Novi ugovor Orbana s Gazpromom, Slovačka uvjetuje članstvo Ukrajine u EU nastavkom tranzita ruskog plina

Ruski je predsjednik Vladimir Putin napravio niz pogrešnih procjena pripremajući obuhvatnu agresiju na Ukrajinu u veljači 2022. godine. Bio je uvjeren da će EU, osobito Njemačku, moći prisiliti da prihvati njegova pravila igre pretvarajući energente u oružje.

Da je tada na vlasti bio slovački premijer Robert Fico imao bi još jednog saveznika, uz mađarskog Viktora Orbána. Fico je u nedjelju, obilježavajući ulazak sovjetskih trupa na prostor koji je danas Slovačka, rekao da je “sloboda došla s Istoka i ništa ne može promijeniti tu istinu”. Zanemarujući da je sloboda gotovo odmah postala tlapnja jer je SSSR stavio tadašnju Čehoslovačku pod svoju kontrolu, a mirne prosvjede 1968. godine ugušio tenkovima.

EU je nakon ruske agresije krenuo u proces lišavanja ovisnosti o ruskim energentima. Od tada do danas ne nedostaje kritičara koji su tvrdili da je trebalo odmah presjeći svu naftu i plin, često se to čulo i iz Kijeva. Svi ti radikali ili nisu razmišljali ili su željeli dovesti EU u još goru situaciju nego što je bila prvih mjeseca ruske agresije kad je cijena nafte otišla na 130 dolara po barelu (tip Brent), a plin se popeo na povijesno rekordnih 300 eura po megawattsatu u kolovozu – prošli je tjedan bio na oko 39 eura što je stabilna razina već dulje vrijeme.

Točno, Rusija je koristila i koristi novac zarađen prodajom plina i nafte kako bi financirala agresiju, ali da je uveden potpuni embargo na ruske energente došlo bi do poremećaja i neravnoteža na globalnom energetskom tržištu koji bi imali još ozbiljnije posljedice po europsku ekonomiju što bi išlo u korist Moskve čiji su planeri i računali s tom opcijom.

U dvije godine s 40 na 15 posto

EU je ubrzo, uz velike žrtve, posebno Njemačke koja i sada trpi posljedice gubitka jeftinih energenata, stabilizirao nabavu fosilnih goriva uz nastavak procesa prelaska na obnovljive izvore energije što je dovelo do smirenja cijena pa je osujećen ruski podmukli plan. Točno, plin i nafta su i dalje tekli u EU, ali je količina opadala što je prošle godine ruskog energetskog giganta Gazprom u poslovanje s gubitkom prvi put u više od dva desetljeća, a Moskva traži kupce u Aziji gdje se Kina ne želi dovesti u situaciju u kojoj je bila EU i nije sklona pretjeranoj ovisnosti, pa ondje Rusija neće namiriti gubitke u Europi. Udio ruskog plina koje je u EU stizao cjevovodima bio je 2021. godine nešto više od 40 posto, a prošle godine svega 8 posto.

U apsolutnim iznosima, EU je krajem prošle godine mjesečno kupovao ruskih fosilnih goriva u iznosu oko milijardu dolara – početkom 2022. godine iznos je bio 16 milijardi, kako tumači tvrtka Bruegel. Od te milijarde većina se odnosi na plin uključujući LNG: kad se i taj izvor doda u račun, EU nabavlja nešto manje od 15 posto plina iz Rusije. Glavni su dobavljači Norveška (30 posto, zamijenila Rusiju) i SAD (19 posto), Rusija je treća, uz trend pada, ispred sjevernoafričkih zemalja – 14 posto (podaci EK).

Važan je podatak da je prošle godine vjetar prvi put u EU proizveo više energije od plina. Ruski ministar financija Anton Siluanov u srijedu najavljuje da Vlada nastoji smanjiti udio proračunskih prihoda od proizvodnje plina i nafte i nada se da će reducirati ovisnost o nestabilnim robama - fosilna goriva - na oko 23 posto do 2027. godine: prije nekoliko je godina taj pokazatelj bio 35-40 posto, a iduće bi trebao pasti na 27 posto.

