UŽAS U SIERA LEONEU

Ovi su ljudi golim rukama iskopali krvavi dijamant za Naomi Campbell

Duško Čavić, putopisac i prevoditelj, za Jutarnji list izvještavao je iz Afganistana, pakistanskih plemenskih područja, Kašmira i Liberije

Dijamant koji je završio u njegovanim rukama britanskog supermodela Naomi Campbell svoje je putovanje od žuljevitih ruku sijeraleonskih kopača preko krvavih ruku Charlesa Taylora započeo možda upravo ovdje, na istoku Sijera Leonea, u dijamantnim rudnicima blizu grada Keneme.

Nakon stabiliziranja stanja u zemlji po završetku građanskog rata uglavnom su minule i opasne situacije u kojima bi se znali naći hrvatski vojni promatrači u sklopu UN-ove mirovne misije u Sierra Leoneu (UNAMSIL). Od aktivnosti u sklopu njihova mandata, preostala im je kontrola dijamantnih rudnika. Zahvaljujući bojniku Miletu Ostojiću i satniku Nenadu Kontriju, to je razlog što tog travnja 2005. sjedim u terencu koji me kroz prašumu vozi do izvorišta dijamanata koji su ovdje bili katalizator tolike ljudske nesreće u posljednjem desetljeću 20. stoljeća.

Krupna tanzanijska bojnica

Za upravljačem je mladi bangladeški kapetan Bašir, a do njega krupnija tanzanijska bojnica. Najprije na karti proučavamo kako stići do rudnika jer je prašumska dionica puta jedva prohodna za terenska vozila. Lišće, lijane i trska grebu naše vozilo slijeva i zdesna. Put se jedva nazire od visoke trave, a mostovi (to jest paralelno poslagana debla) su opasni pa bojnica izlazi iz vozila i navodi Bašira.

U prvom selu uzimamo sa sobom dječaka koji nam pokazuje put. Stižemo do manjeg sela pokraj kojeg je dijamantni kop. Town chief (seoski starješina) nije u selu. S vlasnikom licence za kop i s još 7-8 mladih seljana krećemo na 10-minutno pješačenje kroz šumu. Puna je voća (cola nuts, ananas, bell fruit). Tu su i stabla kakaa i kave.

Dijamantni kop nalazi se na krčevini veličine oko 20 sa 30 metara. Riječ je o ručno izrađenom površinskom kopu. Glina u kojoj se traže dijamanti žuto-crvene je boje.

Tanzanijka ispituje vlasnika licence koliko je platio za licencu, je li morao davati mito, prave li mu vlasti probleme i slično. On na sve odgovara niječno, ali ona zna da se boji reći istinu, kako ne bi imao problema. Uvjerava ga da neće nikome reći. Nešto uspijeva izvući, a nešto ne. Ipak, to je još jedan komadić u slagalici o općoj situaciji. Nakon više desetaka takvih izvještaja može se steći neki objektivni dojam o stanju.

Muslimansko stanovništvo

Na žalost, subota je i u rudniku nema nikoga. Neradni dani ovdje su petak i subota jer su većina stanovnika muslimani. Uglavnom su to pripadnici naroda Mende, jedne od dviju najvećih etničkih skupina u Sijera Leoneu. Pretežno žive upravo u ovom, istočnom dijelu zemlje, u selima s nekoliko desetaka do par stotina ljudi.

Pridružujem se patroli pakistanskog bataljuna UNAMSIL-a koja kreće do udaljenog sela gdje su Pakistanci nedavno sagradili džamiju. Dva džipa, svaki s po dva naoružana vojnika. Nova džamija je lijepa, ukrašena prizemnica kvadratnog tlocrta (bez minareta), a pokraj nje je ruševna, blatna koliba koja je prije služila kao džamija. Tražimo town chiefa, ali je, kao i uvijek, u polju, zajedno sa svim muškarcima iz sela. Muškarci se obično organiziraju u radne skupine i zajednički rade na svakoj pojedinačnoj farmi. Kako bi se poboljšala plodnost tla na krčevinama, svake se godine na istome mjestu sadi različita kultura. Uzgajaju rižu i kikiriki te proizvode palmino ulje. U ponedjeljak se pridružujem novoj patroli vojnih promatrača, koja kreće u kontrolu rudnika. Ovaj put odlazimo u selo Giehun, a u patroli su gvinejski i nepalski bojnik. Teško se probijamo šumskim putovima. Ispred nas prastari kamion zastao je na uzbrdici i blokirao put. Nakon 20-ak minuta uspijevaju ga pomaknuti u stranu, tako da naša Toyota jedva prolazi kraj njega, probijajući se kotačima kroz gustiš.

