Nestvarna priča o Darku Dešiću, čovjeku koji je 29 godina proveo kao bjegunac: ‘Mislio sam da je u Hrvatskoj‘

Darko Dešić (64) predao se australskoj policiji u Sydneyju nakon što je čak 29 godina proveo u bijegu. Iz zatvora u Graftonu je pobjegao 1992. godine i desetljećima odolijevao ruci pravde.

Situacija je postala neizdrživa kada je Sydney ušao u još jedan lockdown, a Dešić je ostao bez krova nad glavom. Trošna kućica u kojoj je živio bila je toliko zapuštena da su on i njegovi cimeri stavljali kišobran na vanjski toalet, a prodana je kada su cijene nekretnina u Sydneyju dosegnule vrhunac tijekom pandemije, pa je Dešić postao beskućnik, piše The Guardian.

Nakon tri desetljeća života u predgrađu Avalona, a šest tjedana prije nego što se predao, Darko 'Dougie' Dešić odlučio se povjeriti jednom prijatelju.

- Prije dvije godine pozvao sam ga na božićni ručak. Kupio sam mu poklon, novu gitaru. Staru je ima s nekakve rasprodaje i sam je naučio svirati. Dva tjedna kasnije došao je do mene i odsvirao pjesmu koju je napisao za mene, ispričao je.

- Ispričao mi je da ga u zadnjih 30 godina nitko nije pozvao na Božić ili na proslavu rođendana. Otkrio je i da mu je gitara bila prvi poklon nakon dugo vremena. Zadnji poklon dobio je od oca, još dok je bio dijete u Hrvatskoj - patka Dodoa, rekao je.

Darko Dešić od 1992. godine je u bijegu. Nikada nije mogao pristupiti polaganju vozačkog ispita, pa je koristio javni prijevoz ili svugdje išao pješice. Zube si je vadio s kliještima jer nije mogao dobiti zdravstveno osiguranje. Nikada nije ima tekući račun, kreditnu karticu, putovnicu niti bilo što drugo što je zahtijevalo potvrdu identiteta.

- Zadnjih šest tjedana prije nego što se predao bio je u lošem stanju, ispričao je prijatelj, koji mu je ponudio privremeni smještaj.

- Dougie, imaš 64 godine, moramo smisliti neki plan za tebe, ispričao je, a odgovor koji je dobio ga je iznenadio:

- Stari, ja sam počinio kazneno djelo i ja se moram s tim nositi, rekao je Darko Dešić.

Nakon nekoliko šalica čaja povjerio se prijatelju da mu ne preostaje ništa drugo nego da bude iskren.

- Predat ću se policiji, ali ne želim da netko drugi ima nevolje zbog poznanstva sa mnom, rekao je.

Odselio je od prijatelja i smjestio se u maleni kamp iznad pješčanih grebena Avalona, na sjeveru Sydneyja, kako bi oslobodio odgovornosti bivšeg cimera. Prije nego što je napustio kamp, satima je boravio u sobi.

- Moram se naviknuti na boravak u malom prostoru. Već sam bio ondje i nije lako, rekao je.

Prijatelj mu je obećao da će ga u nedjelju, 12. rujna, odvesti na policiju, ali Dešić nikako nije želio da netko od njegovih prijatelja bude povezan s njim.

- Vidio sam mu suze u očima kada sam ga ostavio na glavnoj autobusnoj stanici.

Skriveni život Darka Dešića puni novinske stupce otkako je objavljena vijest o njegovoj predaji nakon 30 godina bijega, ne samo u Australiji nego u cijelom svijetu.

Svi se pitaju zbog čega se najednom odlučio predati nakon smjelog bijega iz zatvora i uspijevao ostati izvan dosega vlasti puna tri desetljeća živeći u najljepšem i najelitnijem predgrađu Sydneyja.

