U nastavku donosimo:
- trumpovu najavu “venezuelskog modela” prema Kubi i što znači optužnica protiv Raúla Castra
- poruke i pritiske iz Washingtona, uključujući istupe Johna Ratcliffea (obavještajna zajednica) i Marca Rubija
- procjene imenovanih stručnjaka poput Jorgea Castañede (diplomacija), Briana Latella (obavještajna analiza) i Christophera Sabatinija (Latinska Amerika)
- scenarije američkih opcija prema Havani i implikacije na kubinski sigurnosni aparat i GAESA
Podizanjem optužnice u srijedu zbog rušenja civilnog zrakoplova 1996. godine protiv kubanskog vođe Raúla Castra, američki predsjednik Donald Trump, kako procjenjuju pojedini američki mediji i stručnjaci, primjenjuje strategiju kojom je srušio venezuelanskog vođu Nicolása Madura kako bi prisilio komunističku vladu u Havani na pokornost.
Trump je Venezuelu predstavio kao model za demonstraciju moći u američkom dvorištu nakon što je američka vojska probila obranu Madura i uhitila ga pod optužbama za trgovinu drogom. Madurova nasljednica, potpredsjednica Delcy Rodríguez, ispunila je američke zahtjeve, što je scenarij za koji Trump sugerira da bi se mogao ponoviti i na Kubi.
"Optužnica i uklanjanje Madura poslali su jasnu poruku njegovim socijalističkim saveznicima u Havani: Ovo je naša hemisfera i oni koji je destabiliziraju i prijete Sjedinjenim Državama suočit će se s posljedicama", rekao je Trump u poruci objavljenoj u srijedu povodom Dana kubanske neovisnosti.
Trumpovi dužnosnici navode Madurovo uhićenje kao nacrt za promjenu režima na Kubi, navodi u svojoj analizi The Wall Street Journal. Tijekom posjeta Havani prošlog tjedna, direktor Središnje obavještajne agencije (CIA) John Ratcliffe spomenuo je Madurov slučaj kao upozorenje da Trumpove zahtjeve za otvaranjem gospodarstva i zatvorenog političkog sustava treba shvatiti ozbiljno, istaknuo je jedan dužnosnik CIA-e.
Američki dužnosnici, kako navodi WSJ, sada tragaju za ljudima unutar kubanske vlade u nadi da bi mogli postići dogovor koji bi pomogao ukloniti vlast pod vodstvom Castra, slično kao što je učinjeno u Venezueli. Dužnosnici Trumpove administracije potragu nazivaju traženjem "kubanske Delcy", hvaleći venezuelansku privremenu čelnicu zbog njezine bliske suradnje.
‘Neće naći novu Delcy‘
"Ono što predsjednik Trump radi jest slanje vrlo jasne poruke Raúlu: ‘Pogledaj Madura‘", komentira republikanska zastupnica s Floride María Elvira Salazar. "Ako ne želiš završiti tamo gdje je on, onda odlazi. To se dogodilo u Venezueli. Vjerujem da će se isto dogoditi i na Kubi", rekla je ona.
Rušenje vlasti pod vodstvom Castra predstavljalo bi ostvarenje dugogodišnjeg cilja mnogih Amerikanaca podrijetlom s Kube i označilo vrhunac gotovo sedam desetljeća neprijateljstva između SAD-a i tog komunističkog otoka udaljenog 150 kilometara južno od Floride.
No, mnogi promatrači upozoravaju da Venezuela nije Kuba i da će ono što SAD smatra uspjehom u Caracasu biti mnogo teže ponoviti u Havani. "Ne vjerujem da će u Havani pronaći kubansku Delcy", kaže Jorge Castañeda, bivši meksički ministar vanjskih poslova i autor knjige o Ernestu Che Guevari, argentinskom gerilcu koji je pomogao braći Castro srušiti vladu koju je podržavao SAD 1959. godine.
Sadašnji i bivši američki dužnosnici navode kako se ne očekuje da će Trumpova administracija upotrijebiti silu kako bi 94-godišnjeg Castra dovela u SAD na suđenje, kao što je učinila s Madurom. Vršitelj dužnosti američkog državnog odvjetnika, Todd Blanche, izjavio je u srijedu da "ne bi uspoređivao slučajeve".
Castañeda smatra da se Raúl Castro vjerojatno neće predati SAD-u. "Radije bi se ubio", smatra on. Kubanska vlada osudila je optužbu protiv Castra, koju je opisala kao "odvratnu". "Ova lažna optužba protiv vođe Kubanske revolucije pridružuje se očajničkim pokušajima antikubanskih elemenata da stvore lažni narativ", navodi se u priopćenju.
S druge strane, Trumpova administracija očekuje velike promjene u kubanskoj vladi do kraja 2026. godine, piše WSJ. Naftni embargo koji je SAD nametnuo Kubi zadao je težak udarac kubanskom gospodarstvu. Sve veći nedostatak goriva mogao bi ugroziti sigurnosni aparat i operativnu sposobnost oružanih snaga.
