Izraelska vojska na teritoriju Gaze organizira "kontrolirano razaranje" u kojima sravnjuje sa zemljom stambene blokove, zgrade, bolnice, sveučilišta, škole, ulice s privatnim kućama… otkriva najnovija analiza New York Timesa, dokumentirana nizom fotografija, video zapisa, kao i kartama s lokacijama.
Dio dokaza o "kontroliranim razaranjima" izraelskih oružanih snaga na teritoriju Gaze dostupan je u obliku video zapisa kao što je onaj o sravnjivanju sveučilišta Al-Isra sa zemljom, a New York Times napravio je ozbiljnu istraživačku studiju koja ukazuje na sistemski pristup izraelskog režima.
Operacije "kontroliranog razaranja" ogromnih razmjera dosad su prošle nezapaženo jer je su izraelski zračni napadi 3-tonskim bombama, koje im i dalje pristižu iz Sjedinjenih Država, razorili 50 posto zgrada i prateće infrastrukture. Međutim, dok su razaranja iz zraka barem hipotetski nalikovala nekoj vrsti pretjerane primjene sile u vojnom obračunu, koja je rezultirala s 26.000 žrtava, "kontrolirano razaranje" ukazuje da međunarodna zajednica ima sve ozbiljniji problem s režimom izraelskog lidera Benjamina Netanyahua. Ako izraelska armija sistemski uništava zgrade i infrastrukturu, na teritoriju koji su već zauzeli, to ide u prilog tužbi Južne Afrike protiv Izraela za genocid, na koju je u petak pozitivno reagirao Međunarodni sud pravde UN-a prihvaćenjem mjera za sprečavanje daljnjih genocidnih aktivnosti Izraela.
Nakon impresivne analize New York Timesa o "kontroliranim razaranjima" u Gazi, dojam je da cionistički režim ima jasnu namjeru onemogućiti daljnji život palestinskom narodu na teritoriju Gaze. Poznato je, uostalom, da je Izrael europskim ministrima vanjskih poslova u Briselu javno predložio reaktiviranje starog plana o preseljenju palestinske populacije na umjetni otok (koji još ne postoji), a da su pri tome izostale žestoke reakcije zapadnoeuropske javnosti. Kako je moguće da su državnici iz liberalnih demokracija dopustili cionističkom režimu da prigovore sistemskoj brutalnosti proglase gadljivim antisemitizmom kako bi nastavili sa sistemskom brutalnošću, što je svijet uvuklo u novu spiralu sve opasnijih sukoba koji pak prijete eskalacijom u Treći svjetski rat? Na ovo tragično pitanje teško je dati zdravorazumski odgovor. Još je gore da sada zapadni političari moraju pronaći politički narativ koji bi koliko toliko opravdao njihove pozicije, što je uz broj palestinskih žrtava i razaranja sve teže.
Brojevi svaki dan ukazuju da je moral političara zapadne hemisfere otplutao političkim ponornicama: svaki pristojan novinar i sve pristojne redakcije svaki dan u skoro svakom članku o Gazi ističu najmanje dva broja – 1200 pobijenih Židova u umobolno-psihopatološkom napadu Hamasa 7. listopada, i jedan od brojeva koji ilustrira broj žrtava na palestinskoj strani. Primjerice, 10.000 pobijene djece. S obzirom o nesrazmjerima ta dva broja radi se o općem hinjenju objektivnosti ili nekakve žurnalističke neutralnosti. Ako je broj pobijene palestinske djece više od 8 puta veći nego broj pobijenih Židova u napadu Hamasa, po kakvoj je i čijoj logici upozoravanje na 10.000 dječjih smrti neka vrsta prikrivenog antisemitizma? Tko se u interpretaciji moderne psihijatrije može smatrati normalnim: onaj tko vidi i priznaje 1200 žrtava, onaj tko vidi i priznaje 10.000 dječjih, ili ona kome se srce slama i nad 1200 i 10.000?
