Katja Hoyer, njemačko-britanska povjesničarka i novinarka te autorica knjige "Iza Zida: Istočna njemačka 1949-1990", u tekstu za britanski The Guardian analizirala je stanje u istočnoj Njemačkoj, bivšem teritoriju komunističkog DDR-a, na kojem bujaju radikalne desničarske doktrine i ideologije i u kojoj Alternativa za Njemačku (AfD), populistička, krajnje desna i druga po popularnosti stranka u Njemačkoj, ima svoje uporište i birački bazen.
Na početku analize Hoyer podsjeća na riječi Ericha Honeckera, vođe socijalističke Istočne Njemačke, koji je u siječnju 1989. godine rekao da će Berlinski zid "stajati za 50, pa čak i za 100 godina". No, Zid je pao samo 10 mjeseci kasnije, u studenom iste godine. No, s njim nisu pale sve prepreke njemačkom jedinstvu. Honeckerovu Njemačku Demokratsku Republiku (DDR) naknadni događaji izbrisali su s pozornice, ali konture te tvorevine ostale su urezane u kulturnom, gospodarskom i političkom krajoliku Njemačke.
U 2024. godini istok zemlje i dalje je u fokusu kao središte pokreta protiv establišmenta. U tri od pet saveznih država koje su nekada činile DDR, održat će se regionalni izbori u rujnu, čiji se ishodi očekuju sa zebnjom prije općih izbora zakazanih za iduću godinu. Krajnje desni AfD vodi u svim anketama. U bjesomučnoj potrazi za odgovorima koji bi mogli pomoći u objašnjenju bujanja ekstremizma i borbi protiv toga, mnogi se pitaju što zapravo ne valja na istoku.
No, to pitanje, navodi autorica, nije novo. Na istočne Nijemce već se dugo gleda sa sumnjom iz perspektive medijskog krajolika kojim pretežno dominiraju zapadni Nijemci. Čak i većinu regionalnih listova na istoku vode redakcije sa zapada, a to ima posljedice na način na koji se ljude gleda i prikazuje. Mathias Döpfner, šef jedne od najvećih europskih medijskih grupacija, njemačke Axel Springer, morao se ispričati prošle godine nakon što je procurila neka prepiska u kojoj je ustvrdio: "Istočni Nijemci su ili komunisti ili fašisti... odvratno".
‘Socijalizirani u diktaturi‘
Nije on jedini koji smatra da nema smisla baviti se istočnim Nijemcima. Tijekom zadnjih općih izbora 2021. godine, vladin dužnosnik zadužen za istočnu Njemačku pod tadašnjom kancelarkom Angelom Merkel - koja je i sama odrasla u DDR-u -utvrdio je da su neki od njegovih kolega s istoka "socijalizirani u diktaturi na način da ni nakon 30 godina još uvijek nisu usvojili demokraciju". Samo mali dio njih smatrao je "potencijalno obrativim".
Armin Laschet, čovjek koji se nadao da će zamijeniti Merkel na dužnosti, nevoljko je putovao u istočnu državu Sasku-Anhalt tijekom svoje kampanje, govoreći uglavnom pred pozvanom publikom. Politička strategija bila je da nezadovoljni istočni Nijemci nisu vrijedni truda, s obzirom na to da čine tek 16,7 posto stanovništva.
Kako su istočni Nijemci mala i nedovoljno zastupljena manjina, njihovo ponašanje i karakteristike olako su bili ‘otpisani‘, maknuti s dnevnog reda kao odstupanje od zapadnonjemačke norme, što je poticalo svađalački mentalitet ‘mi protiv njih‘. Prema prošlogodišnjem istraživanju, 40 posto stanovništva na istoku izričito se identificiraju kao "istočni Nijemci". To je manje od 52 posto koji se osjećaju "Nijemcima", ali nasuprot tome, samo 18 posto zapadnih Nijemaca identificira se prema granicama svoje bivše države iz doba ‘Hladnog rata‘.
