Nizozemska je zabranila posvajanja iz drugih zemalja, nakon niza otkrića da su djeca desetljećima nezakonito usvajana, često s krivotvorenim dokumentima. Zabrana se neće odnositi na slučajeve u kojima je postupak započet, ali ne i dovršen, pojasnio je ministar za pravnu zaštitu Franc Weerwind.
Nizozemci su u proteklih pola stoljeća posvojili oko 40.000 djece iz 80 zemalja, prenosi Reuters. Posljednjih godina broj posvajanja pao je na 145 posvajanja 2019. i dodatno na 70 u 2020.
Očekivana odluka
Nizozemska odluka nije neočekivana, s obzirom na niz slučajeva koji su uzbunili javnost proteklih godina. Početkom godine Danska je zaustavila inozemna posvajanja. Norveška to također preporučuje, nakon otkrića teških nepravilnosti pri posvajanju djece iz Južne Koreje i Ekvadora, gdje su djeca pod lažnim izlikama oduzimana biološkim obiteljima, piše NYT. U Švedskoj i Francuskoj upravo traje istraga, Njemačka i Francuska pooštrile su nadzor. Belgija je suspendirala posvajanja djece iz inozemstva. o tome se raspravlja u Švicarskoj i Italiji.
Nizozemska je bila zamrznula inozemna posvajanja od veljače 2021. do studenog 2022., nakon objavljivanja izvješća koje je potvrdilo da su posrednici neku djecu kupili od bioloških roditelja ili ih na prevaru uzeli ili oteli. Istražno povjerenstvo otkrilo je "strukturalne zloupotrebe": među ostalim krivotvorenje dokumenata i zloupotrebu siromaštva majki. Zloupotrebe su varirale od nemarnog bilježenja podataka o djeci do trgovine djecom, prenosi NL Times. Nizozemska je vlada uvijek bila previše pasivna i nije intervenirala kad bi stvari krenule po zlu, kritiziralo je povjerenstvo.
Ana van Valen, suosnivačica Zaklade Mijn Roots, koja pomaže posvojenoj djeci da pronađu biološke roditelje, kaže da su često nailazili na ime iste majke na više dokumenata za posvojenje.
Prostor za zloupotrebu
Nakon objavljivanja izvješća, nizozemske vlasti zaustavile su posvojenja iz Kine i SAD-a, te iz Haitija, Slovačke, Češke, Perua, Kolumbije i Burkine Faso. Do sadašnje potpuno zabrane bilo je dozvoljeno posvajanje samo iz osam zemalja – Filipina, Mađarske, Lesota, Tajvana, Tajlanda, Južne Afrike, Bugarske i Portugala. Previše je prostora za zloupotrebu, ističe Michiel van Nispen, zastupnik Socijalističke stranke koja je prošlog mjeseca predložila zabranu međunarodnog usvajanja.
Zemlju je potresao slučaj sestara Doriet i Mirjam Begemann: posvojene su kao biološke sestre, da bi DNK test otkrio da nisu. Njihovi posvojitelji nisu imali pojma da su na prevaru dane na posvajanje: tek kad su se vratili u Nizozozemsku, dobili su prijevod dokumenata indonezijskih beba. Sestre su istražujući otkrile da se potpisi na dokumentima ne poklapaju, datumi rođenja su krivotvoreni. Povjerenstvo na čelu s Tjibbeom Joustrom istraživalo je posvajanje djece iz Bangladeša, Brazila, Kolumbije, Indonezije i Šri Lanke između 1967. i 1998., nakon što su se pojavile informacije o nezakonitim posvajanjima iz Brazila 1970-ih i 1980-ih. Zaključili su da je nizozemski sustav posvajanja podložan prijevarama i zloupotrebi, i preporučili da se posvajanja iz inozemstva zaustave "dok se kultura i sustav posvajanja ne poprave". Nakon objavljivanja izvješća, nizozemska vlada se ispričala. Tadašnji ministar za pravnu zaštitu Sander Dekker priznao je da su vlasti zakazale jer su godinama odvraćali pogled od zloupotreba. "Vlada nije učinila ono što se od nje očekivalo, trebala je preuzeti aktivniju ulogu u sprječavanju zlostavljanja, a to je bolna konstatacija. Za to postoje isprike. I zato se danas u ime kabineta ispričavam posvojenicima", ispričao se ministar.
Svjesni problema
Nizozemska vlada već je kasnih 1960-ih bila svjesna zloupotreba, a u nizu slučajeva bili su upleteni i državni službenici, ustanovila je komisija - iako nisu pronašli naznake korupcije. Usprkos pooštrenim mjerama za usvajanje iz inozemstva, problem nije riješen. Lani je osam osoba usvojenih iz Šri Lanke osamdesetih i devedesetih tužilo Nizozemsku zbog prijevare s dokumentima za posvojenje.
Odvjetnik Mark de Hek ustvrdio je da su imena djece na putovnicama bila vidljivo promijenjena, spisi o posvojenju sadrže kontradiktorne datume rođenja, mjesta rođenja i imena bioloških roditelja. Za četvero od osam posvojenika rečeno je da su blizanci, no DNK testovi su pokazali da nije tako. "Ti ljudi još uvijek svakodnevno proživljavaju posljedice prijevare kod posvojenja: ne znaju tko im je obitelj ili imaju krivo ime ili datum rođenja", rekao je De Hek. Prije toga je Dilani Butink, rođena u Šri Lanki, 2019. tužila nizozemsku državu. Posvojena je 1992., ali falsificirani rodni list značio je da nije mogla pronaći svoje biološke roditelje.
Unatoč tome što su se vijesti o nezakonitim posvojenjima iz Šri Lanke pojavile još 1979., posvojenja su se nastavila desetljećima, navodi Dutch News. Vlasti Šri Lanke su 1987. priznale postojanje takozvanih farmi beba i ustvrdile da je većina posvajanja bila nezakonita. Oko 3400 djece iz te zemlje posvojili su Nizozemci između 1973. i 1997.
Više od 3000 indonezijske djece posvojili su nizozemski državljani do 1984., kada je Indonezija to gotovo u potpunosti zabranila, prenio je BBC. Bangladeš je također pokrenuo istragu, nakon što je britanski Guardian pisao o nelegalnim posvojenjima u Nizozemskoj 1970-ih. Brojna djeca su između 1976. i 1979. godine oteta: ugroženim obiteljima bilo bi ponuđeno privremeno utočište za njihovu djecu, a onda bi bez znanja roditelja dana na usvajanje. Nedugo nakon završetka rata 1971. vlada je dopustila strancima da posvoje "ratne bebe", tisuće beba koje su rodile silovane žene i ostavile ih u sirotištima. No strana posvojenja su se nastavila.