Petak 14. travnja ujedno je i 415. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, no ondje proljetno vrijeme s dosta kiše i oblaka još osigurava mnogo blata izvan gradova te uređenih prometnica. Među ostalim, to utječe i na promet, a onda i na stvaranje preduvjeta za ikakvu ozbiljniju ukrajinsku protuofenzivu. Usprkos raznih nagađanja iz ovih ili onih obavještajnih dokumenata koji su zadnjih desetak dana curili u javnost – baš su vremenske prilike osnovna kočnica većih događanja na ukrajinskim bojištima.
Ujedno treba posebno napomenuti i novost s ruke strane – gdje je nakon mjeseci svađa ovoga tjedna izgleda došlo i do vidljivog mirenja Jevgenija Prigožina i njegovog poduzeća „Wagner“ s redovitim ruskim vojnim strukturama te Ministarstvom obrane Ruske Federacije. To se očituje činjenicom da se zadnjih dana u službenim dnevnim izvješćima o stanju na bojištu izrijekom počelo spominjati „Jurišne odrede „Wagner““, dok je onda i sam Prigožin u srijedu 12. travnja imao potrebu objasniti (inače već jako jasnu činjenicu) da „Wagner“ i nije privatno vojno poduzeće „u klasičnom smislu“ budući da oni „nikad nisu zarađivali“ te su aktivnosti obavljali na račun vlastitih ulaganja. To je potvrdilo činjenicu da ih ni sama Ruska Federacija ustrajno nije vodila u registrima poslovnih subjekata, iako je kompletno u sjeni ostalo pitanje – „Za čiji se to račun onda ratovalo širom bližeg i daljeg susjedstva Rusije?“.
Ukrajinske okolnosti
Dok se prije godinu dana u ovo vrijeme bilježilo povlačenje ruskih snaga iz opsežnih područja sjevera Ukrajine – kako oko Kijeva, tako i u oblastima Černihiv i Sumi – danas je situacija sasvim drugačija. Usprkos brojnim topničkim duelima uzduž fronte, bilježe se i brojni ruski napadi na ukrajinske gradove i sela, kako one uz bojišnicu, tako i u zaleđu (pretežito PZO raketnim sustavima S-300).
U očekivanju duže najavljivane ukrajinske ofenzive, za koju još ima vremena – vlasti u Kijevu navodno razvijaju više paralelnih vojnih planova za ovo djelovanje, bez da su se još čvrsto odlučili za ili-ili varijantu. A osim što se čeka bolje vrijeme, i dalje traje aktivno prikupljanje zapadne vojne tehnike i streljiva, obuka ljudstva, te izgleda i dodatno prikupljanje snaga. No nasuprot u zadnje vrijeme često plasiranim navodima o ukrajinskim problemima s prikupljanjem svježeg ljudstva stoje vijesti kako se umjesto najavljenih osam brigada „Ofenzivne garde“ - temeljem dobrog odaziva dragovoljaca - ipak ustrojava i još jedna puna dodatna brigada, deveta po redu, pod nazivom „Povelja“. Ujedno je produžen i rok za prijave dodatnog ljudstva, kojim se prikuplja rezervni sastav za te postrojbe.