Kako se približava kraj godine tako raste nervoza jer je Ukrajina najavila da neće obnoviti ugovor o transportu ruskog plina. “Prestanak tranzita kroz Ukrajinu predstavlja kraj jedne ere”, Bloombergu je rekla Margarita Balmaceda, profesorica međunarodnih odnosa na Sveučilištu Seton Hall, specijalizirana za energetsku politiku postsovjetskih država. Većina EU spremila se za taj trenutak, bilo je dovoljno vremena, a plina na svjetskom tržištu ima dovoljno iako su uvijek moguće krize – dovoljno je da malo zapne u Norveškoj i evo skoka cijena. Skladišta su, prema posljednjim procjenama, zapunjena preko 90 posto.

“Mađarska nema "atraktivnu" alternativu ruskom plinu”, rekao je u četvrtak ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó, istaknuvši da će im plinovod TurkStream (Turski tok) osigurati nesmetanu opskrbu i nakon isteka rusko-ukrajinskog ugovora o tranzitu. Istog je dana Gazprom priopćio da je potpisao Memorandum o razumijevanju s Mađarskom o mogućem povećanju opskrbe ruskim plinom. EU ima plan lišiti se ruskih fosilnih goriva do 2027. godine.

Nema rizika opskrbe u neposrednoj budućnosti

"Ukrajina nije veliki dio ukupne europske opskrbe plinom, ali je važan izvor opskrbe tamo gdje ide", rekla je Samantha Gross, direktorica Inicijative za energetsku sigurnost i klimu na Institutu Brookings, a to su zemlje Srednje Europe bez izlaska na more. "Ako se taj plin prekine, oni su povezani s ostatkom Europe, [pa] će [biti] moguće da dođu do opskrbe", rekla je Gross. "Ali umjesto da budu na prednjem kraju cijevi... bit će na repu."

Slovačka će tako izgubiti transportne naknade prije svega prema Austriji, a plin će im biti skuplji. Premijer Robert Fico i dalje nastoji uvjeriti Kijev da nastavi dotok plina mameći ih podrškom članstvu u EU – ulasku u NATO se snažno protive. Podrška bi bila uvjetovana “normalnim i razumnim” ponašanjem Ukrajine, kaže Fico, dakle nastavkom tranzita ne ruskog nego azerbajdžanskog plina, ali kaspijska država nema dovoljno plina pa se sumnja da je riječ o kolateralnom putu ruskom plinu na europsko tržište. Zasad je te želje sasjekao ukrajinski predsjednik Denis Šmihal, nakon sastanak s Ficom u ponedjeljak rekao je da nastavak tranzita ruskog plina ne dolazi u obzir.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) obznanila je da obustava tranzita preko Ukrajine ne predstavlja rizik za opskrbu država EU bez izlaza na more - Češka, primjerice, niti traži ruski plin niti da Ukrajina nastavi tranzit - "u neposrednoj budućnosti", ističući puna skladišta, povezanost plinske infrastrukture i "neizravni" pristup svjetskom tržištu LNG-a.

Budimpešta i Bratislava ne skrivaju želju da ostanu vezani za ruski plin neovisno o planovima EU što je dio šire političke platforme odnosa prema Bruxellesu.

Rusija također ne odustaje. Budući da nije uspjela osvojiti Ukrajinu – i neće – kako bi postala vlasnicom plinovoda, Putin je početkom rujna pozvao na nastavak tranzita preko Ukrajine, a zamjenik premijera Alexander Novak u srijedu je izjavio da postoje prijedlozi partnera iz Europske unije da se kupnja ruskog plina nastavi i nakon kraja ove godine, ali da je lopta u dvorištu Ukrajine i EU-a. Kako mi se čini, Ukrajina se tom loptom ne kani baviti. Ni EU. Tko se jednom opeče ...