Starješine i prevoditelj

U selu razgovaramo s town chiefom. Okupljaju se sve starješine i prevoditelj, kao i gomila seljana. Nepalski i gvinejski promatrač ispituju ih o rudnicima i licencama. No, rudnik kraj Giehuna je i danas zatvoren. Međutim, oko pet kilometara od sela Dia jedan je koji radi. To su selo za vrijeme rata potpuno spalili pripadnici pobunjeničke Revolucionarne ujedinjene fronte (RUF). Nakon dolaska u selo, hodamo otprilike pola kilometra kroz prašumu. Najprije nailazimo na “bunare” - 3 do 4 metra duboke jame s otvorom promjera jednog metra koje se u dubini šire. U svakoj od njih kopa po jedan čovjek. Kada se i ako se u takvim bunarima pronađe dijamant, na tom se mjestu izrađuje kop. Glina koja se vadi iz njega odvozi se do obližnje rijeke na ispiranje (može i u jami punoj vode koja se nalazi u blizini). Zatim se u njima traže dijamanti. Svuda blato. Kopači su dobro raspoloženi. Primjećujem da još do prije nekoliko godina to svakako nisu bili. Oni sa smiješkom potvrđuju. Kažu mi da pronalaze do dvadesetak dijamanata mjesečno.

Tvrtke rado investiraju

Par puta na tjedan posjećuju ih Mines Warden i Mines Monitoring Officer, predstavnici vlasti zaduženi za kontrolu licenci. Kopači malo zarađuju. To, kao i činjenice da se dijamanti u aluvijalnim naslagama relativno lako kopaju i da su izvanredne čistoće, upravo je ono što privlači tvrtke da investiraju u ovdašnje rudnike.

Iskopane dijamante prisvajali su pobunjenički pokreti u građanskom ratu, među njima i RUF. Liberija, kojoj je Charles Taylor bio na čelu od 1997. do 2003. godine, pomagala je RUF. Dijamanti su preko njegove zemlje izvoženi u svijet kao liberijski. U zamjenu za njih Taylor je naoružavao RUF. Prema sudskoj optužnici, Taylor je na taj način stjecao kontrolu nad nalazištima u Sierra Leoneu i pridonosio destabilizaciji zemlje, potičući pobunjenike da čine užasne zločine nad stanovništvom. Ni trag koji je ostavio iza sebe u rodnoj Liberiji nije ništa manje krvav. Ušavši u zemlju iz susjedne Obale Bjelokosti krajem 1989. godine, započeo je gerilski rat protiv svojeg nekadašnjeg saveznika, diktatora Samuela Doea. Doe je uhvaćen, mučen i ubijen krajem 1990. godine. Tijekom gerilskog rata Taylor je koristio i djecu kao vojnike.

Oženjen princezom

Kako mi je to u intervjuu 2005. naveo general Jacques Klein, tada šef mirovne misije UNMIL u Liberiji, Taylor je potpuno kriminalizirao liberijsko društvo nakon dolaska na vlast 1997. godine. Svrgnut je 2003. i pobjegao je u Nigeriju. Nigerija ga je izručila 2006. i sada mu se sudi na Specijalnom sudu za Sierra Leone. Čovjek koji je najzaslužniji za Taylorovo izručenje je Desmond de Silva, bivši glavni tužitelj Specijalnog suda, s kojim sam razgovarao u zgradi Suda u Freetownu. Taj pravnik britansko-šrilanskog podrijetla oženjen je Katarinom Karađorđević, unukom ubijenog jugoslavenskog kralja Aleksandra, a u vrijeme našeg intervjua Taylor je još bio u azilu u Nigeriji. Kako se iz svojeg utočišta u nigerijskom gradu Calabaru nastavio upletati u liberijsku politiku, de Silva je napravio pritisak na Nigeriju da ga izruči, što se i dogodilo.

Iako se Specijalni sud nalazi u Freetownu, Tayloru se sudi u Haagu. On, naime, još ima značajnu potporu u Liberiji. To je i razlog zašto je Naomi Campbell na klupu za svjedoke sjela u uvjetima blagog nizozemskog ljeta umjesto da se znoji pod afričkim suncem.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 15:49