Spomenimo kako je u Ukrajini, ali onda i širom svijeta, pa i u samoj Ruskoj Federaciji, posljednjih dana žestoko odjeknula snimka s društvenih mreža na kojoj se vidi ruske vojnike kako ukrajiskom zarobljeniku nožem režu glavu. Nakon objave te video-snimke, prvo je istragu najavila Ukrajina – ujedno pozivajući građane da ne dijele snimku te (poučeni lošim iskustvima) ne nagađaju o mogućem identitetu žrtve dok se on i službeno ne potvrdi. O događaju je obavIješten i UN te Međunarodni odbor Crvenog križa, kao i Međunarodni kazneni sud – gdje su sve te organizacije ujedno upozorene i na prethodne primjere ruskih zvjerstava, kako prema civilima tako i prema zarobljenim vojnicima – a toga je itekako bilo tijekom prethodnih mjeseci. Konačno, stvar se pokazala dovoljno neugodnom da je reagirao i Ured glavnog tužitelja Ruske Federacije, najavljujući provjere, dok je čelnik poduzeća „Wagner“, za koje se prvenstveno vezalo sumnje, poručio kako njegovi ljudi „nisu umiješani u ubojstvo navodnog ukrajinskog ratnog zarobljenika“. No tko god da i bio na toj snimci iz vremena bujne vegetacije, brojni su strani promatrači upozorili na već viđenu rusku praksu da se u tišini identificira počinitelje za državu neugodnih zločina i da ih se onda jednostavno premjesti među jurišne postrojbe koje potom budu slane na prve crte dok svi počinitelji ne poginu u borbama. Kako stvari trenutno stoje, podosta je konkretnih mjesta gdje će takvo ljudstvo imati priliku za iskazivanje do herojske smrti „za rodinu“.
Ruske prilike
Dok još zapravo nije posve jasno na kojim bi se odsjecima bojišnice zapravo moglo očekivati ukrajinsku ofenzivu, zanimljivo je čuti kako lokalne vlasti okupiranih dijelova Hersonske oblasti na jugu Ukrajine čak upozoravaju i na mogućnost većeg desanta preko Dnjepra, budući da se navodno i ondje bilježi okupljanje snaga i neke nazovi pripreme.
Za to vrijeme se sve te okupirane ukrajinske prostore intenzivno uklapa u ruski državni sustav. Stanovništvo se tjera na dizanje ruskih dokumenata, u rujnu se planira održati i regionalne izbore (za što treba mijenjati i rusko zakonodavstvo, budući su te „nove regije“ pod izvanrednim stanjem koje inače priječi takve aktivnosti), a te krajeve se planira i prebaciti na „moskovsko vrijeme“ – trenutno jedan sat više od vremena u Hrvatskoj, što je sada jednostavnije budući su se Ukrajina i Moskva poklopile kada je nedavno Ukrajina prešla na ljetno vrijeme, a Rusija nije.
Doduše, tek treba vidjeti kako će u novim, ali i starim ruskim oblastima odjeknuti novi set zakonskih propisa kojima se nastoji bolje urediti sustav pozivanja na sud, ali i u vojnu službu. Osim što se planira ujediniti razne već postojeće državne registre ne bi li se o građanima dobio bolji pregled – uvedene su i mjere koje onima što se ne odazovu na takve pozive brane čitav niz stvari, od napuštanja države i kupovine nekretnina pa sve do vožnje motornih vozila. Riječ je o propisu koji je u Ruskoj Federaciji izazvao veliku buru reakcija, koja je bila tolika da su svi mogući nadležni organi imali potrebu tu nešto objašnjavati. Posebno je bilo zanimljivo objašnjenje iz ruskog obrambenog resora – da digitalni registar vojnih obveznika, na kojem se radi već godinama, ipak u cijelosti neće biti moguće pokrenuti prije jesenskog roka za služenje vojne obveze, čime će se onda te poslove valjda (usprkos strašenju) ipak do daljnjega raditi na stari način.
Stanje na terenu
Kako je bilo vidljivo već neko vrijeme, glavnina kopnenih djelovanja u Ukrajini i ovih se dana koncentrirala tek na nekoliko borbenih zona. Kao prvo, tu je prostor na sjeveru Donbasa, oko gradova Svatove i Kremina, gdje se bilježilo ponešto sukobljavanja na postojećim linijama dodira, bez bitnijih pomaka. Slično je stanje bilo i južno, oko okupiranog grada Donjecka – gdje se glavnina borbi do prije koji dan odvijala oko ukrajinskog uporišta Avdiivka (bez bitnijih pomaka), da bi se onda zadnjih dana premjestila tridesetak kilometar jugozapadno oko razrušenog mjesta Marinka. Iako ondje ukrajinske snage navodno drže tek dio ruševina tog bivšeg gradića, pretežito na jugozapadu mjesta, ni ondje navodno pojačani napori agresora nisu doveli do bitnijih pomaka bojišnice.