Njegova priča svojevrsna je alegorija čitave pandemije, postao je žrtva covida-19. Nakon 29 godina držanja pognute glave, mijenjanja povremenih poslova, jedva se izdižući iznad granice siromaštva, nikada ne dopuštajući ljudima da mu se previše približe iz straha da bi ga mogli razotkriti, čini se da je Darko Dešić došao do zida.

Radije je odabrao zatvor umjesto nezaposlenosti i beskućništva. Policijski izvor ustvrdio je da se Darko Dešić predao kako bi dobio krov nad glavom.

Dešićeva životna priča ima potencijal u filmskoj i književnoj industriji. Nakon što je osuđen na tri i pol godine zatvora zbog uzgoja marihuane, uplašio se da bi ga mogli vratiti u domovinu. U rujnu 1992. godine na prostoru bivše Jugoslavije divljao je rat, a Darko Dešić odlučio je pobjeći iz zatvora.

Među stanovnicima Avalona zavladalo je zaprepaštenje kada su shvatili da se u zatvor predao muškarac koji je živio u njihovom kraju.

Novinari medijskih kuća obišli su Avalon u potrazi za ljudima koji su ga susretali ili poznavali. Bilo ih je tek nekoliko, baš kao što je Darko Dešić želio.

Unatoč činjenici da je bio samouk, bio je visoko cijenjen među zidarima, a posebna specijalnost bili su kamini. Nikada si, međutim, nije mogao priuštiti vlastiti alat.

Neki smatraju da je Dougie kriminalac, a drugi smatraju da mu treba pružiti drugu šansu. Čak je pokraj ceste postavljen znak s natpisom 'Oslobodite Dougieja'.

Psihoterapeutkinja Belle Higgins pokrenula je GoFundMe kampanju kako bi pomogla Dešiću platiti pravne troškove. U vrlo kratkom roku skupila je 26.000 dolara, cilj je prikupiti 50.000. Čak je uspjela iskoristiti kontakte te poslala dvojicu odvjetnika koji će pro bono zastupati bjegunca.

- Nije imao pojma da ima podršku u zajednici. Bio je preplavljen emocijama i skroman te je prozborio kako ne zaslužuje našu podršku, rekao je odvjetnik Simon Long.

- Bio je zabrinut da će njegova priča glasno odjeknuti u javnosti, ali je istovremeno htio da ljudi znaju razloge zašto je pobjegao iz zatvora i zašto se odlučio predati, ispričao im je.

Njegovi branitelji planiraju uvjeriti sud da mu zamijene kaznu radom za opće dobro u Avalonu.

Plaža Avalon

Sammy/Alamy/Alamy/Profimedia

Rođak Anthony Dešić (29) nije uopće znao da je Darko još uvijek u Australiji dok nije vidio vijesti prošloga tjedna.

- Pomislio sam, hej, pa to je Darko. Zar nije on u Hrvatskoj, ispričao je.

Anthonyjev otac Nikola pozvao je Darka Dešića 1975. godine da dođe u Australiju. Obojica su odrasli u Jablancu, malenom mjestu na Jadranu u blizini Senja.

Mladi Darko radio je na trajektima od Dubrovnika i Splita na hrvatskoj obali do Venecije na talijanskoj obali. Potom je regrutiran u jugoslavensku vojsku, ali je odlučio dezertirati te je otputovao u Australiju.

- Tata je o njemu pričao samo najbolje, govorio je da ima veliko srce, da je marljiv i da je volio pomagati ljudima. Također mi je rekao da ga je posjećivao nakon bijega i govorio da će otići u Hrvatsku, ali poslije se više nije javljao, ispričao je Anthony Dešić.

Prema riječima oca Rebecce Higginsa, policija je obustavila potragu za njim 2015. godine te mu je dodijeljeno australsko državljanstvo.

- Podrška zajednice je nevjerojatna. Ponudili su mu dom, posao i najmanje 26.000 dolara da stane na svoje noge. Dobio je i obitelj koja želi s njim stupiti u kontakt. Jedva čekam da prošeta ulicama Avalona visoko uzdignute glave i zabačenih ramena, kao slobodan čovjek, izjavio je Peter Higgins.