Dva nova pedofilska skandala izbila su na vidjelo na jugu Italije. Biskup u Piazzi Armerini prikrio je pedofiliju svog svećenika i poslao ga u tuđu biskupiju gdje je opet u kontaktu s dječacima, a svećenik ravnatelj Caritasa u Beneventu je pritvoren u sklopu akcije razbijanja internetskog kanala za prodaju pedopornografskih snimaka.
U kućnom je pritvoru u Beneventu vlč. don Nicola Di Blasio, jer je bio jedan od kupaca snimaka na kojima se moglo, tvrdi tužilaštvo u Torinu, vidjeti i scene pravog silovanja djece od samo nekoliko godina života. Arhidijeceza u Beneventu, kojoj pripada taj Caritas i kojoj je na čelu nadbiskup mons. Felice Accrocca, još se nije oglasila o tome neugodnom slučaju. Mons. Accrocca će se, kako je to već ustaljen običaj u sličnim slučajevima, ograditi od svoga podčinjenoga jer biskupi obično pojma nemaju kakve su bolesne sklonosti njihovih najbližih suradnika, a postoji, dakako, i presumpcija nevinosti.
U puno nezgodnijoj situaciji je mons. dr. Rosario Gisana, biskup Piazze Armerine, jer je bio neoprezan u telefonskom razgovoru s vlč. don Giuseppeom Rugolom, svećenikom prisluškivanim u sklopu sudske istrage o Rugolovu silovanju maloljetnika. U tom je razgovoru mons. Gisana izrijekom rekao da je sada i on u nevolji jer je "zabašurio tu priču".
Razgovor je vođen u siječnju, velečasni Rugolo je u travnju zatvoren u Ferrari. Onamo ga je, naime, na dvije godine maknuo mons. Gisana, u dogovoru s tamošnjim nadbiskupom mons. Gian Carlom Peregom. Rimski Il Messaggero javlja da je mons. Perego obaviješten zašto mu je poslan vlč. Rugolo, pa ga je svejedno postavio na mjesto gdje je dolazio u kontakt s dječacima. Veoma je vjerojatno da će novinari sada tražiti račun i od nadbiskupa Perega, ali zasad je fokus u Enni, centru kotara u kojemu je Piazza Armerina (poznata po rimskome antičkom mozaiku na kojemu je prvi put naslikan bikini u kupačice koja skače u vodu). Naime, u Enni je na optuženičkoj klupo vlč. Rugolo. Proces se odvija iza zatvorenih vrata. Treće ročište bit će dva dana prije Božića.
Zatvoreno je za javnost ono što se ondje kaže, ali optužnica i prateći dokumenti u Italiji postaju javni onoga trenutka kada su prihvaćeni i položeni u sudski spis. Tako su lokalni novinari došli do fonograma prisluškivanih razgovora bitnih za inkriminaciju. I objavili ih, naravno.
Momak, koji tvrdi da ga je Rugolo višekratno silovao, pokušao je doći do pravde prvo 2016 u samoj Katoličkoj crkvi. Biskup dr. Gisana je udaljio vlč. Rugola, pa otvorio kanonski proces (po jednom dokumentu: tek 2019), ali proces nije dovršio.
Vidjevši da se ništa ne zbiva, momak je 2020 skupio hrabrost i podnio prijavu policiji i istodobno uputio pismo papi Frani.
Policija se pomakla u jednom smjeru, inicirajući istragu, a Sveta Stolica u drugom smjeru, poučavajući mons. Gisanu kako će se izvući iz nevolje i izbjeći dati dokumente kanonskog procesa na uvid žrtvinu odvjetniku.
U ožujku je, naime, zamjenik papinskoga državnog tajnika mons. Edgar Peña Parra pisao mons. Gisani da ne vidi zašto ne bi udovoljio odvjetnikovu zahtjevu, ali da mons. Gisana nije na to prisiljen jer se na to ne primjenjuje čl. 17 st. 3 Papina dekreta Vos estis lux mundi. Naime, dok je po optužnici silovao, Rugolo još nije bio zaređen za svećenika, nego je još bio u sjemeništu.
To je Gisani poručila i Kongregacija za kler, koja je po svom zahtjevu dobila mišljenje Kongregacije za nauk vjere (nadležne za pedofilske prijestupe klera i redovništva) da ne sude onome tko u trenutku eventualnoga kaznenog djela nije bio klerik.
Kongregacija se osvrnula i na period kad je Rugolo postao velečastan, uzimajući u obzir da je nastavio tom praksom, ali da je tada i žrtva bila punoljetna.
Pravno gledano, Rimska kurija je vjerojatno u pravu. Zdravim razumom promatrano: a kog su vraga zaredili čovjeka koga bi osudili da je već bio zaređen? Kog su mu vraga omogućili da traži nove žrtve? Jer, tvrdi tužilaštvo, Rugolo nije prestao napastovati ni pošto je postao velečastan, pa ni pošto je zapravo protjeran u Ferraru.
Naravno, postoji presumpcija nevinosti: silovanje nije silovanje dok se siluje, nego tek kada se pravomoćnom presudom utvrdi da je spolni čin s osobom mlađom od dobi za pristanak na spolni čin bio spolni čin s osobom mlađom od dobi za pristanak na spolni čin.
"Sjećam se", kaže žrtva u iskazu, "da sam, dok me prisiljavao na masturbaciju, neprestano ponavljao da me pusti, ali on je govorio da mi pomaže da shvatim koja je moja spolna orijentacija te da je njegova pomoć u tome što mi nudi svoje tijelo da udovoljim svom instinktu. Za spolnog čina on me ljubio u vrat i u lice nastojeći me poljubiti u usta, ali ja sam se odmicao jer to nisam htio. On je ustrajno tvrdio da je to nešto lijepo i da se ničega ne trebam bojati."
Povjesničarka Lucetta Scaraffia, koja je bila urednica mjesečnika Donne Chiesa Mondo u sklopu vatikanskog dnevnika Oservatorea Romana, pita se kako u Italiji "još nije pokrenuta nikakva istraga, ni neovisna ni interna, o spolnom nasilju sa strane klera", dok je u Francuskoj neovisno povjerenstvo istražilo 70 godina, ustanovivši da je utvrđenih žrtava bilo oko 290.000.
Katolička crkva u Italiji, kako se vidi i iz navedenog slučaja, i dalje – bar ponegdje – nastoji zločin spolnog nasilja gurnuti pod tepih, a krivce zaštititi premještanjem u drugo mjesto, iako glasno tvrdi da joj je na prvome mjestu žrtva i njezina dobrobit.
Italija u tome nije usamljena među katoličkim zemljama, a isto se može u Evropi reći i za sve pravoslavne odnosno muslimanske zemlje. Raščišćavanja se u Evropi Katolička crkva latila zapravo samo u Irskoj, Francuskoj, te donekle u Njemačkoj i Poljskoj. Ostali ili su masovno nevini ili su zločinački licemjerni. Ali vrijedi presumpcija nevinosti, pa i kad ih ulove in flagranti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....