NOVA GEOPOLITIČKA ŽARIŠNA TOČKA NA BALKANU Rješavanje spora oko imena otvorilo je novu frontu u nadmetanjima Istoka i Zapada za prevlast u regiji

Makedonija - zametnuta država s ruba Balkana gotovo na kraju Europe, nekad najjužnija i najsiromašnija republika bivše Jugoslavije, koja je u svojem rogobatnom službenom imenu - Former Yugoslav Republic of Macedonia - zadržala “sjećanje” na tu nekadašnju socijalističku federaciju, ponovno se našla u središtu međunarodnih intriga i interesa, ali i kako to biva na ovim prostorima, u povijesnoj situaciji iz koje može izaći s nadom u bolju budućnost, ali i potonuti u beznađe, pa i krvave sukobe.

Nakon 25 godina natezanja, mučenja i inata, grčki premijer Alexis Tsipras i njegov makedonski kolega, pragmatični Zoran Zaev, postigli su sporazum o novom imenu države. Naime, Makedonija bi se od sada trebala zvati Sjeverna Makedonija, što će, ako se dogodi, napokon i toj zemlji otvoriti neke perspektive euroatlantskih povezivanja te je izvući iz zaborava, zaostajanja i svojevrsne izoliranosti koja stalno producira nemir i nestabilnost. Makedonija je, kako se voli reći, na povijesnoj i sudbinskoj raskrsnici, ali iako su se dva mlada, lijeva premijera dogovorila, kako će se stvari doista odvijati, tek ćemo vidjeti. Naime, u Grčkoj je oporba već digla nos i protivi se sporazumu, a šef Nove demokracije Kyriakos Mitsotakis najavljuje da će u parlamentu zatražiti glasovanje o povjerenju vladi Alexisa Tsiprasa, kojeg optužuje da donosi odluke protivne grčkim interesima.

Najavljeni prosvjedi

Ljuta grčka desnica već najavljuje i prosvjede te upozorava da neće dići ruku za ratifikaciju novog makedonskog imena. Naime, oba parlamenta moraju odobriti dogovor Tsiprasa i Zaeva. No, veće probleme ima Zoran Zaev. U Skoplju su, naime, odmah nakon objave prosvjednici stvarali nered pod njegovim prozorom, a da protivnici novog imena nisu nimalo konstruktivni, dokazuje činjenica da su na policiju bacili Molotovljev koktel (koji se, na sreću, nije aktivirao). Već se zloguko spominje i mogućnost ukrajinizacije Makedonije, što bi tu zemlju dugoročno uvuklo u sukobe, a s obzirom na to da je središnja država Balkana, teško da se to ne bi odrazilo na podrhtavanje tla svuda naokolo jer ona graniči s pet ključnih balkanskih zemalja - Srbijom, Kosovom, Albanijom, Grčkom i Bugarskom - i sa svakom od njih ima zakučaste i specifične povijesne odnose jer svaka od njih pikira na neke njezine segmente - teritorij, naciju, kulturu (ostalo dopišite sami). Doduše, ovim bi sporazumom Grčka priznala makedonski jezik, kulturu i naciju. Naime, iako se javni prostor Makedonije komprimirao tezama o tome da se njezini stanovnici neće moći izjašnjavati kao Makedonci, to je palo je u vodu. Nije idealno, ali kompromisno je etničko opredjeljenje - Makedonac/građanin Sjeverne Makedonije.

Prečica u NATO

Naime, najjača makedonska oporbena stranka VMRO-DPMNE, koja je poput našeg HDZ-a uglavnom vodila Makedoniju od neovisnosti i nije uspjela riješiti gordijski čvor oko imena cijelo ovo vrijeme, već poručuje da je Zaev ovim sporazumom s Tsiprasom prešao granicu koju, kako tvrde, brane već 25 godina. No, kakva je bilanca tih 25 godina te borbe? Makedonija od 2003. godine, kada je dobila status kandidata za EU (istodobno kad i Hrvatska, a mi smo vječno pregovarali i već smo tri godine u Uniji) nije uspjela više od toga, a u NATO je trebala istodobno s nama i Albanijom još 2009. (Usput rečeno, generalni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg poručio je da će Makedonija, čim sporazum stupi na snagu, po skraćenom postupku u Sjevernoatlantski savez).

No, jedino po čemu je poznata bilo je papazjanijsko, otužno i groteskno stvaranje lažnog antičkog identiteta Makedonaca. I predsjednik Makedonije Đorge Ivanov se nadurio. Sa Zaevom je razgovarao cijele dvije minute te poručio da ne priznaje sporazum, pa najavio i svoj veto ako odluka prođe u Sobranju. Nakon toga je odletio u Sofiju, gdje ga je dočekalo neugodno iznenađenje - zbog takvog ga je stava bugarski premijer Bojko Borisov odbio primiti. U nekim radikalnim beogradskim medijima, bliskima Aleksandru Vučiću, naslovnice su na tragu pobunjenika - “Makedonci neće ime koje su im dogovorili Grci i šiptarski plaćenik Zaev”. Dakle, tinja li ga tinja u balkanskom buretu baruta, a zadah građanskog rata ponovno se širi Makedonijom.

