"Francusko-njemački odnosi su neizostavni i važni za Europu", rekao je Emmanuel Macron po dolasku u Njemačku. “Problem je u tome što Europa nije sigurna bi li njih dvoje - legendarni francusko-njemački motor projekta EU - više trebali biti glavni”, jako dobro zaključuje Nicholas Vincour za Politico.eu.
“U Europi od 15 francusko-njemački par imao je vrlo učinkovit poticaj, ali sada, čak i kada se Pariz i Berlin slože to nije dovoljno da se projekt ostvari. Francusko-njemački kompromis često dolazi na kraju, a ne na početku nove europske inicijative. Primjerice, kad je riječ o projektu europskog fonda financiranog [zajedničkim] dugom za potporu Ukrajini, Francuska bi trebala pokušati izgraditi koaliciju sa zemljama poput Poljske ili Danske, koje su obično štedljive, a sada im prijeti Rusija, kako bi ih uvjerila. Osovina s Varšavom je učinkovit relej.” Precizno je definirao Stiftung Wissenschaft und Politik, think tank koji servisira njemačku vladu.
Njemačko-francusko suglasje i dalje je važno, ali u prvi su plan pri donošenju odluka stupile druge članice. U jednoj raspravi Europskog vijeća o energetici, pričali su dobro upućeni izvori, glavnu je riječ imao Robert Golob, slovenski premijer koji je tek preuzeo položaj, ali je stručnjak na tom planu. Slušali su ga Macron i njemački kancelar Olaf Scholz.
Mnogi smatraju da je osovina Berlin-Pariz naprsla nakon ruske agresije na Ukrajinu kad su Poljska i baltičke zemlje došle na sastanak u Bruxelles i rekle, kao Predrag Vušović u “Kako je počeo rat na mom otoku”, “A šta san ti ja reka”. Naprsla je i ranije zbog pokroviteljskog stava bivše njemačke kancelarke Angele Merkel, slabosti francuskih predsjednika Sarkozyja i Hollandea a onda teističke Macronove ambicije.
Italija je i dalje na rubu ekonomske pogibelji, ali Mario Draghi kao tehnički premijer i Giorgia Meloni kao izborna pobjednica mudro artikuliraju stavove pri čemu potonja postaje lidericom europske desnice što joj daje novu moć. “Italija više ne slijedi Francusku i Njemačku, već prednjači”, rekla je u ponedjeljak za Rai Radio 1. “Ako mi Talijani pomognu, možemo promijeniti Europu”, dodala je premijerka Meloni. Poljska je druga vojna sila EU zbog čega jača uloga Weimarskog trokuta (Pariz, Berlin, Varšava). Španjolska je 15. globalna ekonomska sila, četvrta u EU.
Pariz i Berlin će uvijek biti važni, ali utjecaj iz doba “EU 15” neće se vratiti i toga moraju biti svjesni kako oni tako i ostali u našoj Uniji. Zbog toga će biti teže postići neke dogovore, ali, ako desnica ne krene autoritarnim smjerom, takav bi omjer snaga mogao voditi prema dodatnoj demokratizaciji. Uz ukidanje jednoglasja kod strategijskih odluka.