Novi češki predsjednik: ‘Čim su nas vidjeli, Srbi su pobjesnili. Uzeli su me kao živi štit‘

Petr Pavel, izabrani predsjednik Republike Češke, u vojsku, tada još Čehoslovačke, stupio je 1983. godine dok je Varšavski ugovor još bio živ. U partiju su ga primili 1985., dvije godine nakon što je podnio zahtjev. Nije jedini koji je bio dijelom dva najveća vojna saveza u europskoj povijesti, ali se jedini popeo na najviši položaj u Sjevernoatlantskom postavši zapovjednikom Vojnog odbora. A za službu u sklopu misije UNPROFOR-a - mirovne misije UN-a na okupiranim prostorima Hrvatske - dobio je dvije medalje, češku i francusku.

Vojska mu je, čini se, bila predodređena. "Rođen sam 1. studenoga 1961. u Plani kod Mariánské Lázně kao prvorođeni sin. U to je vrijeme moj otac služio kao zapovjednik zasebne satnije u Milíříju kod Tachova gdje smo živjeli", navodi. U vojsci je službovao u padobranskim postrojbama, a poslije i u vojnoj obavještajnoj službi.

S UNPROFOR-om u Hrvatskoj

U razgovoru za češki dnevni list Lidové noviny 2019. godine ispričao je, kako kaže, da je trenutak u kojem je bio najbliže da našteti svom zdravlju i životu bio u "bivšoj Jugoslaviji". "Sve se to događalo na prijelazu iz 1992. u 1993. godinu (francuski su izvori precizniji i navode da se sve događalo krajem siječnja 1993. godine). Hrvatska je izgubila strpljenje zbog sporog preuzimanja teritorija na sektoru gdje je bila i naša bojna. Srpski narod zvao ga je ‘ srpska krajina‘.

To je područje oko Plitvičkih jezera od Knina na jugu do Karlovca na sjeveru. Pokrenuli su akciju Oluja (general je pomiješao dvije operacije, Maslenicu i Oluju) koja je imala za cilj brzo ovladati teritorijem i potisnuti Srbe s tog područja. To su područje stoljećima naseljavali Srbi. Imali su vrlo opravdan osjećaj da imaju pravo na teritorij. Mnogi su Srbi tijekom povijesti tu prolili svoju krv. Hrvatska akcija trajala je mjesec dana. Naš angažman trajao je oko tjedan dana", ispričao je Pavel.

U bazi u Karinu, koja se našla pod unakrsnom vatrom Hrvatske vojske i postrojbi pobunjenih Srba, ostalo je 55 francuskih vojnika u sklopu misije UNPROFOR-a.

Zapovjedništvo UNPROFOR-a odlučilo je da čehoslovačka postrojba provede evakuaciju. Zapovjednik je bio Petr Pavel koji je krenuo s dva oklopna vozila i 28 vojnika. Napredovali su sporo, za 30 kilometara, koliko su bili udaljeni, trebalo im je dva sata. Morali su uklanjati trupce koji su pali na cestu, a onda su se suočili s pobunjenim srpskim snagama. One su ih, priča general, poslale u minsko polje. "Izvukli smo se slučajno. Nismo stali ni na jednu minu, jednostavno smo prošli. Srbi su nas tamo poslali namjerno. Nadali su se da ćemo imati problem kad smo, prema njihovu mišljenju, mi krivi što ga oni imaju", priča general Pavel.

Operacija za odličje

Francuzi su se našli u blokadi jer su, kako se može razlučiti iz Pavelovih riječi, branili Srbima da reagiraju na "upade hrvatskih kriminalnih skupina koje su povremeno napadale francuski sektor i brutalno ubijale lokalne Srbe".

Kad su stigli do francuske baze, pojavio se novi problem jer su vojnici bili raspoređeni na četiri lokacije, a najviše ih je, 30, bilo na karinskoj plaži. Pregovori sa Srbima da puste francuske vojnike bili su teški i konačno su morali pristati da se evakuiraju bez vlastitog oklopnog vozila koje su poslije Srbi koristili protiv Hrvata.

Francuzi su u konačnici izgubili dva vojnika, a više ih je bilo ranjeno jer je veći dio izvlačenja tekao pod stalnom topničkom paljbom. Pavel je tada od francuskog časnika za vezu u hrvatskim redovima zatražio prestanak paljbe i evakuacija je dovršena. Pavel i još tri pripadnika čehoslovačke jedinice za tu su operaciju dobili francusko odličje. Francuska je tijekom operacije Maslenica, a dijelom i zbog pogibije vojnika, u Jadran poslala nosač zrakoplova.

Neki izvori navode da je Pavelovo djelovanje u toj operaciji bio jedan od važnih argumenata da postane zapovjednik Vojnog odbora NATO-a.

Srbi ga uzeli kao živi štit

Sa Srbima je, ispričao je, još jednom imao po život opasan susret. Ne navodi detalje, priča kako su se našli na putu kojim su se srpske jedinice vraćale s bojišnice. "Tamo smo stigli kad se desetkovana postrojba vratila s linije dodira. Čim su nas vidjeli, razbjesnili su se i odlučili nas iskoristiti kao živi štit. Rekli su nam da moramo s njima na front. Pa smo otišli na frontu", rekao je general Pavel.

Dok su se kretali, jedan je srpski vojnik, sjedeći na transporteru, držao cijev kalašnjikova na generalovu zatiljku. Iza njega je bio Aleš Opata, tada poručnik, a poslije načelnik Glavnog stožera češke vojske do 2022. godine. "Ostavio je dojam da ga situacija nije osobito uznemirila.

Dojmilo me se što je Aleš, bez ikakve panike, prosiktao prema meni u trenutku kada srpski zapovjednik nije primijetio: ‘Zapovjedniče, ubit ću ga, je li tako?‘ Samo sam mu odlučno rekao: ‘Aleš, nemoj ništa raditi‘. I nadao se da će me čuti", rekao je Pavel za češke novine. Kad su došli do bojišnice, hrvatske su postrojbe prekinule paljbu vidjevši bijele transportere UNPROFOR-a.