VIDEO Američki mediji: ‘USS Nimitz i udarna skupina upravo su ušli u Karipsko more‘
Čak i ako u Havani ne dođe do domino efekta kao u Caracasu, optužnica protiv Castra dodatno povećava pritisak na vladu, koja više nije u stanju osigurati ni najosnovnije usluge i robu – od električne energije do osnovnih prehrambenih proizvoda. Otok se sve više približava humanitarnoj krizi, a njegova insolventna vlada nalazi se u slijepoj ulici.
K tome, Kuba ima malo saveznika, a nijedan od njih joj ne bi mogao pomoći kada bi SAD poduzele vojnu akciju ili dodatne gospodarske mjere kako bi prisilile vladu na odlazak. Nakon Madurova pada, Venezuela – nekadašnji saveznik Kube – više ne isporučuje subvencioniranu naftu, a Rusija i Kina zaokupljene su drugim problemima.
Ipak, značajne razlike između Venezuele i Kube bacaju sjenu na Trumpov plan. Madura se s razlogom i vjerodostojno optužuje za namještanje izbora, no ta zemlja ima i imala je aktivnu oporbu, snažan privatni sektor te je bogata naftom i rudama. Madurova vlada dugo je opisivana kao kleptokracija s međusobno suprotstavljenim frakcijama, od kojih je jedna izdala – i zamijenila – Madura.
Snaga režima
Kuba je, pak, već 67 godina totalitarna država čija vlast ne dopušta organiziranu političku oporbu i jedva da tolerira i najmanji trag civilnog društva. Njezini glavni stupovi su ministarstvo unutarnjih poslova, oružane snage i Komunistička partija, koji su iznimno jedinstveni. Za sada nema vidljivih pukotina koje bi mogle iznjedriti osobu poput Delcy Rodríguez, koju bi SAD mogao podržati.
Američka optužnica protiv Castra, koji nema formalnu funkciju u vladi otkako se 2018. povukao s mjesta predsjednika, namijenjena je povećanju Trumpova utjecaja i pritiska na Havanu. No, promatrači zbivanja upozoravaju da bi ona mogla dodatno učvrstiti otpor komunističkog režima. "To bi ih vjerojatno učinilo još tvrdokornijima", rekao je za WSJ Brian Latell, bivši analitičar CIA-e i autor biografije Castra i njegova starijeg brata Fidela Castra. "To je njegova vojska. On ju je stvorio i jedini je general s četiri zvjezdice u zemlji", dodaje.
Učinkovit kubanski sigurnosni aparat do sada je ugušio gotovo svaku oporbu. Vlada je vješto upravljala represijom i siromaštvom i već dugo ima čvrstu kontrolu nad svim razinama društva, od radnih mjesta do škola i koncertnih dvorana.
Kuba ima oko 1200 političkih zatvorenika, ali njezine sigurnosne snage rijetko pribjegavaju ekstremnom nasilju, za razliku od Madurove vlade koju su organizacije za ljudska prava optuživale za ubojstva stotina prosvjednika i protivnika. Kubanski režim uspio je obeshrabriti većinu disidenata postavljanjem agenata sigurnosti ispred njihovih domova, odvođenjem na periodična policijska ispitivanja ili prisiljavanjem da biraju između zatvora i egzila.
Mnogi prosvjednici koji su sudjelovali u demonstracijama 2021. godine, a koje su uzdrmale zemlju, osuđeni su na desetogodišnje zatvorske kazne, dok je gotovo 200 osoba osuđenih za pobunu dobilo kazne do 30 godina zatvora, od kojih su mnoge kasnije smanjene. "Ako je cilj stvoriti pukotine kakve su nastale u Venezueli, to je malo vjerojatno na Kubi", procjenjuje Ricardo Zúñiga, bivši američki dužnosnik koji je pomagao pregovarati o kratkotrajnom približavanju dviju zemalja tijekom administracije Baracka Obame. "To će im dati manje razloga za pregovore, a ne više", rekao je. "Ako trenutačno ne vide budućnost koja uključuje neki put za njih, bolja opcija im je da se zatvore u sebe i izdrže", zaključuje Zúñiga.
Slične procjene o uspješnosti "venezuelanskog scenarija" na Kubi donose i stručni sugovornici Newsweeka. Tako se ističe da je, kao i u slučaju Venezuele i Irana, Kuba ostala nepokolebljiva u svom pristupu, izražavajući otvorenost za razgovore, ali istovremeno odbacujući svaki američki pokušaj nametanja promjena vladi zemlje.
Christopher Sabatini, viši suradnik za Latinsku Ameriku u Chatham Houseu, procjenjuje da bi daljnja američka blokada mogla dovesti samo do eskalacije. "Neizbježna je neka vrsta akcije ako prijetnje i zveckanje oružjem ne uspiju", kaže Sabatini.