Dok se napadači hvale kako spremno čekaju ukrajinske tenkove zapadne proizvodnje (navodeći tip Leopard, ali i Abrams kojeg još u Ukrajini nema i neće ga skoro ni biti), treba konstatirati da ruske snage ipak kontroliraju oko 80 posto urbanog prostora grada Bahmuta. Iako su ukrajinski branitelji izgleda dobro stabilizirali okolicu mjesta (pa ništa ne postižu ni ustrajni ruski napadi na potezu Hromove-Bogdanivka-Grigorivka kojima ide cesta za Časiv Jar, te jugozapadno, na potezu Ivanivske-Stupočki-Predtečine kroz koji ide cesta iz Bahmuta prema zaleđu i gradu Kostjantinivka) – ipak su glavne borbe zadnje vrijeme koncentrirane na sami grad. Dok se na rubovima grada bilježe ruske regularne jedinice (među ostalim i preostale zračno-desantne postrojbe), gradski je prostor ostavljen borcima poduzeća „Wagner“ koje je sada i priznato kao pravi sastavni dio agresorske vojske. Kako izgleda, ukrajinske snage su se uspjele povući zapadno od pruge koja od sjevera do juga siječe grad, a onda su izgleda potisnuti i pojedini neprijateljski prodori preko te pruge na zapad. Posebno se zadnjih dana govorilo o žestokim sukobljavanjima oko Glavnog kolodvora, te oko njemu obližnjeg velikog silosa (koji je izgleda više puta mijenjao ruke). Tu se spominje nova ukrajinska taktika kojom se napredovanja manjih skupina neprijatelja suzbija protunapadima, dok se veće skupine neprijatelja pušta u pojedine bitnije gradske objekte koji su unaprijed pripremljeni za rušenje, te ih se diže u zrak zajedno s brojnim agresorima koji se u njima okupe. Navodno se takvu praksu više puta vidjelo u samome centru Bahmuta, kod ulice Gorbatova, što je onda doprinijelo i tamošnjem stabiliziranju bojišnice. Ujedno, nije izgubljena ni vrlo široka ulica Čajkovskoga na jugozapadu grada čime ukrajinske snage i dalje barem načelno drže gradsku trasu ceste T-0504 prema Kostjantinivki, iako većina opskrbe i dostave pojačanja navodno u grad sada dolazi raskvašenim poljskim putevima kroz polja pa u zapadna predgrađa Bahmuta.
Pri svemu tome treba napomenuti i navode kako žestoke borbe u Bahmutu navodno počinju rusku stranu siliti da onamo šalje pojačanja s juga, iz prostora Avdiivke. Jednako tako se čuje i da je ishod borbi na prostoru od Kremine prema Limanu i ondje doveo do koncentriranja raznih postrojbi – od čečenskog „Ahmata“, preko ugovorne pričuve iz sustava BARS – čime se ipak vidi razina iscrpljenosti nakon gotovo dva mjeseca neprekidne ruske „zimske ofenzive“. No upravo su takve pojave i ono što je ukrajinska strana aktivno priželjkivala, budući da takva prestrojavanja ujedno otvaraju i potencijalne slabe točke na dijelovima bojišnice, koje se onda može iskoristiti za ofenzivni prodor. Ipak, sve to ostaje za neke nadolazeće dane, dok tek ostaje za vidjeti hoće li na bojištu biti primirja za Uskrs, koji po julijanskom kalendaru pada na nedjelju 16. travnja.
Američki problemi
Dok Rusku Federaciju opet muči dobivanje američkih viza te dozvola da u New York na zasijedanje Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (kojim Ruska Federacija predsjeda od početka mjeseca) dođe njihov ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, Amerika se zadnjih dana našla izložena i posebnoj oluji.