Izraelske manipulacije
Oficijelno obrazloženje izraelske vojske na upit New York Timesa zašto sravnjuju sa zemljom stambene blokove, sveučilišta, bolnice, džamije… jest da "lociraju i uništavaju terorističku infrastrukturu koja je, između ostalog, unutar zgrada". Pri tome tvrde da se cijela susjedstva ponašaju kao "borbeni kompleksi" Hamasovih boraca. Ako se radi o obračunu s teroristima Hamasa, kako je onda moguće da Izraelci mirno postave eksploziv u cijelom stambenom bloku, kako bi ga sravnili sa zemljom? Izraelci su već, ponovimo, osvojili ono što razaraju. Očigledno je stoga da izraelska destrukcija ima veze s planovima za budućnost.
Izraelci su, piše New York Times, kao obrazloženje za najmanje 33 planirane i organizirane destrukcije velikih razmjera ponudili off the record, ali je i to obrazloženje, očigledno, laž. Naime, New York Times piše kako su im neslužbeno izraelski dužnosnici objasnili da sravnjuju zgrade unutar zone iz koje su mogući zračni prekogranični napadi na Izrael. Međutim, istraga New York Timesa otkrila je kako je veći dio "kontroliranog" razaranja izveden daleko izvan tzv. "tampon zone". Čak je i ta "tampon zona" prema izjavama glasnogovornika State Departmenta uz granicu s Izraelom jasno nepoštivanje pozicija Bijele kuće, koja se uz svu podršku Bibiju Netanyahuu, protivi reduciranju teritorija Gaze na kojem je moguć život.
Kako uopće nazvati uništavanje tuđih zgrada, kuća, bolnica, ulica… kako bi se spriječio povratak palestinskog življa, ako ne onako kako je akcije Izraela kvalificirala Južna Afrika?
Kakvog uopće ima smisla s vojnog aspekta sravniti u jednom "kontroliranom razaranju" po 200 privatnih kuća, kao primjerice u Khan Younisu u južnoj Gazi? Da li bi recimo bilo prihvatljivo srušiti stambeni blok u New Yorku jer je u dva-tri stana nekoć boravila banda terorista koja je prethodno izvršila gnjusni teroristički napad, nakon čega su se razbježali ili su pobijeni? Što bi bilo kad bi u, recimo, uz jezero Zurich švicarski vojnici "kontrolirano razorili" hotel jer u njega navraćaju njemački nacisti? To bi bilo "opravdano", baš kao sravnjivanje hotela u Gazi, ili bi se svi na zapadnoj atmosferi apsolutno zgražali?
Uzmimo za primjer sveučilište Israa u Gazi, koje je dio izraelskog projekta "kontroliranog razaranja". Službeno objašnjenje izraelske armije bilo je da je sveučilište sravnjeno sa zemljom jer su njegovi dijelovi navodno korišteni kao trening kamp Hamasa, pa čak i tvornica oružja. Novinar New York Timesa tvrde pak da nisu uspjeli provjeriti navode Izraela. Nejasno je zašto su ih uopće provjeravali jer je, uostalom, jasno da su Izraelci potpuno kontrolirali zgradu sveučilišta, da u njima više nije bilo terorista, ali su je odlučili sravniti sa zemljom za sva vremena. Sada predstavnik izraelske vojske objašnjava kako je upravo to "kontrolirano razaranje" ipak "pod revizijom", što implicira politiku prvo sruši, potom provjeri.
Tko je sve postao antisemit?
Sve osjetljiviji dio međunarodne priče o Gazi jest širenje mita o groznom antisemitizmu tamo gdje taj antisemitizam ne postoji, sve kako bi se opravdali ekstremistički potezi režima Bibija Netanyahua, korumpiranog političara koji je omogućio financiranje Hamasu. Osim što takva politika diže razinu polarizacije i konfuzije, te vodi prema Trećem svjetskom ratu, potpuno zanemaruje dehumanizirajući tretman Palestinaca, kako u Izraelu, tako i Gazi.
Snimke palestinskih muškaraca i maloljetnika, zavezanih očiju i samo u gaćama, prljavih i uguranih na kamione za transport krutih materijala, vrlo su asocijativne, ali se treba retorički suzdržati i reći samo da predstavljaju primjer teškog kršenja međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Informacije o uhićenjima palestinskih radnika u Izraelu, njihovom boravku u izraelskim kazamatima, te otpuštanju kući samo u nekoj vrsti pelena, teško je objasniti čak i kroz psihosocijalnu analizu. Ako nekoga puštate kući (što vjerojatno znači da niste utvrdili njegovu krivicu), zašto ta osoba nije dobila barem primjerenu odjeću?