Nekoliko tjedana nakon kapitulacije Japana (2. rujna 1945. godine) i par mjeseci nakon poraza nacističke Njemačke (8. svibnja) američki FBI je razmatrao mogućnost da je zločinački vođa Trećeg Reicha Adolf Hitler ipak uspio pobjeći iz Berlina neposredno prije njegova pada te se skrasiti u Argentini.
Američki su obavještajci, kako piše u jučer deklasificiranom dokumentu FBI-a od 21. rujna 1945. godine, dopustili mogućnost da je pobjegao u Južnu Ameriku. Prema izvješću američkih obavještajaca, na osnovi nekih (nepotvrđenih i navodnih) izvora i informacija dopušta se i mogućnost - koju treba istražiti - da je Adolf Hitler s gotovo 50 svojih pobočnika u dvije podmornice doplovio do Argentine u čemu su mu pomogla šestorica tadašnjih “visokih dužnosnika” argentinskog vladajućeg režima. Hitler je zatim konjima prebačen na neki ranč na južnim padinama Anda. Kako stoji u izvješću, obrijao je svoje prepoznatljive brkove, a mučili su ga astma i čir na dvanaestercu.
Teorije zavjere
To je izvješće dospjelo na stol tadašnjeg svemoćnog šefa FBI-a J. Edgara Hoovera, ali on mu nije dao pretjerano značenje te je odbio daljnje istrage, smatrajući da je nepotpuno, pa i malo vjerojatno. Naime, moguće je da je Hoover raspolagao nekim drugim saznanjima, među kojima je i to da je vođa SSSR-a Josif Staljin osobno rekao tadašnjem predsjedniku SAD-a Harryju S. Trumanu da su u dvorištu Hitlerova bunkera u Berlinu vojnici Crvene armije pronašli ostatke Adolfa Hitlera i njegove žene-ljubavnice Eve Braun te kujice njemačkog ovčara Blondi. Naime, Hitler i Eva Braun su 30. travnja 1945. godine, kada su pripadnici Crvene armije praktički zauzeli Berlin, počinili samoubojstvo, a ubili su i Blondi.
Dugo nakon rata, čak do danas, raspredale su se teorije zavjere prema kojima je Hitler uspio sačuvati živu glavu te se spasio i živio u Argentini, pa čak i u Zapadnoj Njemačkoj. No, prema ruskim arhivima nepobitna je činjenica da je počinio samoubojstvo. Prema dokumentima KGB-a koji su izašli van nakon raspada SSSR-a, 13. ožujka 1970. godine KGB, odnosno tadašnji šef Jurij Andropov počeo je, uz odobrenje sovjetskog vođe Leonida Brežnjeva, operaciju “Arhiv” - uništenje ostataka Adolfa Hitlera koji su čuvani u podzemnim bunkerima u sjedištu KGB-a na Lubjanki.
Išlo mu na živce
Prema tim dokumentima, dio posmrtnih ostataka je još 1946. godine pokopan u Magdeburgu, u Westendstrasse 36 (poslije Klausener Strasse 23). Tamo su pokopani i ostaci Josepha Goebbelsa, njegove žene i njihovo šestero djece koje su oni pobili pa počinili samoubojstvo.
Staljin je pred kraj rata oformio posebnu grupu NKVD-a (prethodnice KGB-a) koja je bila zadužena da dostavi sve dostupne memorabilije i artefakte Adolfa Hitlera. Tako su pripadnici SMERŠ-a 3. udarne armije 4. svibnja 1945. godine pronašli njegove pougljenjene ostatke. Leonidu Brežnjevu je išlo na živce što se stalno spominje da je Hitler preživio.
No, ni to nije bilo dosta pa su, prema jednoj teoriji, spaljeni ostaci prosuti na nepoznatoj lokaciji, a prema drugoj, dostavljeni su u Moskvu i još se kriju u podrumima na Lubjanki, u sjedištu KGB-a, odnosno današnjeg ruskog FSB-a.