Njegova je pobjeda obradovala cijelu međunarodnu zajednicu, iranski je narod dobio novu nadu!

Pobjeda kandidata reformističke struje Masuda Pezeškiana na predsjedničkim izborima u Iranu potaknula je spekulacije stručnjaka o prostoru za diplomatsko otvaranje Irana, pa čak i pomake oko statusa iranskog nuklearnog programa.

Nitko, dakako, ne očekuje bitne promjene jer Iran je zemlja čvrsto usidrena u svojem islamsko-autokratskom ustrojstvu, a titula vrhovnog vođe opravdava ovlasti ajatolaha Alija Hameneija. Predsjednik možda predstavlja zemlju na međunarodnoj pozornici i ima ponešto ovlasti u području ekonomske politike, no Hameneijeva je prva i zadnja o vanjskoj politici, nuklearnom programu i svemu ostalom. Vojna su pitanja u rukama moćnog Korpusa iranske revolucionarne garde.

Ipak, činjenica da je na izborima donekle neočekivano pobijedio Pezeškian, kandidat koji je u kampanji govorio o potrebi za promjenom ponašanja iranske elite, otvara vrata potencijalnom diplomatskom otvaranju Irana, smatra dobar dio stručnjaka za Iran. U predizbornim debatama Pezeškian je govorio da će mu prioritet biti poticanje obnove pregovora o ukidanju američkih sankcija koje su razorile iransko gospodarstvo i uništile životni standard većine građana.

"Živimo u zemlji u kojoj mnogi prose po ulicama", izjavio je, podsjećajući da je inflacija zbog sankcija dosegnula 40 posto. Imao je niz drugih izjava koje ga prikazuju kao pragmatičnog i manje ratobornog političara od svojih prethodnika i protivnika.

Pezeškian je na izborima pobijedio Saida Džalilija, predstavnika iranske ultrakonzervativne elite. Taj kontrast između pobjedničkog i gubitničkog kandidata presudan je za današnje analize i oprezne najave o pomacima u iranskoj politici prema svijetu. Naime, za razliku od novog predsjednika, Džalili je poznat po svojim protuzapadnjačkim stavovima. Dok je bio iranski pregovarač, Džalili je hladno odbio dogovor o ublažavanju gospodarskih sankcija koji se nudio Iranu u zamjenu za dogovor o nuklearnom programu.

"Džalili je forsirao nastavak obogaćivanja urana na razinu potrebnu za nuklearno oružje", pisao je prije nekoliko dana New York Times pozivajući se na izvještaj Centra Stimson iz lipnja. "Njegov je pristup pridonio izolaciji Irana", rekao je američkom dnevniku Ali Vaez, direktor iranskog odjela u Skupini za istraživanje međunarodnih kriza (ICG), nevladinoj organizaciji sa sjedištem u Bruxellesu koja se bavi proučavanjem potencijala za sukobe.

Ni Vaez ne očekuje važne promjene, ali smatra da će se pod novim predsjednikom "povećati šanse za diplomatski pomak". Pozitivnije promjene mogao bi unijeti Pezeškianov odabir diplomata koji će Iran predstavljati u svijetu.

Pezeškian je izjavio da želi "donijeti politike koje će potaknuti iransko djelovanje na međunarodnoj sceni" i odmrznuti veze sa Zapadom promicanjem komunikacije s većinom vlada uz iznimku Izraela. "Pezeškian je upozorio na mogućnost štetnih posljedica u slučaju prevelikog iranskog oslanjana na Rusiju i Kinu. To je zato što postoji mogućnost da Peking i Moskva to iskoriste i još više izoliraju Iran na globalnom planu", smatra Vaez.

Pezeškian je u kampanji isticao da "sa svakom zemljom, uz iznimku Izraela, treba uspostaviti dobre odnose na temelju dostojanstva i interesa". Dosadašnji iranski pristup bio je obilježen sukobljavanjem i napetošću.

Džalilija zapadni diplomati pamte kao fanatika islamske revolucije koji im je za pregovaračkim stolom uglavnom držao predavanja. Pezeškian, kardiokirurg po struci i bivši dekan medicinskog fakulteta, nema previše iskustva na međunarodnoj sceni. Međutim, bivši ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif bio je Pezeškianov potpredsjednički kandidat na izborima. Školovan u Sjedinjenim Državama, Zarif je bio ključni iranski pregovarač u nuklearnim pregovorima koji su 2015. godine iznjedrili Zajednički sveobuhvatni akcijski plan.