Riječ je tu o obavještajnom skandalu koji su tamošnji mediji otkrili prije desetak dana, kada se počelo izvještavati o „curenju dokumenata“ vezanih uz rat u Ukrajini, da bi onda na vidjelo došli i navodi o Južnoj Koreji, Izraelu, Egiptu i nizu drugih više ili manje vezanih tema. No, ovoga puta to nije bilo djelo nekog ideološki svjesnog zviždača, famoznog Anonymousa ili Wikileaksa već se u zadnja dva dana tu ustanovilo jednu sasvim drugačiju podlogu događanja. Naime, dok je već ranije postalo jasno da su brojni povjerljivi dokumenti u javnosti osvanuli prvo na igračkoj društvenoj mreži Discord, a onda i šire, kad je 11. travnja konačno krenulo provođenje javne istrage u samo jednom danu se ustanovilo identitet počinitelja koji je jučer i priveden iz svog doma u malom mjestu North Dighton u saveznoj državi Massachusetts. Riječ je bila o osobnosti imena Jack Teixeira, pripadniku Zrakoplovne komponente Nacionalne garde te savezne države, koji je navodno radio na održavanju vojnih servera s povjerljivim podacima – pa ih je onda postupno krenuo i kopirati ne bi li ih dijelio s prijateljima na spomenutom internetskom servisu Discord. Od tamo su navodi i slike prvo procurili na pojedine druge servise, da bi onda desetak slika takvih dokumenata postalo i stvarno globalno (uz pojedine nevješte sadržajne intervencije). Dakle, ispalo je da se tu načelno ipak radi o izvornim dokumentima iz američkog obavještajnog sustava, kojih je u ograničenom krugu bilo objavljeno više stotina, i čija je manjina onda tijekom zadnjih desetak dana postala žestoko analiziranom robom u svim svjetskim medijima, a većina njihovih navoda s međunarodnim učincima postala je i predmetom posebnih diskusija.
Tako dok Ujedinjeni Arapski Emirati možda i stvarno pomažu Rusiji u zaobilaženju sankcija, što se SAD zadnje vrijeme posebno trude onemogućiti, svi su američki izvori zborski krenuli opovrgavati navodne vijesti o egipatskim pokušajima naoružavanja Rusije za rat u Ukrajini. Navodnih 40.000 raketa ostalo je nepotvrđeno, baš kao i navodne pošiljke oružja iz Srbije u Ukrajinu koje se žestoko demantira iz Beograda. Jednako je nejasno ostalo i pitanje američkih stavova o mogućem tijeku predstojeće ukrajinske ofenzive, za koju se krajem veljače moglo zamisliti razne američke rezerve, koje je valjda otklonilo dodatnih dva mjeseca prikupljanja vojnog materijala i specijalističke obuke brojnog ljudstva. A iako to ni ranije nije bilo sporno, ovi su dokumenti opet otvorili i pitanje prisutnosti manjeg broja zapadnih vojnika u Ukrajini, iako je i iz ovih „curenja informacija“ jasno da se tu radi o malim brojevima savjetnika ili pripadnika specijalnih snaga za koje je i ranije bilo poznato da imaju posla u Ukrajini, ako ništa drugo a ono da osiguraju da vojna pomoć stvarno ide na frontu a ne put međunarodnog „crnog tržišta“ kako se to ustrajno ponavlja iz ruskih izvora.
Za Republiku Hrvatsku je tu posebno zanimljivo pitanje odnosa SAD i nama susjedne Mađarske, za koju se moglo čitati o američkim nastojanjima da se Mađarsku nagovori na podržavanje Ukrajine, gdje se iz ureda mađarskoga premijera Viktora Orbana čak i žalilo na posebne propagandne kampanje tim povodom organizirane u Mađarskoj. Kakav god bio njihov učinak, već 2. ožujka se vidi da Orban Sjedinjene Države vidi „jednim od tri najveća protivnika njegove stranke“. Ujedno je ostao nejasan i navod o tome kako se od Mađarske ishodilo dozvolu da njihovim zračnim prostorom u Ukrajinu preleti barem dio helikoptera Mi-8 koje je za tamošnje ratne potrebe nedavno donirala Hrvatska. Iako hrvatski mediji neslužbeno saznaju kako je transpot tih letjelica već počeo, i da su prva tri već napustila RH, ipak nije jasno je li to obavljeno kopnenim putem mimo Mađarske, ili se ipak Orban povinuo interesima saveznika po tome pitanju.
