Nestašica i rast cijene jestivog ulja postaju sve ozbiljniji problem: ‘To je jako, jako zastrašujuće!‘

U restoranu Tarihi Balikca u Istanbulu mjesecima su se pokušavali nositi sa sve višom cijenom suncokretovog ulja koje njihovi kuhari koriste za prženje ribe, lignji i dagnji, piše Associated Press.

No početkom travnja, kad je ulje postalo četiri puta skuplje u odnosu na 2019., restoran je konačno povisio svoje cijene. Sada čak i neki dugogodišnji gosti samo pogledaju jelovnik i odu.

'Odupirali smo se koliko god smo mogli i rekli: 'Pričekajmo malo, možda će se tržište popraviti, a cijene će se ustabiliti. No vidjeli smo da se situacija ne popravlja', kaže Mahsun Aktas, konobar i kuhar u restoranu. 'Gosti si to više ne mogu priuštiti.'

Otkako je počela pandemija Covida-19, svjetske cijene jestivog ulja rastu zbog više razloga: od loše žetve u Južnoj Americi, pa do manjka radne snage, što je također povezano s virusom, i sve veće potražnje u industriji biogoriva. Rat u Ukrajini - koja suncokretovim uljem opskrbljuje gotovo polovicu svijeta, a još 25 posto dolazi iz Rusije - prekinuo je isporuke i doveo do rasta cijene jestivog ulja.

To je posljednja u nizu posljedica rata na globalnu opskrbu hranom i još jedan rastući trošak koji pritišće kućanstava i poduzeća kako inflacija sve više raste. Rat je dodatno potaknuo rast ionako visokih troškova hrane i energije, a najviše je pogodio najsiromašnije ljude.

Posebno je ugrožena opskrba hranom jer je rat poremetio glavne isporuke žitarica iz Ukrajine i Rusije te je pogoršao globalnu krizu s gnojivom, što će značiti skuplju hranu koje više neće biti u izobilju. Gubitak pristupačnih zaliha pšenice, ječma i drugih žitarica povećava izglede za nestašicu hrane i političku nestabilnost u bliskoistočnim, afričkim i nekim azijskim zemljama, u kojima se milijuni ljudi oslanjaju na subvencionirani kruh i jeftine rezance.

Cijena biljnog ulja dosegnula je rekordnu razinu u veljači, a zatim je narasla za još 23 posto u ožujku, prema izvješću UN-ove Organizacije za hranu i agrikulture. Sojino ulje, koje se 2019. prodavalo za 765 dolara po metričkoj toni, u ožujku je u prosjeku koštalo 1957 dolara po metričkoj toni, objavila je Svjetska banka. Cijena palminog ulja porasla je za 200 posto, a rat će još više nakon što je Indonezija, jedan od vodećih svjetskih proizvođača, u četvrtak zabranila izvoz jestivog ulja kako bi zaštitila domaću opskrbu.

Neki supermarketi u Turskoj su ograničili količinu biljnog ulja koje svako kućanstvo može kupiti nakon što je zabrinutost zbog nestašice izazvala paničnu kupnju. Neke trgovine u Španjolskoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu također su uvele ograničenja. Njemački kupci na društvenim mrežama objavljuju fotografije praznih polica na kojima obično stoji suncokretovo i repičino ulje. Glavna kenijska elektroenergetska tvrtka nedavno je na Twitteru upozorila da lopovi odnose otrovnu tekućinu iz električnih transformatora i preprodaju je kao jestivo ulje.

'Sada ćemo morati sve kuhati, dani pečenja na tavi su prošlost', kaže Glaudina Nyoni dok gleda cijene u supermarketu u Harareu u Zimbabveu, gdje su se troškovi biljnog ulja gotovo udvostručili od kad je izbio rat. Boca od 2 litre sada košta čak 9 dolara.

Emiwati, koja ima štand s hranom u Jakarti u Indoneziji, rekla je da joj svaki dan za kuhanje trebaju 24 litre ulja. Priprema nasi kapau, tradicionalnu miješanu rižu koju poslužuje uz jela poput začinjenog goveđeg mesa prženog u dubokom ulju. Od siječnja se muči s nabavkom ulje, a ono koje kupuje puno je skuplje. Zarada joj je sve manja, ali se boji povisiti cijene da ne izgubi kupce.

'Tužna sam', kaže Emiwati. 'Prihvatili smo da je jestivo ulje poskupjelo, ali ne možemo povećati cijenu hrane koju prodajemo.'

