Aktualni britanski premijer Rishi Sunak i njegov glavni izazivač Keir Starmer odmjerili su snage u posljednjoj televizijskoj debati uoči parlamentarnih izbora 4. srpnja. Nije to bila grandiozna borba, prije je sličilo na očajničko spašavanje obraza. Na jednoj strani "ringa" nalazio se premijer čija sudbina visi o koncu, a na suprotnoj je bio politički robot, kako su gledatelji "od milja" prozvali čelnika laburista.
Sunak je u posljednjem predizbornom TV sučeljavanju napadao jako i očito pobijedio, ali je sve bilo uzalud jer je odluka praktički već donesena. Laburisti će vjerojatno premoćno pobijediti na izborima za tjedan dana. Ako se projekcije pokažu točnima, torijevci će izgubiti vlast nakon 14 godina vladavine, a Sunak će postati prvi premijer u povijesti Britanije koji će izgubiti zastupničko mjesto u parlamentu na općim izborima.
Izborno klađenje
Tijekom sučeljavanja Sunak i Starmer dotakli su se pitanja imigracija, granica, poreza, ženskih prava i stambene krize. Sunak je učio na greškama iz prethodnih sučeljavanja i odmah krenuo u napad, optuživši Starmera da građane smatra budalama zbog nerealnih planova za smanjenje migracija, a Starmer je optužio Sunaka, jednog od najbogatijih ljudi u zemlji, da je "nedodirljiv" i prebogat da bi razumio brige većine Britanaca.
Sunak je u više navrata apelirao na građane da se "ne predaju" laburistima dok je Starmer naglasio da su izbori prilika da zemlja okrene novi list nakon 14 godina konzervativne vladavine koju su obilježile mjere štednje, Brexit i unutarstranačke borbe. Debatu su zasjenili propalestinski prosvjedi, koji su se odvijali ispred zgrade u kojoj se održavalo sučeljavanje i koji su, u nekoliko navrata, nadglasali dvojicu političara.
Što o dvama glavnim kandidatima za budućeg britanskog premijera uistinu misli britanski narod, moglo se iščitati iz pitanja publike, koja su jasno pokazala da su ljudi izgubili povjerenje u njih, pogotovo nakon što je otkriven skandal s izbornim klađenjima. Naime, prvo je Sunak povukao podršku dvojici svojih pomoćnika nakon što se pokazalo da su se kladili na datum izbora, a zatim je u neočekivanom obratu suspendiran i jedan kandidat Laburističke stranke nakon što je otkriveno kako se kladio da neće osvojiti mjesto za koje se kandidirao.
"Jeste li vas dvojica doista najbolje što imamo za sljedećeg premijera naše velike zemlje", pitao se jedan gledatelj, popraćen glasnim pljeskom.
Nezadovoljstvo Britanaca političkom ponudom više je nego očito, a vjerojatni trijumf laburista na nadolazećim izborima bit će odraz ogorčenja naroda zbog prekršenih obećanja i nesposobnosti konzervativaca. U nedostatku pravih udaraca, torijevci su posegnuli za pomalo neobičnom taktikom. Naime, umjesto da kampanju za reizbor vode u smjeru pobjede, oni su zapravo već priznali poraz i počeli su plašiti građane što će se dogoditi ako laburisti dođu na vlast "supervećinom". Taj izraz prvi je upotrijebio ministar obrane Grant Shapps, a zatim su ga počeli koristiti gotovo svi torijevci dok opisuju "postapokaliptični" scenarij laburističkog preuzimanja vlasti.
U tom "armagedonu", kako ga opisuju, Starmer planira napuniti parlament ljevičarima, koji će donositi antidemokratske odredbe. Tzv. supervećina, kojom torijevci plaše Britance, odnosi se na sustave glasovanja u kojima je za određene odredbe postavljen viši prag od obične većine. Prelaskom tog praga otključavaju se dodatne moći. Na primjer, ako u američkom Kongresu neka stranka ima supervećinu, to joj omogućuje dodatne ovlasti, poput predlaganja ustavnih amandmana ili zaobilaženja predsjedničkog veta. No u Velikoj Britaniji se takve odredbe ne primjenjuju pa je stoga izraz "supervećine" samo (očajnička) taktika konzervativaca.
Rast populizma
Međutim, čini se da Starmer sluti potencijalne opasnosti drastičnog pomaka ulijevo. Starmer je svjestan da javnost ne voli torijevce, ali ne voli ni laburiste, a pogotovo ne ideje tvrde ljevice, stoga se odmaknuo od lijevog krila svoje stranke i tradicionalnog laburističkog manifesta koji se temelji na platformi "oporezuj i troši" i umjesto toga u središte ekonomske promjene stavio "stvaranje bogatstva", obećavši osigurati političku i gospodarsku stabilnost tvrtkama kako bi se pokrenuo gospodarski rast zemlje. Pred njime je velik zalogaj.
Gospodarstvo Velike Britanije godinama je na aparatima dok javni dug nastavlja strelovito rasti, a krize se iz godine u godinu samo gomilaju umjesto da se rješavaju. Uz zdravstvenu i imigrantsku krizu, Britaniju od ove godine muči i stambena te kriza financiranja javnih sveučilišta. Stvarniji strah od dolaska ljevičara na vlast su posljedice koje će uslijediti ako laburisti ne budu uspješni na vlasti. Ako se laburisti pokažu jednako lošim ili čak i gorim od torijevaca, birači bi se na sljedećim izborima mogli okrenuti desnim populističkim strankama, kao što je već slučaj u Mađarskoj, Španjolskoj, Italiji i brojnim drugim europskim zemljama.