Situacija u gradu Oleškom, koji je pod ruskom okupacijom, postala je kritična. Nakon uništenja brane Kahovka u južnoj Ukrajini 2023. godine, grad je bio poplavljen, a potom bombardiran. A danas je praktično odsječen od ostatka svijeta. Ipak, prema ukrajinskoj vojnoj administraciji, između 1.500 i 2.000 ljudi još uvijek tamo živi, uglavnom umirovljenici i osobe s ograničenom pokretljivošću te 47 djece, piše Deutsche Welle.
Prije ruske invazije, tu je živjelo 24.000 ljudi. Grad je imao dobro razvijenu infrastrukturu i bio je popularno odredište za odmor. Služio je kao administrativno središte zajednice Oleški u oblasti Herson, koja se sastoji od ukupno 13 naseljenih mjesta. Tijekom ruske okupacije, pet sela koja su pripadala tom gradu, Krinki, Pidstepne, Piščanivka i Sahi, potpuno je uništeno. U preostalim selima, pak, ima još stanovnika.
Kako se Oleški pretvorio u zamku
Danas je gotovo nemoguće napustiti Oleški. Sam grad, zajedno sa svim pristupnim cestama, ruska vojska je minirala. Most Antonivka Rusi su dignuli u zrak u studenom 2022., prilikom povlačenja s desne na lijevu obalu rijeke Dnjepar. Most je nekada povezivao Oleški s regionalnom prijestolnicom Hersonom.
„U Oleškom ljudi stradavaju od mina, od izravnih napada na kuće ili od gelera", kaže za DW Ksenija Arhipova, koja je i sama tamo živjela i sada pomaže u evakuaciji ljudi s tog područja. „Napajanje bolnice strujom odvija se preko agregata, ali goriva praktično nema. Složeni operativni zahvati, poput amputacija nakon ranjavanja od mina, nisu mogući", kaže ona.
To potvrđuje i Natalija, koja je godinu i pol živjela pod ruskom okupacijom i napustila Oleški nakon dizanja u zrak brane Kahovka. „Ljudi jedva preživljavaju, nemaju ni struje ni vode. Lijekovi se ovdje gotovo ne dostavljaju, a hrana samo rijetko, a i kada stigne, svi stoje u dugim redovima kako bi barem nešto kupili, iako gotovo nemaju novca. Mine postavljene pored ceste eksplodiraju u trenutku kada prođe bicikl ili pješak. Tako je stradalo mnogo ljudi", kaže Natalija u razgovoru za DW.
U gradu su još uvijek neki njezini rođaci i poznanici s kojima održava kontakt, jer se Oleški, zbog blizine gradu Hersonu, nalazi u dometu ukrajinske mobilne mreže. Prema njezinim riječima, ljudi koriste solarne panele ostavljene u djelomično uništenim kućama za punjenje mobilnih telefona. Međutim, Natalija upozorava da je ta komunikacija izuzetno opasna. Ukrajinske SIM kartice zabranjene su na okupiranim područjima, kao i svaki kontakt s ukrajinskom stranom, naglašava ona.
Kijev zahtijeva uspostavu humanitarnih koridora
Prošle zime Oleški je bio dodatno izoliran. Miniranje cesta dostiglo je takve razmjere da su mnogi poduzetnici koji su prevozili hranu s okupiranih područja u grad prestali dolaziti iz straha za vlastite živote. To je dovelo do gotovo potpunog kolapsa opskrbe hranom u veljači, kako je za DW izvijestila Tetjana Hasanenko iz ukrajinske vojne administracije u regiji Herson.
„U ožujku je u gradu faktički zavladala glad, jer od sredine siječnja do veljače gotovo da nije bilo hrane. Tek 4. svibnja jedan kamion s hranom stigao je u Oleški, ali naknadnih isporuka nije bilo. Ljudi su, zbog nedostatka struje, bili prisiljeni kuhati na otvorenoj vatri", kaže Hasanenko.
Prema njezinim riječima, Kijev želi spasiti te ljude. Različite institucije, među njima Ministarstvo vanjskih poslova, pučki pravobranitelj za ljudska prava i međunarodne humanitarne organizacije, uključene su u te napore. Trenutačno se raspravlja o uspostavljanju humanitarnih koridora. Hasanenko priznaje da provedba takvih mjera ne ovisi samo o Ukrajini. Tvrdi da Rusija koristi tamošnje civilno stanovništvo kao živi štit. „Imamo posla s ruskim ratnim zločincima. Humanitarni koridor bio bi moguć samo pod nadzorom međunarodnih misija, poput Ujedinjenih naroda, Crvenog križa ili drugih organizacija", naglašava predstavnica vojne uprave.
