Obama vodi tajni rat s teroristima u čak jedanaest zemalja

WASHINGTON - Za razliku od metode malja kojom se George W. Bush koristio u Iraku i Afganistanu, Barack Obama borbu protiv globalne terorističke prijetnje vodi u medijskoj tišini u barem desetak zemalja na dva kontinenta.

Problematični Sudan

Novi američki predsjednik vjeruje u uspjeh vizije svojeg glavnog čovjeka za sigurnost Johna Brennana, koji novu strategiju američkog rata protiv terorizma naziva metodom skalpela.

U sklopu te strategije, piše New York Times, SAD je odlučio uvelike povećati prisutnost vojnih specijalaca i špijuna u nizu zemalja: tajni, ali konkretni rat vodi od pustinja Sjeverne Afrike do brdovitog i trenutno poplavljenog Pakistana, čak i do bivših sovjetskih zemalja, oboljelih od etničkih i religijskih sukoba. Operacije protiv skupina al-Qa’idinih militanata, koji granaju svoju mrežu i jačaju utjecaj u nestabilnim zemljama, uključuju akcije bespilotnih letjelica i upade komandosa, a špijuniranje i treniranje lokalnih savezničkih skupina sve se više povjerava privatnim plaćeničkim kompanijama.

Uz poznata poprišta Jemen i Pakistan, sve veću pozornost grabi Sudan, koji se pokazuje kao novi rasadnik al-Qa’ide, a Kenija vrvi CIA-inim agentima.

Akcije u Somaliji

Špijunska aktivnost povećana je i u Tadžikistanu i Saudijskoj Arabiji. Bijela kuća intenzivirala je napade bespilotnih letjelica (“dronovi”) u Pakistanu, odobrila nove akcije u Somaliji i započela prikrivene operacije iz Kenije. Surađuje i s europskim saveznicima kako bi zatrla neprijateljske skupine u Sjevernoj Africi. Primjer toga nedavni je napad francuske vojske u Alžiru.

Troškovi okupacije

Praktički nijedan od novih agresivnih poteza poduzetih u tim zemljama SAD nije objavio odnosno priznao javnosti, ističe NYT. Odgovornost za napad na skupinu jemenskih militanata u provinciji Marib, koji se dogodio u svibnju, a u kojem su poginuli civili, preuzela je vlada te siromašne zemlje. Za razliku od pojačanja američkog angažmana u Afganistanu, kojem je prethodila žustra javna rasprava, vojna operacija u Jemenu u prosincu počela je bez najave i nikad nije službeno potvrđena.

Novim se pristupom pokušavaju izbjeći pogreške rata u Afganistanu i Iraku koji su donijeli velike troškove, godine okupacije, a pokazali su se katalizatorima radikalizma diljem islamskog svijeta. No, rizici Brennanove strategije su, kažu analitičari, jačanje antiameričkog sentimenta naroda na čijoj se zemlji vrše udari, zamagljivanje granice između vojnika i špijuna te slabljenje kontrole i nadzora kongresnih tijela nad mogućim zastranjivanjem operativaca koji bi se mogli osloniti na autoritarne i diskutabilne strane vlastodršce.

Ubrzana je, kažu, transformacija agencije CIA u paramilitarnu organizaciju s obzirom na to da njihovi agenti vode napade dronovima, a Pentagonove posebne jedinice provode špijunske misije koje je nemoguće nadzirati jednako kao misije civilnih agencija. Kritizira se angažiranje privatnika odnosno plaćeničkih vojski.

Igrači iz Hladnog rata

Neki sigurnosni stručnjaci povlače, pak, paralelu s hladnim ratom. Zanimljivo je da je Obama zaposlio neke velike igrače iz tog vremena, iako ovaj put imaju sporedne uloge. Trenutni nadzornik Pentagonovih “globalnih specijalnih jedinica” Michael G. Vickers pomagao je u 80-ima CIA-i da dostavi oružje mudžahedinima u Afganistanu, a Duane R. Clarridge, koji je nekada vodio operacije u centralnoj Americi, sudjelovao je u nedavnim špijunskim operacijama u Pakistanu.