Zaev će prijedlog novog imena dati na referendum. On će biti najvjerojatnije najesen. Sporazum mora proći i Sobranje, gdje Zaevu za dvotrećinsku većinu nedostaje čak 20 glasova (on ima 61, a treba mu 81 glas), a bit će nužna i promjena ustava, koja će, naravno, potvrditi sve te promjene. Stoga Makedoniju čeka vruće ljeto. Upravo je to ono na čemu igraju Zaevljevi protivnici. Naime, radikalni Makedonci već se hruste i vade Zaevu mast na to da će “Šiprati” određivati Makedoncima ime zemlje. Naime, Albanci iz Makedonije slažu se s promjenom te bi njihovi glasovi (a ima ih više od 20 posto u cjelokupnom stanovništvu) stvarno mogli donijeti prevagu. Protivnici, a i neki od susjeda, kako vidimo, igraju na tu kartu kako bi pridobili one neodlučne Makedonce te pridonijeli daljnjem urušavanju i podjeli makedonskog nacionalnog korpusa.

No, tu muke po Zaevu ne prestaju. Ima ih on, hvala Bogu, napretek. No, problemi nisu samo u zemlji. Najednom je veliku brigu i strast prema imenu Makedonija pokazao baš mađarski premijer Viktor Mihály Orbán. Makedonija je za njega sveto ime, a ime Eszak Macedon nekako mu ne zvuči. Orbán je inače, da ne zanemarimo i to, najagilniji europski prijatelj Rusije. A Rusija je, pak, stala na stranu bivšeg premijera Nikole Gruevskog (VMRO -DPMNE) kada su prosvjedi protiv njega zahvatili Makedoniju. Moskva se tada pozivala na legitimitet vlasti. Danas iz Kremlja nema nekih velikih reakcija, osim što Rusija stalno napominje, onako ovlaš, da je ona jedna od rijetkih zemalja koje su Makedoniju priznale pod tim “ustavnim imenom”, a ne onim FYROM. Podsjetimo da su Makedoniju pod tim imenom prije primanja u UN priznale tek Hrvatska, Slovenija, Litva, Turska i Bjelorusija, a Mađarska, eto baš pod onim drugim, koje je izmišljeno da se Grčka ne naljuti.

Šansa i opasnost

Elem, na Makedoniji se opet prelamaju geostrateški interesi Zapada i Rusije. Naime, upravo je zbog velikog interesa Rusije u posljednje vrijeme prema Makedoniji (koje se pojačalo nakon primanja Crne Gore u NATO, kada je postalo jasno da se Moskvi sasvim suzio prostor u Europi) pojačan napor da se postigne sporazum oko imena, koji je pozdravio i EU i NATO. Rusiji, objektivno, on ne odgovara jer i ta zemlja onda okreće leđa Kremlju, tražeći slamku spasa u Bruxellesu. Zanimljivo da je nedavno na ruskoj televiziji prikazan dokumentarac Olge Kurlajeve u kojem se tvrdi da Makedonijom “vlada George Soros” (podsjetimo, bez ikakvih insinuacija, da ga je Orbán prognao iz Mađarske) te da je SAD Makedoniji namijenio ulogu američkog nosača aviona. Rusiji svakako ne odgovara ovakav povijesni recept jer bi to značilo da je istisnuta s Balkana, na kojem je bila jedan od čimbenika političkih zbivanja gotovo 200 godina. Stoga je njezina nervoza zbog gubitka utjecaja razumljiva kao nemir velike sile koja želi biti prisutna u svim dijelovima svijeta.

Treba pričekati i vidjeti kako će se Rusija postaviti jer poznato je da Moskva ima dobre veze s VMRO -DPMNE-om; stala je u obranu Gruevskog. Pozicija i ponašanje Moskve bit će zanimljivo, ali i pod povećalom. Ne treba zanemariti ni da je Rusija nedavno, preko veleposlanika Aleksandra Čepurina u Beogradu, objavila da “nema ništa protiv podjele Kosova”, što bi, ako na bilo koji način uđe u ozbiljniji politički diskurs u tom dijelu svijeta, moglo, u prvom redu, imati odjeka i reperkusija za Makedoniju, gdje već postoje razne varijante podjele zemlje na albanski i makedonski dio. Osim Rusije, prema Makedoniji se pokroviteljski odnosi i Turska, pa će i njezin angažman biti intenzivan. Tako da crna rupa Europe postaje nova moneta za potkusurivanje.

Rješavanjem makedonskog pitanja Balkan bi učinio iskorak prema smirivanju permanentno trusnog područja i oporavku kroničnog bolesnika s Vardara. Ulaskom Makedonije u NATO, a posljedično i EU, prestaju ili se barem pristojno umanjuju posezanja susjeda na Makedoniju te onemogućava i ruski politički utjecaj. Makedonija je dobila šansu, ali hoće li uhvatiti svog Kairosa za čuperak, tek ćemo vidjeti. Ima mnogih koji bi ga rado očerupali.