Međunarodna arena
Kako god hrvatski helikopteri na kraju došli do Ukrajine, ostaje činjenica da u Kijevu nisu baš sjajno bile dočekane nedavne izjave Viktora Orbana o Ukrajini kao o „financijski nepostojećoj državi“, i to baš u vrijeme kada se čulo o novih 200 milijuna USD kojima će Svjetska banka dodatno pomoći obnovu ukrajinske energetske industrije, dok se zahuktava i sustav „financijskog Ramsteina“ od kojeg se očekuje da okupi saveznike voljne donacijama i kreditima poduprijeti financijski opstanak ukrajinske države i Volodimira Zelenskog u Kijevu.
Pa ipak, baš se Mađarska pod navodnim pritiskom iz SAD barem odlučila konačno povući iz Međunarodne investicijske banke (IIB), jednog od zadnjih relikta Varšavskoga pakta, u kojem je nakon odlaska većine ranijih članica uz Rusiju ostala najvećim dioničarem, uz prisutnost Kube, Vijetnama te Mongolije.
Jednako je neizvjesno ostalo i pitanje sudbine „Žitnog sporazuma“ o pomorskom izvozu prehrambenih proizvoda iz Ukrajine i Ruske Federacije koridorima na Crnome moru, koji je posredovanjem Ujedinjenih naroda i Turske bio sklopljen lanjskog ljeta. Nakon dosadašnjih produženja i pregovora, ovaj izvozni režim mogao bi ostati na snazi do 18. svibnja dok je njegovo daljnje produženje do kraja ljeta postalo predmetom užurbane diplomacije iza zavjesa svjetske politike. Kako izgleda, baš je to i razlog zašto se glavnog tajnika UN António Guterres smatralo popustljivim prema Rusiji (u famoznim „curenjima podataka“ iz SAD), te zašto se UN izgleda zalaže za povratak pojedinih ruskih banaka u međunarodni sustav deviznog plaćanja SWIFT, što je valjda jedan od pet ruskih zahtjeva oko kojih se tu lome koplja.
Dok se ta pitanja ne riješe, ostaje za konstatirati zanimljiv razvoj stvari po pitanju Kine i njihova odnosa prema ratu u Ukrajini i Ruskoj Federaciji. Tijekom zadnjih mjeseci Rusi su se profilirali kao jedni od glavnih izvoznika energenata u Kinu – posebno po pitanju plina kojeg se u veljači 2023. isporučilo 11 posto više nego lanjske veljače (11,533 milijarde kubika nasuprot lanjskih 10,384 milijarde kubika), što je potuklo i dosadašnji rekord iz veljače 2021. godine od 11,349 milijardi kubika. Ipak, kako se danas čulo na konferenciji za medije kineskog ministra vanjskih poslova Qin Ganga, zajedno s njemačkom kolegicom Annalenom Baerbock koja je ondje u posjeti, Kina ne namjerava prodavati oružje ni jednoj od strana u ukrajinskom ratu, a namjeravaju također „upravljati i kontrolirati izvoz robe s dvojnom namjenom u skladu sa zakonima i propisima“, što sve nisu stvari koje su u službenoj Moskvi željeli čuti.
Za to vrijeme, ako netko ima dilema koliko bi rat u Ukrajini još mogao potrajati, zanimljiv odgovor na to pitanje je posljednjih dana dala i Europska organizacija za sigurnost zračne plovidbe (Eurocontrol), koja je najavila kako će zračni prostor Rusije i Ukrajine ostati zatvoren za letove prema Europi do 2029. godine. Na to se žestoko reagiralo iz Ukrajinske kontrole leta (Ukraerorukh), napominjući da se oni za otvaranje svog neba ipak spremaju i bitno ranije odmah po završetku neprijateljstava i ratnoj pobjedi Ukrajine.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....