda, koji je na čelu stožera civilne zaštite Vanuatua, zajedno s vladinim, turističkim pa i zrakoplovnim čelnicima, priznaje da su opet na početku i da ne znaju novi datum otvaranja.
No manji i posebniji oblici putovanja možda pomognu Vanuatuu. Vlada je nedavno dopustila da 172 radnika otputuju na šest mjeseci na Sjeverni teritorij u Australiji kao bi sudjelovali u berbi manga. I dok će takve odluke sigurno pomoći, to nije dovoljno za zemlju u kojoj 35 posto BDP-a dolazi od turizma.
Unatoč tome, Vanuatu se ne žuri s otvaranjem. Doktora Tarivondu brine slučaj Papue Nove Gvineje koja je bila korona-free sve do srpnja kad je zabilježen nagli skok broja oboljelih. - Ako virus dođe, to će biti poput šumskog požara. Posebno smo zabrinuti zbog onoga što vidimo u Papui Novoj Gvineji, kaže Tarivonda.
- S obzirom na ograničenja našeg zdravstvenog sustava i čitavog konteksta naših pacifičkih nacija, najveće šanse imamo ako budemo virus čim dulje držali podalje.
Kratkoročne i dugoročne mjere
Mogu li covid-free zemlje uopće što učiniti?
Postoje kratkoročne mjere poput financijske pomoći radnicima i tvrtkama. A postoji i dugoročna mjera, a to je čekanje cjepiva.
Sve do tada, 'putnički baloni' ostaju najbolje rješenje. Ipak, Rommel Rabanal iz Azijske razvojne banke kaže kako to zvuči jednostavnije nego što doista jest.
'Takva rješenja imaju neke preduvjete. Uobičajeni standardi testiranja, hvatanje kontakata i karantenski prostori u slučaju da dođe do zaraze. O svemu se tome govori, ali napredak je spor - odnosno, oprezan.'
A - kao što smo vidjeli u slučaju 'rujanskog plana' za Vanuatu - ti baloni mogu se vrlo lako rasprsnuti.
- Australija i Novi Zeland su bili vrlo jasni kad su rekli da će prvo tako nešto međusobno testirati, kaže Jonathan Pryke, ravnatelj Programa za pacifičke otoke na Institutu Lowy.
- A prije nego se to dogodi, treba ukloniti lokalnu transmisiju. Zbog toga mislim da 'putnički baloni' nisu u igri za ovu godinu.
Pryke kaže da se, kako mjeseci prolaze, očajanje gomila u zatvorenim pacifičkim zemljama.
Unatoč tome, nema sumnje da je to za te zemlje bila jedina opcija.
- Čak i da su otvorili svoje granice, njihova glavna emitivna turistička tržišta, Australija i Novi Zeland, ne bi bila otvorena, kaže Pryke. - Tako biste imali najgore od oba svijeta - zdravstvenu krizu i ekonomsku krizu. Godinama ćemo proučavati koje su bile prave odluke. No gledajući unatrag, nema nikave sumnje da je zatvaranje bilo pravo rješenje za ove otočne države.