Nevjerojatna priča o ljudima koji su već pola godine zatočeni na Tahitiju: ‘Ne mogu više ni plakati‘

Pandemija novog koronavirusa uzrokovala je probleme ljudima diljem svijeta, no nekima je stvorila gotovo nevjerojatne poteškoće. Među njima je grupa 25 stanovnika Uskršnjeg otoka koji su već šest mjeseci zaglavili na Tahitiju, najvećem otoku Francuske Polinezije.

Kako piše Associated Press, riječ je o članovima obitelji koji su međusobno razdvojeni, pa majke ne mogu do djece, a muževi do žena.

Među njima je i 21-godišnja Mihinoa Terakauhau Pont, koja bi ovih dana trebala roditi drugog sina, a suprug ne može biti uz nju jer je ostao kod kuće.

Institucije ne pomažu

- Više ne mogu ni plakati, srce mi je postalo hladno - rekla je očajna djevojka.

Tropski raj postao je tako svojevrsnim zatvorom za ove ljude. Mnogi od njih došli su još u ožujku. Neki su došli raditi, drugi obaviti medicinski zahvat ili se jednostavno odmoriti. No, kada je virus poharao planet ostali su zarobljeni na otoku s kojeg ne mogu odletjeti ni otploviti.

Svakog dana odlaze u urede lokalnih vlasti i traže pomoć. Obilaze francuske, španjolske, engleske institucije, no nitko im zasad nije ukazao nikakvu pomoć. Počeli su se međusobno organizirati i čak pomislili da bi mogli unajmiti čarter zrakoplov, no svi njihovi planovi izjalovili su se kao preskupi ili nepraktični.

Uskršnji otok maleni je teritorij na Tihom oceanu koji pripada Čileu, a dom je za oko osam tisuća ljudi. Osim poznatih gigantskih skulptura od vulkanskog kamena, koje plijene pažnju turista, malo što se može ondje raditi, pa je udaljeni Tahiti godinama glavno stajalište stanovnika otoka i njihova poveznica s ostatkom svijeta. Sve do pandemije lokalna aviokompanija LATAM imala je redovne povratne linije iz čileanskog Santiaga, preko Uskršnjeg otoka pa sve do Tahitija. No, nakon izbijanja globalne epidemije kompanija je ukinula sve letove, a nijedna druga tvrtka nije preuzela tu, prijeko potrebnu zračnu liniju.

Što je najgore za junake ove priče, nitko ne može sa sigurnošću reći kada će linija biti obnovljena, a u LATAM-u kažu kako će to ovisiti o razvoju situacije s covidom-19.

Spomenuta 21-godišnjakinja na Tahiti je došla još u siječnju kako bi posjetila sina koji je na obližnjem otoku uživao na odmoru u društvu njezinih roditelja. Kući se trebala vratiti u ožujku. No, to se nije dogodilo, a dok se ona borila pokušavajući pronaći način kako se vratiti kući pogodila ju je i vijest da je njezin suprug izgubio svoj posao u hotelu zbog pada turističke industrije. Sada uzgaja povrće u vrtu i pomaže ocu u ribolovu samo kako bi obitelj imala dovoljno hrane za preživljavanje, a situacija im je krajnje neizvjesna.

Prikupljaju donacije

Kako bi riješila svoj problem slala je dopise u Čile, no nijedna institucija nije se odazvala. Jedina osoba koja joj je pomogla bila je 40-godišnja Kissy Baude, stanovnica Tahitija, koja je zbog svojih kontakata na Tahitiju postala neformalni vođa ove neobične skupine "zatočenika", ali i njihova socijalna radnica, psihologinja i glasnogovornica.

Baude je AP-u rekla kako je grupa preživjela isključivo na dobroti lokalnog stanovništva koje im je nesebično davalo hranu i smještaj kada su potrošili sve svoje resurse. Baude je rekla kako je i sama među onima koji su se trebali vratiti na Uskršnji otok, no ovdje je ostala zarobljena sa suprugom i majkom koja je na Tahiti došla operirati crijeva.

Jedina mogućnost je, kaže Baude, da se grupa zaputi na zračno putovanje prema Los Angelesu u SAD-u, zatim za Čile pa na svoj otok, u nadi da bi možda Čile mogao pomoći u repatrijaciji. No, to se zasad nije dogodilo i uspjeh putovanja je krajnje neizvjestan, a grupa si financijski ni moralno ne može priuštiti neuspjeh.

Na otoku je zarobljeno 16 žena i devet muškaraca, među kojima je i sedmero djece u dobi od dvije do četrnaest godina, a "klan" će uskoro narasti za još jednog prisilnog stanovnika Tahitija. Neki u grupi najteže se nose s nedostatkom financijskih sredstava za osnovne namirnice, pa je grupa pokrenula i web stranice na kojima prikupljaju donacije za preživljavanje.

- Samo želimo kući - zaključuju.