I dok ruski predsjednik Vladimir Putin objavljuje aneksiju velikih komada teritorija suverene Ukrajine, prijeti nuklearnim oružjem i mobilizira stotine tisuća rezervista, odgovor ukrajinskih snaga na istočnoj fronti je nepromijenjen - borit će se za svaki preostali komadićak svoje zemlje.
Novinari BBC-ja otputovali su na položaje u gradu Bahmutu u Donjecku - jednoj od četiri regije koje je Putin ilegalno prisvojio.
Putovanje je podijeljeno u nekoliko etapa.
Prelazak preko rijeke Bahmutovka je ponešto usporen, no dalje preko otvorenog područja potrebno je ubrzati, a zatim vijugati kroz opasnu mrežu kablova s porušenih dalekovoda. Posljednjih nekoliko metara se trči. Granatiranje je konstantno - što je poznata ratna zvučna kulisa.
No kad se dođe do trupa na prvoj liniji, unutar teškim bitkama oštećene zgrade, čuje se drugačiji zvuk - pucnji iz manjeg vatrenog oružja. Dvije strane su ovdje tako blizu da se međusobno mogu gađati puškama i pištoljima.
Rusi su nekih 400 metara ispred i pokušavaju se probiti. Stiglo je i upozorenje da je negdje u blizini i ruski snajper.
Na svojem položaju ispod zemlje gdje mu društvo pravi jedna narančasta mačka, zapovjednik je namrgođen i iskren.
‘Teško je ovdje sada‘, kaže 31-godišnji Oleksandr. ‘Jako je stresno. Svi su pod pritiskom. Neprijatelj je jako blizu, no mi se ne damo i pružamo otpor.‘
Nedavne Putinove referendume odbacuje kao ništavne i kaže da Ukrajincima nitko preko nišana neće naređivati što da rade.
‘Kako ja gledam na to, referendumi neće ništa promijeniti. Borit ćemo se protiv Putinove vojske i natjerati je da se povuče s naše zemlje‘, kaže.
Oleksandr zna kolika je cijena rata - ne samo zbog bitaka u kojima je sâm sudjelovao.
‘Moj brat je poginuo. Ne znam kada se i kako to dogodilo, jer ga je unovačio jedan drugi ured za regrutaciju u drugoj oblasti. Poginulo je i nekoliko mojih drugova, časnika koji su me obučavali. Doznao sam da su i oni mrtvi. Izgubio sam i članove obitelji i prijatelje‘, kaže.
No nije izgubio volju za borbom. Kao ni 25-godišnji Roman koji upravlja ključnim komadom opreme u ovom ratu - dronom.
Roman se nalazi na katu u sobi koju je pogodila granata i po čijem podu leže razne krhotine i komadi stakla, te gdje osim njega obitavaju još dvije mačke. Na zaslonu mobitelu čuva sliku svojeg 5-mjesečnog sinčića Kirila, koji je rođen nakon početka rata. Svoje jedino dijete vidio je samo jednom.
‘Vidio sam ga na slikama i u videu, ne uživo‘, kaže. ‘Teško je, ali još je teže zamisliti što bi Rusi učinili mojoj obitelji ako ih se domognu. Ne želim da naprave isto što su napravili u Buči. Ja sam živio u Kijevu i točno znam kako se žene osjećaju. Ako budemo preslabi, oni će doći po naše obitelji.‘
Ovdje vlada određena zabrinutost zbog mobilizacije u Rusiji. U sljedećim mjesecima Kremlj će poslati još vojnika u bitku.
Nije poznato kako će dobro biti obučeni ili opremljeni, no Ukrajinci su u strahu zbog njihovog broja, ne kvalitete njihove obuke.
Već sada ih je više. U bitci za Bahmut su bili suočeni s, čini se, beskrajnim ‘zalihama‘ ruskih boraca. U kolovozu su vojnici stizali u pet valova zaredom, kaže Irina, glasnogovornica vojske.
‘Samo dolaze i dolaze. Ne reagiraju na granatiranje i pucanje. Neki od zarobljenika koje smo uhvatili su pripadnici grupe plaćenika Wagner. Imali su bolje naoružanje‘, kaže.
Ukrajinski vojnici ovdje smatraju da je Rusima jako važno pobijediti u Bakhmutu zbog nedavnih ponižavajućih poraza na sjevero-istoku i na jugu gdje su Ukrajinci zauzeli oko 6.000 četvornih kilometara teritorija.
No sada je Bahmut kost u grlu predsjednika Putina. To je prepreka koju želi prijeći kako bi zauzeo sva mineralna bogatstva koja se nalaze u Donbasu - oblasti koja se sastoji od Donjecka i Luhanska. Nakon što je propao pokušaj zauzimanja Donbasa, Putin je anektirao obje regije.
Dok je pokušavao zauzeti Bahmut - nekad dom za 70.000 ljudi - grad je posve lišio svakog života.
Nešto dalje prema centru vidi se velika stambena zgrada probušena raketnim udarima prije tri mjeseca. Mnogi od prozora zakucani su daskama. Izgleda napušteno, no ponekad se iz zgrade čuje ženski plač.
Nakon što je pozovu, iza najlonske zavjese kojom je prekriven prozor na drugom katu, proviri Ljudmila. Teško je čuti što govori zbog silnog granatiranja.
‘Jako je teško‘, viče Ljudmila s prozora. ‘Bombardiraju nas. Jučer je tu u dvorištu poginuo jedan muškarac. Skoro nikoga nema u čitavoj zgradi.‘
‘Curi na sve strane. Voda je posvuda. Zidovi su popucali. Jako je teško. No barem imamo humanitarnu pomoć. Svaka tri dana nam donesu kruh‘, kaže.
Umirovljenica posve bijele kose živi u razrušenoj zgradi s mužem i još nekoliko ljudi. ‘Ne možemo nikamo otići. Nemamo novca, a ja sam u invalidskim kolicima.‘ Susjed dodaje kao je zgrada pogođena pet puta.
Ljudmila je bila u kuhinji kad je 1. srpnja zgrada pogođena prvi put. ‘To je bilo tako iznenadno. Sâm Bog me spasio‘, kaže Ljudmila.
No može li se spasiti čitav grad?
Za sada, prva se linija drži. Ukrajinske snage blokiraju rusko napredovanje. No ovdje čak ni mrtvi nemaju mira.
U zelenom predgrađu nalazi se staro groblje - točno na putu ruskih raketa. Hrpe tamne zemlje prekrivaju svježe grobove - ondje leže ubijeni proteklih mjeseci otkako je grad postao ratište.
Kako se lijes spušta u grob - čemu svjedoči tek nekoliko ožalošćenih - tišinu prekida zvuk granate. Prvo se čuje lansiranje, a trenutak kasnije granata udara u uzvisinu nasuprot groblju. Drugi udar još je bliži. Vrijeme je za odlazak.
Novinarska ekipa žuri prema rubu Bakhmuta, a jedna granata pogađa cestu nekih 100-200 metara ispred njih. Oštro skreću lijevo i pronalaze drugi put za izlaz iz grada.
U Ukrajini bjesne još mnoge bitke. Predsjednik Putin udvostručuje svoje napore - a dolazi i zima.
Ovo je opasna nova faza u najnovijem europskom ratu.
Na pitanje koliko misli da će sukob trajati, glasnogovornica vojske kaže: ‘Dugo, dugo.‘