Trumpove vojne opcije
Također, i prije objave o optužnici protiv Castra, neki analitičari su procijenili da bi ona mogla poslužiti kao uvod u vojnu akciju. Na kraju je – dugo očekivana – stigla istog dana kada je objavljena petominutna snimka obraćanja američkog državnog tajnika Marca Rubija, koji se na španjolskom obratio kubanskom narodu. Rubio, kubanski Amerikanac i dugogodišnji kritičar komunističkog vodstva otoka, ponudio je kubanskom narodu nove odnose između Sjedinjenih Država i Kube, nudeći 100 milijuna dolara pomoći te istovremeno okrivljujući kubanske čelnike za nestašicu električne energije, hrane i goriva.
Trump u susretu s novinarima u Bijeloj kući u srijedu, pak, nije signalizirao nikakvu hitnu akciju. Na pitanje očekuje li bilo kakvu eskalaciju u vezi s Kubom, predsjednik je rekao: "Ne, neće biti eskalacije. Mislim da je ne treba biti... To mjesto se raspada. To je kaos. I nekako su izgubili kontrolu", rekao je Trump, dodajući da SAD "oslobađa Kubu".
No, ako Trump odluči krenuti s vojnom opcijom, na raspolaganju ima nekoliko opcija, među kojima su ciljani napad specijalnih snaga u venezuelskom stilu, sveobuhvatni zračni rat, kakav je pokrenuo protiv Irana, a daleko slabije, zastarjele vojne sposobnosti Kube također ostavljaju otvorenu mogućnost invazije velikih razmjera – no ona bi bila skupa i vjerojatno bi značila suočavanje s asimetričnim prijetnjama u obliku kubanske gerilske doktrine "rata cijelog naroda".
Eskalacija pritiska: SAD podignuo optužnicu protiv Raula Castra
Dodatni problem je što bi svaki kinetički scenarij zahtijevao značajne resurse, od kojih je velik dio trenutačno angažiran na bliskoistočnom ratištu.
Tijekom intervjua za Newsweek prošlog mjeseca, kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel izjavio je da će se Kuba "uzvratiti udarac" ako SAD započne vojni sukob te je poručio da se ne boji za vlastiti život ili slobodu. Također je ustvrdio da će kolektivno vodstvo njegove zemlje i pridržavanje "monolitnog jedinstva, ideološke kohezije i revolucionarne discipline" poslužiti za sprječavanje bilo kakvih pokušaja obezglavljivanja zemlje ili suradnje.
Sabatini je također skeptičan da Washington može lako pronaći nekoga sličnog Delcy Rodríguez, koja je brzo zamijenila Madura i pokrenula pomirljiviji odnos sa SAD-om. "Prije svega, nemoguće je pronaći bilo koju osobu koju možete izdvojiti, a da se onda svi ostali pokore iza nje. To je mnogo kohezivnija elitna struktura", kaže Sabatini. "Drugo je da će biti vrlo teško pronaći tu osobu, a da budete sigurni da je dovoljno poslušna kako biste kasnije mogli time upravljati. To je duboko indoktrinirana vlada."
Treći je moment da na Kubi zapravo ne postoji poslovni sektor te nema baš mnogo neovisnog civilnog društva u širem smislu.
‘Ne postoji venezuelanski plan‘
Uklanjanje Castra možda može malo uzdrmati sustav, velikim dijelom konglomerata GAESA (Grupo de Administración Empresarial S.A.) kojim upravlja vojska, a koji je upravo on pomogao proširiti. On je sada u središtu retorike Rubija protiv Havane. "Mnogo je vojnih časnika koji jako dobro žive vodeći to. Postoji određena količina ugrađene autonomije u tim institucijama zbog načina na koji su izgrađene", kaže Sabatini. "Mislim da će, osim Raúla Castra – on je star, on je povijest – za mnoge ljude ono što je stvorio, posebno kao ministar obrane, mnoge od njih držati pod kontrolom".
Benjamin Gedan, direktor programa za Latinsku Ameriku u Stimson Centru, smatra da bi se optužnica mogla pokazati snažnijom kao taktika pritiska kako bi se Kuba pogurnula prema povoljnijoj pregovaračkoj poziciji, iako to ne znači da je invazija neizbježna. "Prijetnja je vjerodostojna", dodaje, "i mogla bi dati američkim pregovaračima veću polugu dok se zalažu za ekonomske reforme kako bi otvorili otok većim američkim ulaganjima."
A ako je to krajnji cilj, onda bi samo progon Castra malo pridonio njegovu napretku, smatra Richard Feinberg, profesor međunarodne političke ekonomije na Sveučilištu Kalifornije u San Diegu.
"Ne postoji venezuelski plan za Kubu... Čak i kad bi američka vojska mogla oteti Raúla Castra, što bi bilo izuzetno teško, to ne bi značajno unaprijedilo rješavanje produbljujuće krize. Suprotno mitu da Kubom vlada jedna obitelj, kubanska Komunistička partija i pridruženi vojni i sigurnosni aparat zapravo vladaju Kubom", kaže on. "Optužnicu protiv Raúla Castra vidim kao prvenstveno upućenu kubansko-američkoj zajednici u egzilu, koja već više od 60 godina traži osvetu protiv obitelji Castro", zaključuje Feinberg.