Ovaj istočnonjemački identitet, u kombinaciji s osjećajem da su drugotni, odnosno drugorazredni i marginalizirani, moćna je okolnost koju AfD može iskoristiti. Ta stranka puno ulaže u svoju prisutnost na lokalnoj razini, što uključuje organiziranje tematskih večeri ili druženje u kafićima, predavanja i druge lokalne događaje, bavi se stvarnim ljudima, a ne odabranom publikom. Poruke poput "Istok se diže!" pojavljuju se na plakatima AfD-a, obraćajući se tako ljudima koji smatraju da ih je ‘mainstream‘ zanemario.
Način na koji druge stranke mogu ponovno pridobiti povjerenje birača u istočnoj Njemačkoj stoga zahtijeva empatiju, a ne osudu, a to počinje priznavanjem njihovih jedinstvenih iskustava u sadašnjosti i prošlosti. Složeni životi istočnih Nijemaca u DDR-u još uvijek se često otpisuju kao "diktatorska socijalizacija", kao da je sve što su radili i mislili prije ponovnog ujedinjenja bilo u najboljem slučaju irelevantno za današnju stvarnost, a u najgorem slučaju toksično za njih.
Biografije prije 1990. godine smatrane su nečim neugodnim, opasnim i pogrešnim, pa su ih mnogi istočni Nijemci autocenzurirali. Čak ni Angela Merkel, koja je 16 godina bila na najvišoj političkoj dužnosti u zemlji, nije osjećala da može posve slobodno govoriti o svojoj prošlosti. U prošlogodišnjem je intervjuu priznala da se sve vrijeme suzdržavala jer je strahovala da će ljudi reći: "Sada opet priča o svojoj Istočnoj Njemačkoj".
Ekonomski disbalansi i novi vjetrovi
Tu su i ekonomski disbalansi. Prema podacima iz 2021., istočni Nijemci još uvijek imaju 11 posto manje raspoloživog dohotka od svojih zapadnih sunarodnjaka, a nasljeđuju otprilike upola manje bogatstva. Ako se pogleda bilo koji ekonomski pokazatelj, ponovno će se pojaviti stara podjela između istoka i zapada.
Ipak, postoje naznake da dolazi do pomaka u javnom dijalogu o istoku. Prošle godine nova “istočno-zapadna rasprava”, kako su je nazvali njemački mediji, počela je uzimati maha kada su se na popisima bestselera pojavile brojne knjige koje su napisale osobe rođene u DDR-u. Jedna od njih je gnjevna rasprava o tome kako su istočni Nijemci prošli od 1990. godine, koju je napisao profesor književnosti Dirk Oschmann. On tvrdi da je kombinacija diskriminacije, podzastupljenosti i već postojeće neravnoteže moći i bogatstva držala jaz između istoka i zapada stalno otvorenim.
Oschmannova knjiga prodana je u preko 150.000 primjeraka. Smatra da je knjiga dočekana tako fenomenalno jer je autor "oštro u fokus stavio kamen spoticanja u raspravi o problemima istočne Njemačke, odnosno velik dio odgovornosti koji zapadna Njemačka ima za njih".
Postoje i drugi jasni znakovi da istok dolazi u fokus nacije, čak i izvan vrlo uske političke rasprave oko AfD-a. Pokrenula se žestoka nacionalna rasprava o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti istočne Njemačke. Njemačka povjesničarka navodi kako se nada da to spada u širu fazu ponovne rasprave o njemačkoj nacionalnoj samopercepciji. Trideset pet godina nakon pada Berlinskog zida, specifične brige, iskustva i identiteti istočnih Nijemaca i dalje su važni i treba ih shvatiti ozbiljno u nastojanju da se osigura da nevidljivi zid u Njemačkoj neće i dalje stajati za 50. ili čak za 100 godina, zaključuje Katja Hoyer.