Visoka cijena ulja dijelom je uzrok nedavnih prosvjeda u Jakarti. Indonezija je nametnula ograničenja cijene palminog ulja u zemlji i zabranit će izvoz, zbog čega se u svijetu stvara novi pritisak. Palmino ulje je traženo kao alternativa suncokretovom ulju i koristi se u mnogim proizvodima, od kolača do kozmetike.

Associated Press je pisao o kršenju ljudskih prava u toj industriji čiji utjecaji na okoliš javnost godinama osuđuje.

Na drugom kraju svijeta, u Londonu, Yawar Khan, vlasnik restorana Akash Tandoori, kaže da ga je 20-litarska bačva ulja za kuhanje prije nekoliko mjeseci koštala 22 funte, a sada je 38 funti.

'Ne možemo prenijeti sva poskupljenja na potrošače, to će uzrokovati katastrofu', kaže Khan, koji se također bori sa sve većim troškovima za meso, začine, energiju i rad.

Velike tvrtke također imaju poteškoća. Londonski Unilever - proizvođač Dove sapuna i majoneze Hellmann's - kaže kako je za prvu polovicu godine osigurao ugovore za ključne sastojke poput palminog ulja. No upozorio je svoje ulagače da bi troškovi tvrtke mogli značajno porasti u drugoj polovici.

Cargill, globalni prehrambeni div koji proizvodi biljna ulja, rekao je da njegovi kupci mijenjaju formule i eksperimentiraju s različitim vrstama ulja brže nego inače. To može biti nezgodno jer ulja imaju različita svojstva; maslinovo ulje gori na nižoj temperaturi od npr. suncokretovog, dok je palmino ulje viskoznije.

Cijene bi se mogle spustiti do jeseni, kada poljoprivrednici na sjevernoj hemisferi beru kukuruz, soju i druge usjeve, rekao je Joseph Glauber, viši znanstveni suradnik na Međunarodnom institutu za istraživanje prehrambene politike. Ali uvijek postoji opasnost od lošeg vremena. Prošle godine suša je uništila repicu u Kanadi i soju u Brazilu, dok su jake kiše utjecale na proizvodnju palminog ulja u Maleziji.

Poljoprivrednici možda oklijevaju posaditi dovoljno usjeva kako bi nadoknadili nedostatke iz Ukrajine ili Rusije jer ne znaju kada bi rat mogao završiti, rekao je Steve Mathews, jedan od voditelja istraživanja u tvrtki za poljoprivredne podatke i analitiku Gro Intelligence.

'Kad bi došlo do primirja ili nečeg sličnog, sigurno bismo vidjeli pad cijena u vrlo kratkom roku', rekao je.

Dugoročno, kriza bi mogla navesti neke zemlje da preispitaju količine ulja potrebne za proizvodnju biogoriva, tzv. mandate koji određuju koliko se biljnog ulja mora pomiješati s gorivom kako bi se pokušale smanjiti emisije štetnih plinova i uvoz energije. U SAD-u, na primjer, 42 posto sojinog ulja ide za proizvodnju biogoriva, rekao je Glauber. Indonezija je nedavno odustala od zahtjeva da proizvodi 40 posto biodizela na bazi palminog ulja, dok je Europska komisija rekla da će podržati države članice koje odluče smanjiti količine koje su odredili za biogorivo.

U međuvremenu, potrošači i poduzeća su u velikim problemima.

Harry Niazi, vlasnik restorana The Famous Olley's Fish Experience u Londonu, kaže da je dosad plaćao oko 22 funte za 20 litara suncokretovog ulja. Cijena je nedavno skočila na 42,50 funti. Niazi tjedno potroši čak osam takvih spremnika od 20 litara.

No, ono što ga brine još više od rasta cijena je pomisao da će posve ostati bez suncokretovog ulja. Razmišlja da proda svoj kamion i da novac iskoristi za nabavku ulja.

'To je jako, jako zastrašujuće i ne znam kako će se 'fish&chips' industrija s time nositi. Zaista ne znam', rekao je.

Niazi dosad nije podizao cijene jer ne želi izgubiti mušterije.

U Jordan’s Grab n’ Go, malenom restoranu u Dyersburgu u Tennesseeju, poznatom po cheeseburgerima, vlasnica Christine Coronado također se muči zbog povećanja cijena. No s troškovima koji su u cijelosti narasli za 20 posto — a cijene jestivog ulja gotovo su se utrostručile otkako je restoran otvoren 2018. — i ona je u travnju morala povisiti cijene.

'Mrzim podizati cijene ljudima, ali troškovi su mnogo veći nego prije nekoliko godina', rekla je.