Teško postizanje dogovora s Moskvom
Ukrajinski pučki pravobranitelj za ljudska prava Dmitro Lubinec opisuje situaciju kao „humanitarnu katastrofu". „Nema dovoljno hrane, lijekova, kao ni pitke vode", kaže on u razgovoru za DW o situaciji u Oleškom. Početkom ožujka primio je pozive u pomoć od stanovnika okupiranog grada, što ga je navelo da se obrati Međunarodnom odboru Crvenog križa (MOCK). Istovremeno je razgovarao s ruskom pravobraniteljicom za ljudska prava Tatjanom Moskaljkovom.
Prema Lubinecu, MOCK se krajem travnja složio da osigura potreban broj autobusa kako bi se olakšala evakuacija ljudi. Međutim, Lubinec tek treba dobiti odobrenje s ruske strane. „Predložio sam ruskoj strani da se evakuacija iz grada obavi u razdoblju prekida vatre od 9. do 11. svibnja, ali nisam dobio nikakav odgovor. Ponudio sam i da osobno otputujem tamo kako bi svi znali da je u konvoju za evakuaciju bio prisutan predstavnik ukrajinskih vlasti i da ukrajinska strana poštuje prekid vatre", kaže Lubinec, dodajući da će se o tome i dalje pregovarati.
Ukrajina traži međunarodnu pomoć
U međuvremenu, ukrajinski pučki pravobranitelj za ljudska prava pokušava skrenuti pozornost međunarodne zajednice na situaciju u Oleškom. Ukrajinsko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da Kijev namjerava s Ujedinjenim narodima i OESS-om razgovarati o nesigurnoj humanitarnoj situaciji u Oleškom i drugim lokalitetima u okupiranom dijelu Hersonske regije. „Pozivamo međunarodnu zajednicu da poduzme konkretne i hitne mjere za spas naših građana u privremeno okupiranom dijelu Hersonske oblasti", navodi se u priopćenju Ministarstva vanjskih poslova.
DW je zatražio od MOCK-a da se očituje o mjerama koje se poduzimaju po pitanju evakuacije stanovništva. „Naša organizacija je upoznata s izvješćima o situaciji u Oleškom i okolnim selima. Možemo potvrditi da je MOCK trenutačno u dijalogu s nadležnim vlastima na obje strane po tom pitanju", izjavila je glasnogovornica MOCK-a Oksana Kohan i dodala: „Istovremeno, kroz program za sigurno kretanje civila, MOCK, kroz izravnu suradnju s nadležnim tijelima, nastavlja podržavati spajanje obitelji na ugroženim područjima s obje strane fronta."
Traženje sigurnih ruta za evakuaciju
Dok vlasti pregovaraju o koridorima za evakuaciju iz Oleškog, stanovnici pokušavaju samoinicijativno napustiti grad. Ksenija Arhipova im u tome pomaže. „Da bismo do njih došli, svakih stotinjak metara provjeravamo gdje se nalaze mine; tek tada prolazi vozač i tako napredujemo. Svaki tjedan evakuiramo između sedam i dvanaest ljudi", objašnjava ona. Njihov rad financijski podupire humanitarna organizacija „Save Ukraine". Arhipova izvještava da se ljude prvo prevozi u, od Rusije okupirani, Skadovsk, a potom prevozi preko ruskog područja do ukrajinsko-bjeloruske granice. Napominje da je to trenutačno najsigurniji put za napuštanje okupiranih područja i dolazak na područje koje kontrolira Kijev.
„Međutim, tim putem mogu izaći samo oni koji posjeduju identifikacijske dokumente", naglašava Arhipova. Oni koji su ostali bez dokumenata moraju čekati da im okupacijske vlasti izdaju nove. „Ljudi bez dokumenata, koji su ostali bez svega, ne mogu proći kontrolne punktove. Stoga im savjetujem da uzmu ruske putovnice, samo kako bi mogli napustiti to područje. Međutim, Rusi od njih zahtijevaju da potvrde svoj identitet svjedočenjem trojice susjeda. No, gdje će ih naći?" pita Arhipova.
Prema njezinim riječima, takvi pojedinci u početku ostaju u Skadovsku. Napuštanje tih područja teško je i za obitelji s djecom, jer djeca moraju prvo dobiti ruske putovnice. I oni su prisiljeni mjesecima čekati na njihovo izdavanje u Skadovsku. „Svi koji odlaze s ukrajinskom putovnicom moraju izdržati iscrpljujuće preglede, koji traju šest do sedam sati. Podvrgavaju se tjelesnom pregledu i moraju se skinuti do gola", kaže koordinatorica evakuacije Arhipova.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....