PIŠE JURICA PAVIČIĆ

Nemojte imati oružje. Nikakvo. Nigdje. A pogotovo ne u kući

Države u kojima najviše ljudi igra video igrice uopće nemaju problema s uličnim i školskim nasiljem. Razlog je jasan...

Ožalošćena rodbina, prijatelji i drugi građani ispred škole su se paljenjem svijeća, ostavljanjem cvijeća i drugih predmeta oprostili od ubijenih učenika i domara

 Vlado Kos/Cropix

Kad se dogodi tragedija poput one koja se u srijedu dogodila u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar, tada je i kafanskim i profesionalnim komentatorima lako otploviti na ugodni teritorij površnog sociologiziranja.

Jednu tragediju koja je po svemu unikatna - unikatna po mladosti počinitelja, po surovosti, po svojoj psihopatologiji, društvenoj i obiteljskoj genezi - lagodno je pretvoriti u metaforu nečeg šireg. Priljepčivo je i jednostavno tumačiti kao odraz socioloških i političkih silnica, društvenih stilova, vrijednosti ili - naprosto - vladajuće politike. Veliko zlodjelo - ma kako neočekivano - najednom, naknadnom pameću, postane "neizbježno", "očekivano" i "logična posljedica".

Nakon što je 13-godišnji učenik Kosta u...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 01:20