Tim povijesnim dogovorom Iranu su 2016. godine ukinute sankcije u zamjenu za zaustavljanje nuklearnog programa. Taj sporazum tehnički je na snazi do iduće godine. Međutim, 2018. godine administracija Donalda Trumpa jednostrano je povukla Sjedinjene Države iz sporazuma koji su, osim SAD-a, potpisale i ostale stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a - Kina, Rusija, Francuska i Ujedinjena Kraljevina plus Njemačka i Europska unija.

Odlučujući se na politiku maksimalnog pritiska, Trumpov Washington Iranu je 2018. uveo nove sankcije primjenjive na sve zemlje i poduzeća koji posluju s Iranom. Iran je tada odsječen od međunarodnog financijskog sustava, a ekonomske odredbe dogovorenog nuklearnog okvira su anulirane. Izrael i neki drugi izvori tvrde da je nakon obnavljanja nuklearnog programa Iran na korak od proizvodnje nuklearne bombe.

Novi predsjednik ne može ništa učiniti za promijenu statusa sporazuma. "Malo je izgledno da će se išta promijeniti u pogledu nuklearnog sporazuma", smatra Trita Parsi s Instituta Quincy. Međutim, iransko popunjavanje predsjedničkog položaja umjerenijim od dvojice kandidata ukazuje na "pozitivniju političku volju u pogledu suradnje sa Zapadom", kaže ta analitičarka nestranačkog think tanka koji se bavi američkom vanjskom politikom. "Sada će možda postojati politička volja s iranske strane. Međutim, upitno je kako će disati američka strana", dodala je aludirajući na ozbiljnu mogućnost da se u Bijelu kuću vrati Donald Trump.

Novi iranski predsjednik najavio je da će se protiviti policijskim patrolama koje provjeravanju nošenje hidžaba i zalagati za ublažavanje cenzure interneta. Međutim, ruke su mu manje-više vezane i na unutarnjem planu, a prema analitičarima, njegov je zadatak uvjeriti nezadovoljne građane da će se stvari popraviti. Neki su oprezno optimistični, a neki uvjereni da će život u zemlji biti samo teži. "Gubimo podršku ljudi zbog našeg ponašanja, visokih cijena, odnošenja prema djevojkama i zato što ne možemo cenzurirati internet.

Ljudi su nezadovoljni našim ponašanjem", rekao je Pezeškian na jednoj od posljednjih debata prije nego što je prošlog petka održan drugi krug. Dvije godine prije oštro je komentirao smrt djevojke Mahse Amini u policijskom pritvoru. "Nedopustivo je da islamska republika djevojku uhiti zbog hidžaba, a onda obitelji vrati njezin leš." Međutim, malo kasnije, kada su diljem zemlje izbili veliki prosvjedi protiv represije nad ženama, Pezeškian je rekao da uvrede na račun vrhovnog vjerskog vođe "stvaraju samo mržnju i gorčinu".

Zanimljivo je da je život iranskog predsjednika obilježila jednaka obiteljska tragedija kakva se dogodila njegovu američkom kolegi Joeu Bidenu. Pezeškianova supruga poginula je u automobilskoj nesreći zajedno s njihovom malenom kćeri. Za razliku od Bidena, Pezeškian se nije ponovno oženio, nego je kao udovac podigao dvojicu sinova i drugu kćer.

U politiku je ušao kao zamjenik ministra zdravstva. Tada je već bio na čelu medicinskog fakulteta u Tabrizu. Kao zastupnik u parlamentu glasao je uglavnom u skladu sa stavovima reformističke i umjerenije struje iako se profilirao kao "neovisan". Svoju neovisnost isticao je i u kampanji. Prije tri godine moćno vjersko tijelo ni njemu ni nizu umjerenijih kandidata nije odobrilo kandidaturu.

Tada je pobijedio tvrdolinijaš Ebrahim Raisi koji se spominjao i kao potencijalni nasljednik ajatolaha Hameneija. Raisi je poginuo u padu helikoptera, a na izvanrednim izborima zabilježen je rekordno nizak odabir iranskih birača. To nije promaklo Pezeškianu. "Toliko je bilo bučnih rasprava između mene i Džalilija, ali svejedno je rekordno mali broj ljudi izašao na birališta. Činjenica da je 60 posto ljudi ostalo kod kuće pokazuje da nas ne prihvaćaju, da imaju problem s nama", upozorio je prije drugog kruga Pezeškian.